Branko Čegec: Oslobađanje razlika
Već i površan pogled na aktualnu književnu scenu u Hrvatskoj otvara velik raspon pitanja koja se opiru svakom pokušaju usustavljivanja, „pospremanja u ladice“, kako se to nekad, prije virtualnog zgrušavanja u foldere, običavalo govoriti, a tome u velikoj mjeri pridonosi ozbiljan nedostatak sustavne književne kritike, iako se u posljednje vrijeme pojavilo nekoliko novih imena koja znaju oblikovati kritički prikaz, ali su njihovi dometi, unatoč svim mrežama, nažalost, jako ograničeni. Pišem to zato što sam se suočio s pokušajem izbora koji bi trebao pokazati barem neke od poetičkih tendencija novih autora, autora koji su se afirmirali tijekom posljednjih desetak godina, a još uvijek nisu medijski „potrošeni“, pretvoreni u sveprisutne „zvijezde“, o kojima najviše govore oni koji ih nisu čitali.
Odustao sam ponajprije od etiketa tipa „mladi“, „najmlađi“, „FB generacija“, kao i onih unutargeneracijskih, diskriminatornih, „elitističkih“ i odlučio se za meni zanimljive autore koje poznajem ili pratim intenzivnije posljednjih godina, neke od njih i objavljujem, a koji u postojećim okolnostima imaju pristojnu recepciju ali, uz malobrojne iznimke, njihove knjige još uvijek ne dočekuju tzv. komercijalni mediji i celebrity medijska posredovanja.
Odabrani autori rođeni su od početka sedamdesetih godina do kraja prošlog stoljeća, ali su ozbiljniju afirmaciju doživjeli tek u drugom desetljeću aktualnog. Od početnog plana da predstavim deset imena, zaustavio sam se tek na dvadeset, svjestan da će neki zanimljivi autori u toj konstelaciji nužno izostati, no čini mi se da se na temelju ovoga izbora može dobiti barem gruba slika razvedenosti poetičkih interesa, prepoznati neke zastupljenije tendencije, poput reaktualizacije u kasnom modernizmu prilično prezrene metafore, do različitih oblika „angažmana“, socijalne, emancipatorske ili političko-aktivističke naravi.
U pjesničkom dijelu izbora moguće je uočiti znatne razlike, ali i dodire između pjesnikinja/pjesnika različitih generacija, poput npr. Marijane Radmilović, Marije Dejanović i Monike Herceg, iako su one na tematskom i formalno-strukturalnom planu prilično udaljene, formirane na različitoj lektiri, a dodiruju se na razini senzibiliteta, prepoznavanja problema u izvanjskom i unutarnjem životu, od propitivanja odnosa tijela i tjelesnosti do individualne ili društvene diskriminacije i nasilja, u čemu im se, s izrazitim socijalnim refleksom, pridružuje Sanja Baković. Između njih kohezivno se rasprostire postbeatnički beskompromisna Lidija Deduš i, opet specifično, vizualno i senzualno upečatljiva Martina Vidaić. Socijalnim kontekstom i pozicijom individue unutar njega zaokupljeni su, svaki na svoj način, Davor Ivankovac i Alen Brlek, zgusnute figuracije i neočekivanih, nadrealnih obrata, kada bismo danas uopće znali odvojiti realno od nadrealnog, „banalnost“ ideje realnosti od njezinih virtualnih transformacija i/ili deformacija. U nekom posve izdvojenom ključu dodiruje ih poezija Mateje Jurčević, iako je ona, u najšire shvaćenoj ženskoj optici, bliska i tematskim propitivanjima Marijane Radmilović ili Monike Herceg.
U većoj mjeri na kasnomodernističku i postmodernu „tradiciju“ upućene su pjesnikinje Andrijana Kos Lajtman, Vanda Mikšić i Nada Topić, iz čijih se pjesama reflektiraju tragovi iskustva čitanja i decentne naznake teorijske osviještenosti, dok Katja Grcić svojim poetsko-prozno-dramskim hibridom otvara izdvojenu dionicu na kojoj je, barem među generacijski bliskim autori(ca)ma, zasad usamljena jahačica.
Prozna je situacija samo prividno drukčija, iako jednako poetički disperzivna, otvorena za različite „generacijske“ teme (Luiza Bouharaoua u britkim prekoračenjima intimnih komunikacijskih nesporazuma, Sven Popović u snažno poetiziranim narativnim fragmentima škrtih dijaloga, uz intimističke, epistolarne dionice poetizirane proze Tomice Šćavine ili prozne ekskurse Franje Nagulova s izrazito angažiranim pristupom anomalijama lokalnog, male sredine, političkog diletantizma i primitivizma…), ali i posve različitih pogleda u prošlost ili u relacije prošlosti i sadašnjosti, trenutačnog i povijesnog (Ena Katarina Haler, Nebojša Lujanović, Želimir Periš).
Naravno da se veći dio ovih autora suočava s aktualnim, prošlim ili naslijeđenim traumama, ali istodobno njihovim prozama ne nedostaje humora i vrckavosti, svjetla dobrih rečenica i vješto konstruiranih dijaloga, tako važnih u ovom prilično sumornom i uglavnom monološkom vremenu.
Često se govori kako živimo u „vremenu romana“, kako „svi pišu romane“, a ovaj izbor to ni ne pokušava demantirati, jer i u njegovu proznom dijelu dominiraju upravo ulomci iz romana. Potkraj devedesetih godina prošloga stoljeća „kraljica proze“ bila je kraka priča, koju danas jedva da itko piše, još manje objavljuje u knjigama, jer očito su se mnoge okolnosti radikalno promijenile, a medijski prostor kritičke recepcije toliko je sužen da do njega ne dopire ništa osim donekle romana, pa je onda imperativ „najduže forme“ očekivan i logičan. U gomili romana mnogi, pa i neki vrlo dobri, ostaju nezamijećeni, ali sve drugo od književnosti u tom je prostoru moguće samo kao eksces, reakcija na neki izvanjski poticaj do kojega, nažalost, dolazi jako rijetko.
Ovaj izbor zamišljen je kao svojevrsna, nimalo ambiciozna sugestija za širi, znatiželjniji pogled u prostor aktualne hrvatske književnosti, danas prividno dostupniji nego ikad ranije i, jednako tako, izoliraniji možda više nego ikad u proteklih pedesetak godina, jer su se mnogi elementi mozaika koji je omogućavao život knjige rasuli bespućima novokomponiranih „zbiljnosti“, u kojima je imperativ novca u okovima političkog diletantizma neslućenih razmjera pomeo svaki sustav vrijednosti, kriterija, kvalitete, bilo kojeg oblika „autentičnosti“, koje jedino prostor umjetnosti, odnosno u konkretnom slučaju književnosti, može osvijetliti i trajno zaštititi od primitivizma i divljaštva „najinteligentnijeg stvorenja“ na baš tom inteligencijom razorenoj planeti.
poezija
Sanja Baković
Alen Brlek
Lidija Deduš
Marija Dejanović
Katja Grcić
Mateja Jurčević
Monika Herceg
Davor Ivankovac
Andrijana Kos Lajtman
Vanda Mikšić
Marijana Radmilović
Nada Topić
Martina Vidaić
proza
Luiza Bouharaoua
Ena Katarina Haler
Nebojša Lujanović
Franjo Nagulov
Želimir Periš
Sven Popović
Tomica Šćavina