[bez rabata]Branko Čegec: GIBRALTAR
zima, afrika
kredom odvojiš
more od oceana
nacrtaš spartel!
rt ne izgovoriš
a već si u drugoj dimenziji
zima spava na sjeveru
oduzmeš zimzelen
san i javu,
indigo djevojku
na vratima dućana
i ni sam ne znaš
odakle si
na novom kontinentu.
(kako je moguće)
tko dolazi
u novoj pošiljci
ako godot ne postoji
a puške zahrđale
na rubu atlantika
kana danas, kamo sutra
iznureni vodiči
turističkih deva
otoci su na modroj paučini
slučajna fotografija
crno-bijela povijest
konstrukcija svetih knjiga
i stroga pogleda
kanom izrezbarenih lica
pored vitkih bogomolja
tangerine dream
TANGERine dream
u noćima bez sna
bijeli zidovi
reflektori mjesečare
sarkazmom susjednih kontinenata
između pirueta i ponornica
prošloga i budućeg svijeta
druga dimenzija
mural iz medine:
prehladio se slavuj u
zagrljaju kaktusa:
ne smiješ u kretanje
ne smiješ u zdravo
zdravo! – zatresu se
zaškurena okna
vrapci i razgranati pijetlovi
u vrtu raštimanih glazbala
mrvi se ponos u sentimentalnu prašinu
zuj pčela nad raskvašenim krovovima
malen si i kad ne znaš
manji si kad ne želiš
znati
melankolija
kristal mirisa
na slici ulice
nosač plastičnih sandala
osramoćeni vjetrobran
i groblje insekata
jedne noći u decembru
bruka i karanfili
srasli u potoke otoka
otekline tutnje
u našim snenim očima
skliske aleje
argana i šafrana
pomast i pokajanje
bez boje i mirisa
na sirovoj koži
koja isparava i guši
nemoć u nesvjesticu
trgovište
struži, struži grad
sa zidova
manirizma
boli
medina rastočena
u labirint svršenog
vremena
nešto će se dogoditi
kad padne mrak
kad padne mrak
kad padne mrak
nemoj u zalazak
čekaj svjetlo
fenjera
plavi horizont
žamor umornih
čuvara
zasužnjene peradi
rub
čaj i medenjaci
medina ili dinamit:
mladić škrguće zubima
nestane u ponor očiju
zakučastih kokoši
bez glave (zar?)
na srebrnim kukama
suicidalno leglo
na prizorištu
sladunjava svitanja
narajcano na egzekuciju
cinemascope
filmski parobrod
casablanca i amarcord
kataklizma i listopad
preparirane prostitutke
u hotelskom lobbyju
zakriljene tijelima
blijedih muškaraca
u monotonim haljama
s ultra light koferima
bez otpora
zvao se bangladeš
bio je djevojčica
s tradicionalnim osmijehom
na zamrznutu obrazu
izađi
bori se
dok motivi ne ugasnu
u dimu praskozorja
oceanu koji hlapi
u tvojim noćima
svjetlo
mezar prikovan
za more
kupiš i prodaješ
blizinu plaže
ponoćnih orgija
dok misliš
o vječnosti
za koju pišeš
kojoj se ne predaješ
svete knjige
govoriš kao profet
razborit i promašen
u svijetu
koji ne gleda
koji ne sluša
zapleten u jezik znakova
koji ne znače
babilon
rafale u ponornice
ponore buke
straha
silicija
doline straha i otpora
svjetlu budućnost pustinje
muzej
tišina je jedini eksponat
u muzeju obećana vremena
bez slika
artefakata
hijeroglifa i
fosilnih tragova
mladić i djevojka
stoje na pragu
okamenjeni kolebaju
o vremenu i stranputicama
ući ili pobjeći
pobjeći
kamo
moda
kamo ćeš sad
kamo ćeš sad
poljubi priču u usta
pogledaj lijevo
u ponor oka
modrinu horizonta
beživotno tijelo YSL
otisnuto na platnu
yvesa ili
calvina kleina
naomi, što vidiš kad gledaš
ne gledaš
eden
stubištem niz
zagubljeni vrt
ubrzani kirurzi
kiborzi i kerubini
pod maskama anonymusa
govore plavim jezikom
u plavu pustinju
nedostaje busola
autobusni dekret
probija vonj sirove kože
probija i ubija
smiraj
morski skakavci
cvrče u ustima
kao na ražnju
posljednje bitke
camel trophy
otkosi križa
i polumjeseca
na pragu pustinje
među djevama i
skorojevićima
kasniš li to
na rastanak
s krizantemama
pitam orošena čela
znajući koliko
ne razumiješ
posljednjih
tisuću godina
