Alen Brlek

 

ZATVARANJE KLAONICE
Gledao sam u tvoje sunce, vjerom u klijanje
većom od krista legao u tvoju zemlju, rekao
znaš li da postoji potpuno crna kokoš, ayam cemani
i živi u šutnji. Tako si me naučila
patnja je uvijek rezultat tržišta gladi,
bliskost u sebi nosi neizrečenu ucjenu
u kojoj obitava sloboda.
Tako si me naučila spustiti oštricu
i otići.

RUŠENJE DRŽAVE
U danu nesposobnom postati staklenik
iz televizora su ritualno izlazile lopate
ulazile u hrvate
opet izlazile, pune velikog ugljena.
Htio sam reći država je peć država je
utroba zvijeri, češnjak oko vrata dementnog oca
uvijek spremnog postati ložač u rukama nacije.
Pitati i što osim vatre, bih, sa svim tim ugljenom?
*
Plav i neprevodiv rekao sam zaboga
leave Britney alone

USPOSTAVLJANJE MOLITVE
Čekao sam, s kralješkom u rukama rekao moje tijelo
moja kuća, tvoje tvoje, lizat ću ti rane
sve životinje to rade. Već pucam od zrelosti
i velik će dio mene istrunuti u zagrljaju sunca
ne poseži, povijest je halucinacija o miru
lonac toploga džema u koji te pošalje metak.
Rekao volim te, zemlja u kojoj živim masovna je grobnica
volim te jezik kojim govorim nikada neće biti slobodan
volim te, zastrašujuće i nježno.
Reci dobrojutrodijete, postat ćemo pitomi
biti meko kruha

Alen Brlek (1988., Zagreb) objavio je tri zbirke poezije koje čine trilogiju tijela (Metakmorfoze, 2015, Algoritam, nagrada Na vrh jezika), uma (Pratišina, 2017., Kontrast) i duha (Sang, 2019., HDP, nagrada mali Kvirin, finale nagrade Tin Ujević). Pjesme su mu prevođene na više jezika, te je zastupljen u više antologija i zbornika. Član Versopolisa.

Podijeli.

Komentari su suspendovani.