Katja Grcić

PISMA ZITI

U veliku, staklenu čašu iz Lidla ulila sam jeftino francusko vino i sjela za stol. Do podne sam napisala zapovjedi i onda sam otišla do kopirnice na uglu naše ulice da ih isprintam. Uvečer (bilo je tiho, bilo je kasno) zalijepila sam ih na ogledalo pored njezinih.

Pisalo je ovako:

  1. Ja sam ja sam ti sam on sam ona. Ropstvo je u nama i treba ga prigrliti. Nikad nisam bila u Egiptu, ne želim vidjeti piramide ni jahati na devi.
  2. Ljubomora je najtužniji osjećaj. Naši nas preci gledaju dok spavamo i zahtijevaju da ih iskupimo. Ubojice se traže čekajući da ponovno napadnu.
  3. Izaberi riječ i živi po njoj. Izaberi samo jednu, jer više ti ne može stati u usta. Psuj po volji i stalno, psovka oslobađa i nasmijava.
  4. Subota je nedjelja, a nedjelja je lipanj. Mimoze mirisom zavode ljude, svim danima, radnim i neradnim.
  5. Otac nema vremena. Majka traži krivca za život koji joj se događa. S tim se ništa ne može učiniti. Poštuj to.
  6. Ubij ih, sve! Stalno ih ubijaj, te demone koji te slijede u stopu. Odreži im uši, prste i nos i gledaj ih dok krvare i mole. Ostavi im oči, da vide nemilost koja ih je snašla.
  7. Ljubav je plastična vrećica s tvojim srcem. Izvaži je da znaš omjere kad Sunce uđe u Bika. Mora biti al dente i na laganoj vatri poprimati boju krizantema.
  8. Ukradi u snu nečije cipele i zakopaj ih u zemlju, probudi se u hladnom znoju dok na televiziji emitiraju tvoju sliku i cijelom svijetu govore da si kradljivica.
  9. Kad majka nazove i pita jesi li jela, reci jesam. Kad pita, pušiš li, reci ne. Kad pita kako si, reci dobro.
  10. Ne druži se s ljudima koji samo razmišljaju što će odjenuti, to je pakao koji će te otjerati u smrt, prostituciju i siromaštvo.

___

 

Ujutro, moje su zapovjedi bile iskidane na sitne komadiće papira i izmrvljene u lavabo. Ružem za usne, Rivoli 21, pišem joj patetičnu poruku na našem ogledalu – volim te Zita vrati se tako ti Boga

___

 

Nakon toga nestaju sjene, zvuk vode i sva priviđenja koja su me radovala. Kamo god krenem, vidim slovo Z kako hoda prema meni. Pušim više no inače, jedem više no inače, spavam manje no inače, subotom plešem u lokalnom kafiću s umirovljenim kapetanom bez kose. On mi se dere u uho – kako to misliš ne voliš Pink Floyde?!

 

 

Katja Grcić (Split, 1982) diplomirala je germanistiku i anglistiku na Filozofskom fakultetu u Zadru, a magistrirala kazališnu dramaturgiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Piše poeziju, prozu, kritike, znanstvene i dramske tekstove, te prevodi s engleskog i njemačkog. Objavila je tri knjige poezije i kraćih proznih zapisa: „Nosive konstrukcije“ (2015.), „Ljeto / Summer“ (2017.) i „Pisma Ziti“ (2020.). Njezin dramski tekst „Strah tijela od poda“ osvojio je 2019. treću Nagradu Marin Držić za najbolji hrvatski dramski tekst. Živi i radi u Zagrebu.

Podijeli.

Komentari su suspendovani.