Vlatko Simunović: Neponovljiv susret fakata i fikcije
(Miljenko Jergović: Nezemaljski izraz njegovih ruku, OKF, Cetinje, 2016.)
Objavljivanje Jergovićevog romana „Nezemaljski izraz njegovih ruku“ na Cetinju prvorazredan je kulturni događaj. Prvi put poslije davne avanture Tina Ujevića koji je u Nikšiću objavio mitsku knjigu poezije „Auto na korzu“, u okvirima južnoslovenske kulture prvorazredni autor, povjerio je prvo izdanje svoje knjige crnogorskom izdavaču. Pojedina poglavlja iz ove knjige Jergović je objavljivao u novinama tokom 2014. godine, ali to ne umanjuje značaj novosti koju to djelo sa sobom donosi.
U propratnoj bilješci izdavača konstatuje se da je roman „Nezemaljski izraz njegovih ruku“ knjiga je o Sarajevskom atentatu, sačinjena od dva dijela. Prvi, pod naslovom „Atentat” obuhvata priče o atentatu, atentatorima i njihovim žrtvama, te o glumcima koji su igrali atentatore. Drugi dio, pod naslovom „Razrada” sadrži samo jedan tekst: govor iz više lica i perspektiva onih koji s atentatom nisu imali veze, ali su živjeli njegove posljedice.
Na fascinantan način kombinujući fakte i fikciju, privatnu i zvaničnu istoriju, u prvom dijelu Jergović dvojicu muškaraca, koji su bolovali od tuberkuloze i odrastali uz snažne i dominantne majke (ili uz majku i pomajku), Gavrila Principa i Franca Ferdinanda, dovodi u saodnos. Jedan je bio neostvareni pjesnik i prešao je put od siromašnog seoskog djeteta do atentatora čiji će suludi gest izmijeniti političku kartu Evrope. Gavrilo Princip nije znao da će on ubiti nadvojvodu. Bio je spreman da to učini, spremniji od svih drugih s kojima je učestvovao u zavjeri, ali nije bilo dogovoreno da on puca. Tek ako drugi zakažu, on dolazi na red. Da mu na Vidovdan revolver nije opalio, da mu se ruka zamrznula na putu do džepa, ili da Ferdinandov šofer nije načinio fatalnu grešku, najvjerovatnije bi nestao u sirotinjskom moru svojih sunarodnika postajući, u po njega najpovoljnijem ishodu, radnik u fabrici automobila u Detroitu.
Drugi je volio svoju ženu i prezirao svoje narode. Njegovim venama kolala je krv 112 aristokratskih porodica. Franc Ferdinand je bio spreman da se odrekne svega, pa i vlastitog muškog i prinčevskog dostojanstva, zbog ljubavi jedne nedovoljno ugledne žene. Njegov odlazak u Sarajevo i u Bosnu, bio je najdirektnije povezan sa statusom Sofije Chotek na bečkome dvoru. U Sarajevo je putovao da bi nadgledao velike vojne manevre. Austrija je htjela da demonstrira vojnu moć, zaplaši neprijatelje i potvrdi Bosnu i Hercegovinu kao cjelovitu i uređenu zemlju. Sa sobom je poveo suprugu, demonstrirajući neposlušnost caru Franju Josifu koji nije blagonaklono gledao na praksu da se taj par skupa pojavljuje na ceremonijama od državnog značaja.
Jesu li presudili vojni i državnički razlozi, ili je Franjo Ferdinand u Bosnu putovao iz onih drugih, romantičkih pobuda? Lijepo bi, i naravno krivo, bilo misliti da je nadvojvoda odlučivao kao zaljubljeni muškarac i častan muž, a onda i da je Veliki rat započeo kao nesretna ljubavna priča. Ali je činjenica da su ga njegov afektivni život, i duga borba protiv dvora, a za Sofiju, učinili neopreznim, i da je tako atentat u Sarajevu postao moguć i vjerovatan.
Suodnos Gavrila Principa i nadvojvode Franca Ferdinanda samo je jedna ravan Jergovićevog romana. Suštinski, on je briljantno ispričana priča o okolnostima koje su (možda) bile predgovor kraju višenacionalnoj državi Habsburga čijim nestankom započinje krvava istorija etničkog čišćenja klasične Evrope. To je i omaž pripadnicima pokreta Mlade Bosna, sarajevskim gimnazijalcima i idealistima, pobunjenicima i revolucionarima koji su kao valjan dio jednoga vjerovali u ispravne stvari ali je ono što su proizveli rezultiralo nesrećom biblijskih razmjera za zemlju Bosnu gdje će, pucnjima u Franca Ferdinanda proces modernizacije biti okončan. Bolji odgovor na pitanje – što je značio Sarajevski atentat – od odgovora koje ćete naći u Jergovićevom romanu, teško negdje drugo možete naći. Ukratko neponovljiv, fulidan plod susreta fakata i fikcije. Koliko događaj jednako biva važan način na koji je događaj ispričan. Potpun uspjeh. Od Jergovića se to i dalo očekivati.
