Golo stablo pjesnikovih vena
Akademik Mladen Lompar objavio je knjigu poezije „Mit o izgubljenim dodirima“. Na više načina i na više mjesta, u tom djelu čitaocu sugeriše da je riječ o melanholično-meditativnoj hronici eksplozivnog i enigmatičnog pjesnikovog života. „Mit o izgubljenim dodirima“ otvara proza kojom se određuje osnovni ton i nagovještava unutarnja priroda tokova djela /života. Svaki novi naslov unutar tog segmenta (a ima ih sedam) sažima po sedam godina pjesnikovog života i sedam mentalnih ciklusa. Čitalac ne mora imati naglašenu intuiciju da bi, čitajući prozu koja je uvod u svetu poeziju Mladena Lompara uočio razmjere pjesnikove usamljenosti i moć njegove kreativne energije. Prozne stranice imaju funkciju ekspozicije i kazuju kako, slijedeći sopstvene preokupacije, stvarajući na širokim prostorima svijeta svojih snova, vidoviti i duboko osjećajni pjesnik istražuje svijet oko sebe koristeći energiju intelekta. Očito je da se za poeziju kao metod istraživanja istine o značenju egzistencije opredijelio jer su tradicionalni pogledi i objašnjenja za njega davno izgubili na značaju.
Granice mogućeg
Teško je ne zapitati se zašto je Mladen Lompar, pasionirani ljubitelj obesvećenja i intelektualac koji dobro poznaje granice mogućeg, u naslov svog krunskog djela inkorporirao riječ mit, koja, između ostalog ima i značenje svete priče? Da li ta riječ određuje sadržaj djela? Ukazuje li na predanje u koje se vjeruje? Ko vjeruje u ono što je u djelu zapisano – pjesnik ili čitalac?
Najbliži apstraktnom razmišljanju Mladena Lompara čini se odgovor da pojam mit u naslovu njegovog djela upućuje na psihološku osnovu mitotvorstva – a to je strah od smrti. Sahranjujući svoje velike teme, a sahranjuje ih da među ljudima ne pronađe naivno povjerenje u mit – tvorevinu fantazije, životu težinu oduzima „udarajući“ na njega serioznom ironijom.
Spoznaje tišine
Grijeh je ne misliti da je grijeh božansko djelo – riječi su koje mogu biti ključne za korektno razmijevanje Lomparovog djela/života. Ukazujući na činjenici da, ako sve ima božanski predznak, nastojao je napisati knjigu u koju bi stali prostori u grijehu dodira izgubljene svjetlosti. Zato je „Mit o izgubljenim dodirima“ golo stablo pjesnikovih vena. Ljepota te knjige opsjednute vremenom odslikava dubinu jedne duše koja intuitivno zna da negdje postoji više i bolje, ljepše i trajnije. Zato Lompar pogađa ono što je daleko u dubinama nas samih. Vrhunce čežnje dotiče majstorski instrumenatalizujući sazvučja tišine i riječi. Poezija kao instrument spoznaje tišine. I to je moguće. Tišina je korijen riječi. Riječ je potpuno precizna i odana službi koju vrši a kao i sam život ima više značenja nego funkcija. Riječ uspostavlja analogiju među idejama. Ona je tu da bi ponovo oblikovala i fiksirala bića, događaje, osjećanja i geste. Tu je da bi nas, naposljetku, suočila sa objektivnim posljedicama života. Vrjednija je od života jer je, za razliku od života, savršenstvo govornog niza koji život iz tjelesnosti iznosi u fluid, moguće.
Tajanstvena veza brojeva i stvarnosti
Definitivno, sedam je omiljeni Lomparov broj.Vjerovanje u tajanstvenu vezu brojeva i stvarnosti datira od vremena Pitagore i njegovih sljedbenika. Sve i da smo lišeni formalističke ambicije da suštinu „Mita o izgubljenim dodirima“ odgonetamo tragajući za značenjim broja sedam, ne smijemo ignorisati fakat da je mistika brojeva igrala određenu ulogu, dominantno u muzici, ali i u likovnim umjetnostima i pjesništvu. Mudraci vjeruju da je sedam broj Tajne i „apsolutni broj koji združuje jedinstvo broja jedan i savršenstvo broja šest u cjelini koja predstavlja Um“. Sedam je dana u sedmici, sedam je svetih sakramenata, sedam je pečata u „Knjizi Proroka“. Sedam je vrlina a to su: pokornost, milosrđe, nevinost, čovjekoljublje, umjerenost, blagost i marljivost. Sedam je muzičkih nota. Sedam je duginih boja. Sedam je bregova Rima. Sedam krugova djela/života Mladena Lompara upućuju na tom pjesniku imanentna svojstva: kontemplaciju, čistu osjećajnost, otmenost i plemenitost.
Riječ je potpuno precizna i odana službi koju vrši a kao i sam život ima više značenja nego funkcija.
Svaki novi naslov (a ima ih sedam) sažima po sedam godina pjesnikovog života i sedam mentalnih ciklusa.
