Aleš Debeljak : „Krijumčari“ , Fraktura, Zagreb 2011.
Ušuljati se poetsko stanište mentalno sofisticiranog pjesnika nije lagan posao, naročito ako nastojiš raskivati poetsku materiju pjesnika koji je u neprestanom dosluhu sa dubinama vlastitoga bića. Zato tumačenje djela čuvenog slovenačkog pjesnika Aleša Debeljaka nije jedan od ugodnijih poslova koje čovjek sebi može sebi postaviti kao zadatak. Kritičari, kada je on u pitanju, utočište nalaze u konstataciji da zaokružena čitanja njegovih imaginarija nijesu moguća. Jedna samoća i mnogo čitatelja na taj se način ne dovode u ravnotežu.
Česta čitanja
Jednoznačno i zaokruženo iščitavanje ne treba izjednačavati. Zaokruženo iščitavanje podrazumijeva brojna čitanja a Debeljak je pjesnik rođen za česta čitanja, autor koji sugeriše da tamo gdje uporišta nema treba nešto učiniti na svoju ruku. U izdanju zagrebačke „Frakture“ nedavno je objavljen prijevod knjige „Krijumčari“. Osim što potvrđuje „raznolikost, bogatstvo i širinu njegovih autorskih interesovanja“ ona nas uvjerava u istinitost tvrdnje da je poezija iznenadno proširenje svijeta. Zato je treba je čitati i tumačiti „na svoju ruku“. Daj bože divnih riječi i glatkih zaključaka. Odgovornost prema jeziku. Delikatne igre riječi i sjećanja. Grubosti oslobođene metafore. Nada i očajanje budnih sanjara.Vjera u mogućnost zajedničke pobune – premda u malim dozama. Razigranost. Tu su izvori Debeljakovog „krijumčarenja“. Ako vjerujemo da poezija apsolutnom snagom može pročistiti ljude, evo knjige koja dokazuje da naša vjera nije bila uzaludna.
Intimnost malih doživljaja
Debeljak nije nepoznat čitaocima u Crnoj Gori. U „Krijumčarima“ on se predstavlja kao pjesnik pun plodova duboko utonuo u ono što Pol Elijar određuje sintagmama „život drugih ljudi, zajednički život“. Direktno životno iskustvo u konkretnoj stvarnosti svijeta, intimnost malih doživljaja. To jasno ukazuje na „tijesnu saradnju“ s anglo-saksonskim svijetom i američkom poezijom poezije. Domaće tajne slabo su skrivene a metafore nijesu jednostrane.
…nigdje toliko zvijezda kao u razbijenom prozoru rodne kuće, nigdje toliko načina da čovjek odloži rimu u čaši i planetu tame, nigdje toliko prijatelja, šutljivih po potrebi, vjernih poput sidra na privremenoim radu u dubini.
Naplavinama Debeljakova sjećanja, kada su detalji kolektivne povijesti u pitanju, obuhvaćeni su istorijski detalji u periodu od 1940. godine do danas. Najraniji događaji vezani za njegova individualna iskustva datuju se na period ranih sedamdesetih. Poetska građa strukturirana je u pet krugova: „Tu“; „Praznih ruku“; „Unutarnji krug“; „Obavezne vježbe“ i „Na pogrešnoj strani“.
Festivalska dvorana
Na stranicama knjige nalazimo naslove filmova: „Ne okreći se sine“, „Doviđenja u sljedećem ratu“, „Kad budem mrtav i beo“, „Skupljači perja“, „Nevinost bez zaštite“, „Mi nismo anđeli“. U podnaslovima pjesama imamo preciznu topografiju Ljubljane: Prule, Gallusovo nabrežje, Grubarjev kanal, Trnovo, Trg mladinskih delovnih brigad, Stadion Ilirija, Šubičeva ulica…Tu postoji „Balkanski most“ za Igora Štiksa.Tu su „Knjižara“ za Mojcu Šoštarko i „Pod kestenima“ za Davida Albaharija. Hommage Ivu Andriću dat je pod naslovom „Žena koje nema“.
I ti si tu, prijatelju koji ne želi biti imenovan. Tu je tvoja „Festivalska dvorana“. Šarmantno plešeš: Samo na daljini mjeriš pukotine između stisnutih tijela
Razina se diže u dvorani, u svijetu bez izlaza. Ti si pridošlica koja se inflitrira u grad. Apostol pritajene vjere i zabave, sjena na zidu, šutljivost po potrebi….
Predaj se sanjarenju. Slijedi pjesnika koji se zaputio daleko od područja koja barem donekle poznaješ, do pjesme o izgubljenim raju i domovini.
