Vasko Raičević: Antievropa
1.
Opis očeve biblioteke u romanu Amosa Oza
Police za knjige organizovane željeznom logikom
Po sektorima i podsektorima
O tome smo pričali sjedeći na klupi
Ispod bronzane figure onoga što je
Slavu oružja zamijenio slavom riječi
Ispružene ruke su nas gnjavile
Ovo je zemlja drskih prosjaka
Bio je to dan velike utakmice
I pripadnici jedne velike kulture
Vikali su na ulicama i polivali se pivom
Sunčeva koplja probadala su nam tijela
Ali nijesmo mogli sad odustati
Znojave ruke crtale su u vazduhu
Obrise jednog pogleda na svijet
Na marginama nekog rukopisa
Upisujemo beznačajne komentare
Samo da bismo bili dio te velike priče
Da se vratimo u biblioteku
Gdje lebdi istančan prašnjavi miris
Kao talog koji ostavi buran
A uzbudljiv vanjski zrak
Prije nego nas sunce sprži do kosti
Nećemo odustati, kažeš
Uprkos vrelini koja topi mozak
Dok nam se pamuk lijepi za kožu
Sjeti se La Boesija i susreta u Bordou
Participes curarum
Ponavljaš kao mantru:
La poésie est La Boétie
La Boétie est la poésie
Ja ću otići, kažeš
Ja ću te pronaći, rekoh
Treba pronaći ono trulo korijenje
Što ga proljećna kiša podstiče
Ne koristiti metafore
Jer stvarnost je u predmetima
Onome što ti je pred nosem
U betonu, odjeći i izduvnim gasovima
Ni u lijepim slikama ni u dubokim mislima
Vještim kombinacijama riječi
Možda u atmosferi
Čemu onda trulo korijenje i proljećne kiše
Stara misao o odlasku
Remboovska potreba za odsustvom
To je kao da neko ogromnu biblioteku
Učini nedostupnom
Ovo je rijetko amsterdamsko izdanje
Talmud koji su štampali Romova udovica i braća
A ovo je grb Češkoga Kraljevstva
Koje više ne postoji
Ovaj uvez je od jelenje kože
Boje sirovog mesa
Ja još ne znam ko si ti
A ne umijem ništa reći
Što već nije rečeno
Aristofan nije cijenio one koji
Svoja djela cijede iz drugih knjiga
A odbraniti se umijem samo tuđim riječima
Ako se nešto ne može svrstati
Među ono što je poznato i uobičajeno
Mi ćem biti pošteđeni tih
Definicija i klasifikacija
Oči peku od vrućine
Život izvan nas izgleda kao obaveza
Iz koje se treba tiho izvući
Ja ću otići, kažeš
Ja ću te pronaći, rekoh.
2.
Išao sam od Sat kule do Jusovače
Ulicom Oktobarske revolucije
Hronika našeg postkomunističkog života
Počinje trojanskim konjem samoljublja
A završava apatijom
Gladni smo – pisalo je
Na transparentu mojih roditelja
Zbog čega me bilo sram
Jer glad se ne pokazuje
To je protivno tradiciji
Svakih pedeset godina
Mijenjamo imena ulica
U paničnom strahu od prošlosti
Ulica Oktobarske revolucije sjekla je
Ulicu bratstva i jedinstva
Iz koje se skrenuvši lijevo
Moglo doći na Lenjinov bulevar
A odatle pravo na Ulicu
Marksa i Engelsa
Onaj stari nije preživio
Drugi svjetski rat
Na njegovom mjestu izgrađen je
Bijeli grad sa širokim bulevarima
U strogoj simetriji
Na igralištima djeca
U borbi protiv smrti
Povremeno sjeverni vjetar
Smrzne kosti bezimenih vojnika
Što leže u temeljima
I probudi neuništivu želju
Za povratkom u tople
Grobnice zavičaja
Grad je vječita nedovršenost
Majka što u utrobi nosi svoju djecu
Zaboraviti prošlost znači
Nikad ne zaokružiti jednu formu
Pokvarena majka koja krvari
Umjesto života i blagoslova
Navlači smrt i prokletstvo
To je anti-grad na sedam brežuljaka
A kad se sjeverni vjetar spusti sa planina
Mi se zatvorimo u svoje rupe
Jer postoji opasnost
Da se to Bog javlja u vidu oluje
Vjetar bi pokidao našu odjeću
I stajali bismo goli na trgovima
Mrtvi bi se konačno probudili
A mi, kao stubovi od soli
Čekali bismo na njihovu milost
Teška je služba sjećanje
Ne diraj ništa, sjedi i ćuti
Proći će sve crne kuge i španske groznice
Treba opet hodati
Iz jedne ulice u drugu
Iz misli koje nastaju u pokretu
Zaiskriće opet teorija neposlušnosti
Le Discours de la servitude volontaire
Jer bezbroj je hodača na planeti
A dovoljan je samo jedan
Tako sam jednog jutra išao
Od Sat kule prema Jusovači
Ulicom Oktobarske revolucije
I razmišljao o građi za komad
O nekoj vrsti hronike
Postkomunističkog života.
3.
Niko te neće dočekati
Ali isto tako niko te neće
Pitati zašto si došao
Kad se iz mase na Schönefeldu
Ukrcaš na S9
I uđeš u srce grada
Essen ist politisch
Piše na plakatima
Alles ist politisch
Zato pazi što ćeš reći
Kad budeš govorio o sebi
O stvarima sa ove
I sa one strane zida
Ovdje starce ne smatraju mudracima
Sinovi su vještiji od očeva
Prošlost jeftinija od sadašnjosti
Stići ćeš na Alexanderplatz
Na raskrsnicu svih puteva
I prije nego što odlučiš
Na koju stranu da kreneš
Sjeti se da tvoje jedino oružje
Sve one pročitane knjige
Ne vrijedi više nego prazna puška
Kojom ne možeš zaplašiti vrane
Jer je to strašno inteligentna vrsta
Uzde uma svog ne ispuštaj iz ruku
Gubitak je samo promjena
Odbaci knjige i sjeti se
Sjeti se da si star
Jer dolaziš iz zemlje za starce
U kojoj je čovjek na samrti
Mlađi od onog što se tek rodio
Zato jedriš suprotno od Bizanta
I svoje smrdljivo tijelo utapaš
U antički smrad Evrope
Kao u čudesne vode Mikrobije
Kao i svaka kolonija
Gledamo sebe tuđim očima
I žudimo da vidimo što je tamo iza
Onog posljednjeg brda na horizontu
Ali ko smo mi
Ko smo bili
To je davno zaboravljeno
I sada treba pronaći korijenje
Koje na svakih pola vijeka
Budi proljećna kiša
Negdje na samom dnu
Tamo gdje su sjeni
Ispod leda zaleđene
Na početnoj tački
Iz koje kreće prva žilica
Koja raste u razgranatu moć
Prije nego se splet ujedini na površini
Sigurno ima neka zajednička tačka
Ako dovoljno duboko kopaš
Ali za to treba mnogo istrajnosti
A ti si već na Bundesstraβe 2
I misliš: u kom sad pravcu?
Niko te neće pitati
Zašto si došao i to je tako
Srećna okolnost jer možeš
Svoj prtljag ostaviti bez osvrtanja.
4.
Zakoračio sam u tišinu hrastova
Prateći trag jedne knjige
Idealno mjesto susreta
Knjižara u Dieffenbachstraβe
Sasvim prazan um
Da bi mogao da ugosti
Novu misao na pravom mjestu
I sasvim čist da bi je
Reflektovao na pravi način
Na kraju stogodišnje lijenosti
Vijek se umorio od sebe
Nema više snage za tragediju
Ni za klasičnu dramatiku revolucije
Ostaju neplodna polja parodije
Iz kojih treba da nikne
Sjeme nove sentimentalnosti
Et encore des paroles que tu sèmes au vent
Prošlo je vrijeme karnevala
Sad ćemo biti intimniji
Budi muško, Lave Semjoniču
Suze ne izbjegavaj
Mislili su da je prijateljstvo
Moguće samo između
Mudrih i dobrih ljudi
Ti si drugo ja
U simetriji jedne ulice
Onaj čija te smrt
Vraća na bojno polje
Stolice praznih kafea
U hladu pod krošnjama
Tek poneki biciklista
Zvuk zrna u padu
Pucanje žice u daljini
The echo of a distant time
Comes willowing across the sand
Hristova crkva, bolnica i starački dom
Trinaest spoticanja na pločniku
Preživjeli Vilhelminizam
Franovo umiranje na broju 67
Na broju 93 – Riko i njegova majka
Talasanje dubokih sjenki
Od zore do mraka
Misterija, melanholija i nostalgija
U pokušaju oslikavanja metafizike
Možda je nekad postojala
Knjižara u Dieffenbachstraβe
Nepouzadano je sjećanje pisca
Koje čitalac uzima za mapu
Svojih fiktivnih susreta
Kao Galeot pisac knjige
Provodadžija je bio
Putuj, čitaoče, putuj
Prati staze markirane pepelom
To je siguran put u samoću
A nije li to ono čemu oduvijek težiš.
5.
U toj Taqueriji Florian
Na Oranienstraβe 17
Može se zapaliti i džoint
Ali ne više nego jedan
Konobarica muškog stasa
Sa tetovažom Roze Luksemburg
Drži stvari pod kontrolom
Kroz gust duvanski dim
I bouvijevsku melanholiju
A little piece of you
The little piece in me
Može se čuti svakakvih priča
Na sirovim balkanskim jezicima
Dok se lijena svjetlost odbijala
O prljavo-žute zidove
Slušao sam priču jednog zemljaka
O mladom čovjeku sa naših prostora
Kojega je sudbina dodatno opteretila
Sumnjivim zanimanjem književnika
Odavno već bez novca i sreće
Njegovim nastojanjima da se ubaci
U izvjesne umjetničke krugove
Tako je jedne večeri u Prater Biergarten
Na Kastanienallee 7-9
Uz pivo i kobasice šarmirao društvo
A među njima i jednog ekonomistu
Službenika ministarstva
Na pragu šeste decenije
Velikog ljubitelja umjetnosti
I uopšte te vrste razgovora
Koji mu ponudi prenoćište
U svom domu u Friedrichshainu
Kao tabletu protiv glavobolje
Uz Maisel’s Weisse
Proguta tu ideju
Mladi balkanski književnik
Ali skoro istog trena
Jedna kap nelagode
Stade mu nagrizati želudac
A na putu do stana
Zadobi nagovještaj groznice
Uz velike napore vodio je
Noćni razgovor o Geteu
Uz čašicu rizlinga
Prije spavanja
U svojoj sobi svlačio se
Kao da pristupa ritualu
Ležao je kao od morske bolesti
U košmaru iščekivanja
Jer svakog časa može ući
Ljubazni domaćin u svoj
Odvratnosti njegove požude
Sa stopalima blijedim kao
Gmizavci sa dna mora
Ulične svjetiljke i tišina
Nagrizali su svijest koja
Još nije progledala slobodnim očima
Ka onom mjestu bez granica
Gdje sve spram vječnosti
Postaje nevažno
Nije više mogao čekati
Pošao je u susret užasu
Pravo u sobu u kojoj je
Pod tankim pokrivačem disalo
Biće sa predvidivim namjerama
Sjeo je na stolicu pred krevetom
Kao stražar pred ćelijom
Najopasnijeg zločinca
A pred zoru ga ipak savlada
Prozirna ruka sna
Usnuli čovjek kraj uzglavlja
Kao paganski hvatač snova
Bosonoga sablast
Utvaranje nečiste savjesti
Suviše je to nastran prizor
Za jednog ekonomistu
Činovnika ministarstva
Makar i velikog ljubitelja umjetnosti
Tako je nelagoda završena
Na krajnje civilizovan način
Potpisana riječju nesporazum
A o daljoj sudbini neobičnog gosta
Bilo je raznih nagađanja i svjedočenja
Ali to su sve nepouzdani izvori
Ništa više nego puste glasine
Eto kakve se sve priče mogu čuti
U toj Taqueriji Florian
Na Oranienstraβe 17
Gdje se može zapaliti i džoint
Ali ne više nego jedan.
6.
Onaj što je ušao na stanici Senefelderplatz
To ti je jedan prilično imućan tip
Iako se maskirao u pripadnika
Niže srednje klase
Sa debelim naočarima i iznošenim sakoom
Ko bi posumnjao
Bogati bi trebalo da žive
Na izolovanim ostrvima
Daleko od javnog prevoza
Kao vrsta pred izumiranjem
Uz svu pažnju naučnika
Jer doći će dan kad neće biti
Ni jednog jedinog milionera
Na cijeloj kugli zemaljskoj
Zug nach Ruhleben
Einsteigen bitte
Na stanici Alexanderplatz
Ulazi gomila turista
Izaći će na Postdamer Platzu
Čovjek sa debelim naočarima
Voli da osjeti duh grada
(Kako se to ponekad kaže)
Rođen je u malom mjestu
Negdje na zapadnoj granici
Ne voli prodavce besmislenih magazina
Koji dosađuju putnicima u metrou
Jer od njegove plate odbija se značajan porez
Da bi ti lenjivci imali siguran smještaj i hranu
Get yourself a decent job
(Kako bi to rekao Džordž V. Buš)
Jer ovo je jedan proleterski grad
S prezirom bi izgovorio njegov prijatelj
Španac oženjen ambasadorkom
I osuđen na zanimanje hausmanna
A to je čovjek sa najgospodskijim rukama na svijetu
Veliki reprezent španske kulture
Poznavalac rijetkih sorti vina
Onaj koji odgovara svim najboljim klišeima
Jedne izmišljene tradicije
(Kako bi to rekao Hobsbaum)
Prije nego što je upoznao svoju suprugu
Hausmann je radio u fabrici namještaja
Nächste station: Spittelmarkt
Ausfahrt links
Eto jedan plavokosi mladić u kožnom mantilu
Sa Rilkrovom poezijom u džepu
Ich lebe mein Leben in wachsenden Ringen
Svi mu govore da liči na ruske romantičare
I on je to razumio kao sudbinu
Djevojka sa pirsingom na pupku
Odmjeri ga brzo kao artikal
Rezultat skena: negativan
Stariji par u spokojstvu prelistava knjigu
Sa naslovom Die Hauptstadt
Oni još vjeruju u načelo dovoljnog razloga
U2 Pankow-Ruhleben
Izgubljena sjećanja putuju podzemnim vozovima
Prema stanici za imigrante
Nova imena potiskuju istoriju
Ponekad prošlost proviri iz ulice Freiheit
Brzina stvara vrtoglavu iluziju
Slova rađaju demonske oblike
Ne gledaj u nazive stanica
Rosa-Luxemburg-Platz
I naročito ne: Theodor-Heuss-Platz
Putuj mirno ka Ruhlebenu
Čije ime priziva idilična
Sela u podnožju planina
Tamo ćemo se odmoriti
Neko tiho zvižduće
Sonderzug nach Pankow
Ljudi sa plavo-bijelim šalovima
Ne tako bučni navijači
Izaći ćemo kod Olimpijskog stadiona
Čovjek u iznošenom sakou i ja
On će se sresti sa prijateljima
Svi ti nebrojeni susreti
Sve te nezaboravne večeri
Sva ta dragocjena poznanstva
Čine ga ponosnim kad se uveče
Vrati u svoj prazni stan i
Otvori flašu izuzetnog konjaka
Sa balkona nazdravi blještavoj melanholiji grada
I iskapi čašu sebi u čast
Mene ne zanima utakmica
A nemam ni prijatelje
Tu sam da bih se divio
Arhitekturi
Zvanično: ja sam turista
Što zvuči gotovo kao uvreda
Kao natpisi u muzeju
Zabranjeno dodirivati eksponate
Posmatraj sa distance
Iskopine iz potonulih civilizacija
Reliquiae reliquiarum
Der Zug fährt
Zurückbleiben bitte.
