Agnostik i nebo – Milorad Popović

            „U veoma interesantnoj i sve razuđenijoj stvaralačkoj avanturi, nakon dvije pauze između objavljivanja pjesničkih knjiga, koje je prevashodno uslovilo predano bavljenje esejistikom, a potom i prozom, Milorad Popović nam se opet obraća u stihovima, pročišćenim i promišljenim. Tako još jednom dokazuje da nije po srijedi povratak pjesništvu, jer iz tih prostora suštinski nije ni izbivao. Zato njegovu novu zbirku pjesama čitaoci očekuju sa radošću i znatiželjom. Ovaj pjesnik je odan iskazima punih obrta i efektnih poenti, o čemu najrječitije svjedoči izdanje iz 2008. godine „Raskršća“, suma Popovićevog dosadašnjeg pjevanja. Stoga nije riječ o dvostrukom ili ponovnom povratku, nego o autorovoj dodatnoj sigurnosti i jačanju svijesti da pjesnički stanuje čovjek na svijetu: određene teme mogu se izgovoriti jedino čistim stihom“, piše Goranović o knjizi „Agnostik i nebo“.

„Knjigu hrabro otvara pjesma s posvetom Ruke Katarine Aleksandrijske, jedna od najljepših u ovom izboru, ako bi se trebala tražiti najljepša. To je pjesma intime, opčinjenosti umjetnošću i ljubavlju, kakva se odavno nije viđela. Čini se kako pjesnikovo preispitivanje kreće s pravog mjesta – od Rafaela, Vergilija, Njegoša, Bajrona… Mislim da se poezija Popoviću ovoga puta desila iznenada, kako to poezija obično i uradi, kao ljubav ili kao preobražaj, nakon sjenke, kojom je prizvao „svjetlost“, kako upravo kaže u pjesmi Sjenka. Pjesme iz ove cjeline nastale su „u dahu“, s obzirom na to da svaka pjesma ima datum kada je napisana, što govori o gotovo svakodnevnom zapisivanju. Novi Popovićevi stihovi otkrivaju čovjeka koji se beskrajno raduje pisanju poezije, čovjeka koji poezijom priznaje postojanje i potvrđuje smisao“, zapisala je Tripković o novoj Popovićevoj knjizi.