Zbirka poezije „Fizis“ Ivane Vojvodić objavljena je nedavno u izdanju Otvorenog kulturnog foruma sa Cetinja i Crnogorskog društva nezavisnih književnika.
U knjizi su pjesme objavljene u nekoliko ciklusa koji nose nazive „Kratka istorija duhova“, „Za zeleno“, „Žeđ riba“ i „Horizont“. Urednica izdanja je Dragana Tripković, izdavač je Milorad Popović, a knjigu je likovno opremila Suzana Pajović.
«Poezija Ivane Vojvodić sabrana u knjizi naslova „Fizis“ pripada prostoru ozbiljne i analitične poezije. Stihovi na kojima autorka radi deceniju i više, delikatno su poetsko tkanje, u kojem dominiraju jezgrovite lirske slike kombinovane sa autentičnim simbolima vremena u kojem živimo. Ivana Vojvodić u svojoj brižljivo „sakupljanoj“ poeziji otkriva sasvim novi svijet koji lebdi između umjetnosti i nauke, u kojem pokušava kroz razne poetske forme da obradi neke od najvažnijih ljudskih tema poput ljubavi, društvenih pojava, smrti, strasti itd. Njena poezija potpuno je modernog izraza. Ona se u svojoj zbirci „Fizis“ bavi stihovnim eksperimentisanjem u smislu forme, umjetničke ekspresije, mogućnostima jezika, ritma, zvuka, ne mnogo drugačije od načina kojima su otkrivane tajne svijeta u laboratorijama znanja. Mnogoznačnost stihova iz zbirke „Fizis“ odlikovana je posebnom atmosferom koja upućuje na prolaznost života i snagu ljudske sudbine. Priča Ivane Vojvodić ispričana je na lijepom i dostojanstvenom jeziku žene koja ovom knjigom dokazuje da je zrela pjesnikinja. Poezija Ivane Vojvodić do sada je objavljivana uglavnom u antologijama i časopisima. Ovom knjigom će prostor ženskog autorstva pogotovo u Crnoj Gori biti značajno oplemenjen», zapisala je Tripković o knjizi.
Ivana Vojvodić je rođena 1983. u Podgorici. Studirala je fiziku na Univerzitetu Crne Gore i Leopold-Franzens Universitetu u Inzbruku, Austrija. Koautorka je više naučnih radova iz oblasti fizike plazme. Tokom obrazovnog procesa bila je dobitnica brojnih nagrada i stipendija. Od 1996. aktivna u civilnom sektoru, od 2001. profesionalno, prvenstveno kroz angažman u Juventasu, Fondaciji za promovisanje nauke, PRONA i CEMI-ju. Fizis je njena prva zbirka poezije.
EPITAF
Plakala je
Tako tipično.
I voljela je uobičajeno.
Radila je kako je rečeno.
Znala je koliko je htjela.
Hodala je senzualno,
I samo je njena štikla dizala prašinu.
S.
Ne mogu da čitam gospođu Plath
Moje je pobjede prepustila suncu
Raširila, lica izložila i ostavila
Sada su sve nenosive, blijede.
Ne mogu da čitam gospođu Plath
Kroz rernu posmatra ruke u tijestu
Sa smežuranog i umornog prsta
Skida i odlaže prsten od zlata
Ne mogu da čitam gospođu Plath
Ta žena je već odavno mrtva
A on usni kad izustim zmiju stihova
Pa gasim svjetlo, da mu ne smetam.
KRATKA ISTORIJA DUHOVA
I četiri oka behu svest, Himenes
Uvukla sam te u sebe snažno
Uspinjao si se crvenim nozdrvama
Niz dušnik kliznuo
Zaglavio se na sastavku ramena
I zadržao se tu
Izdahnula sam te kao golog duha
Koji je vazduh činio mekim i plitkim
Strujao uz usne, uši, vrat, grudi
I bedra
I zadržao se tu
S dodirom ruku otjelovio se
Dobio dubinu, oštrinu, pogled i sluh
Obilazili smo polja čarobnih lampi
I u jednoj ostali, tu.
È UNO DEI MIEI LIMITI
Oslobodila je stih autopsijom misli
Nisi tu, svakako nisi
Samo Izis
Sama,
Magična žena, majka,
Ozirise,
neće te sastaviti.
…ZAMISLI
Zamisli izbrišem sve
Svakako nisi imao vremena za čitanja
Zamisli skinem sve
Svakako nisi imao strpljenje za dugmad
Zamisli prestanem da govorim
Ionako misliš da sam brbljiva
Zamisli kažem sve
Zamisli, baš tako izbrisana, gola, nakon svih potiskivanja
Sve kažem!
Našao bi neku plodnu
Našao bi dodirljivu, lakorječivu i slatkoćutljivu
Našao bi dlakavu stonogu sa pedeset međunožja
Zamisli da moraš da ih sve ispuniš
Baš sad dok te gledam.
UVOD U.
Od nokta sa bijelim ramom
Preko jabučice prsta,
žulja od olovke
Tri suženja, osam bora zglobova
Do jastučića dlana
Preko linija ljubavi, uspjeha i života
Do korijena.
Uz venu do unutrašnjosti lakta
Po toj umilnoj masi pa do ramena
U udolinama vrata
Ka školjci
Sa šumom mora
U dodiru bura
Po glatkoj koži do usana
Usnama.
PLAVA
Ćutim te kad kažeš da me ćutiš
I mislim pobuđenim željama
Toplinom dodirnuta
Na licu ti mirise odmaram
Plava je ponovo plava
Prijeti zabranom disanja
Veo je pomjeren samo sa usana
A ja otkrivena.
WELTSCHMERZ
Vlaga i sumrak oslobađaju duh melanholije
Mirišu mi ruke na luk i meso
Soba na mješavinu bijelog i žutog kukuruza1
Mirisi oslobađaju…
Samo si s jeseni potreban
Mirišem ruke,
Čekam noć i slušam gluvog kompozitora
Slušam slijepog pjevača, staru flautistkinju
I čekam…
S jeseni si samo potreban
ZNAČENJE RIJEČI – NEDOKUČIVO
Onu pravu drži avet iz podruma
U mračnim čeljustima
I gleda na mene iz prikrajaka
Makar da zine i ušla bih tamo
Spasila riječ
Avet
Riječi su me zaboravile
A ja sam zaturila riječ