Miraš Martinović: U gradu mrtvih
(S onima koji su nekada živjeli u Doklei…
Glasovi iz svetilišta podzemnih bogova. Imena
njihova sam uzeo s kamenih stela. Dozivao, oni se odazivali.)
JUSTINA
Jesi li to ti
Justina
Da
A što tumaraš
Ovim ruševinama
Tražim
Gdje je moja kuća
Gdje su
Lijepi hramovi
Gdje molitveni
Darovi
Gdje bogovi
Mimoilaze se sjene
Neki govore
Stišano
Drugi ćute
Posagnuti kao
Oni što su
Sve izgubili
Pa ipak traže
Ipak se došaptavaju
Ovdje nema ničega
Iz vremena
U kome bijasmo
Gdje je zapadna
Kapija
Gdje su visoki
Bedemi
Tuži Licijus
Koji su nas štitili
Od varvara
Gdje je grad
Gdje smo mi
Čuju se
Glasovi sa zapadne
Nekropole
VOJNIK
Ja Publije Genije
Odličan vojnik kohorte dobrovoljaca
Konzularni beneficijar
Pomoćnik kneza
Kakve časti
Kakva zvanja
A sada
Pominje li me ko
Sjeća li se
LUPA
Lupa
Tako su me zvali
Dok bijah tamo
A bila sam samo
Godina dvadeset dvije
Mjeseci pet
A dana dvadeset i jedan
Tek što bijah
Život osjetila
A odoh
LICINIJA
Bijah Licinija Intisa
Rođena u Doklei
Živjela godina četrdeset pet
Mjeseci devet
A dana četrnaest
Da sam bar koju
Godinu više
Bar dan
Znači dan
Na zemlji
A ništa
U ovim staništima
I ja sam dugo
Licinija
Kćeri moja
Što mi
Ime sačuva
Dade da se ukleše
U kamen
FRULAŠ
Bio sam svirač
Nenadmašan
Na fruli
Koju sam
Sam napravio
Zabavljač
Na javnim svečanostima
Išao do Daorsona
I Rizona
Do Skodre
Salone i
Drugih gradova
Dobro plaćen
I dobro gošćen
Imenom Benus
Porijeklom Ilir
A Iliri su
Poznati po frulama
Do smrtnog časa je
Nijesam ispuštao
Umro sam svirajući
Zvuci moje frule
I sad odjekuju
Među brdima
I ruševinama
Među frulašima
I frulama
BIVŠI STANOVNICI
(H o r o v i)
Odavno nijesam
Tamo
Ne znam
Koliko
A bili smo
Pamtimo grad
Ljude u njemu
Život
Ti činiš da se
Čuje naš glas
Svojim glasom
I
Pamćenjem
Ja Euticija
I kćerka mi
Nesrećna Epidija
Što malo poživje
A
Rano ode
I ja bijah tamo
A dok bijah
Zvahu me
Aurelije Kvintije
A supruga mi
Viktorija
Da i nju pomenem
Odavno je
Ne čujem
Glasovi jedva
Čujni
Al se čuju
Ja bijah čovjek
U svoje vrijeme
Dekurion
Kvint Kasije Akvili
A ja
Tvoja supuga
Epidija Celerina
Dobri mužu
Plemeniti
Nadam se da me
Nijesi zaboravio
A ja vaša kćerka
Kasija Akvilina
I dalje glasovi
Iz sna probuđeni
Srećni živjesmo
Dok bijasmo
Tamo
Ovamo se
Ne gledamo
Ne čujemo
Na jednom
Mjestu
Blizu smo
Ali drugo je
Ovo Carstvo
Drugi zakoni
Drugi red i poredak
Ne smije se
Narušavati tišina
Osvetoljubivi su
Podzemni bogovi
Ja bijah
Marko Novije
Kvintov sin
A ja tvoj brat
Tit Novije Maksim
Podigoh ti spomenik
Po zavjetu koji si
Ostavio
Ispunih zavjet
I ja odavno bivši
Bez obličja
Svi smo bivši
Nekada bili
Odavno nijesmo
Postoji li još grad
Naša Doklea
Da li je lijepa
Kao što je bila
Šta da im kažem
Ne bih da razočaram
Ionako su nesrećni
Bolje da ćutim
Da oni
Govore
Ja da slušam
A ja sam
Marko Epidije
Dekurion Doklee
Ne zaboravite mene
Spomenite se
Moga zvanja
I mene
se
Bila sam lijepa
Flavija Gajeva kćerka
O čijoj ljepoti se pričalo
Nadaleko
Govorillo se
Lijepa Flavija
Priča je išla
Od grada do grada
Od mjesta do mjesta
Al šta je bolje
Onda bilo
Pomenite i moga oca
Gaja
Bio je plemenita roda
Velika Duša
Koju i sada
Osjećate
Nije otuda otišla
Potražite je u gradu
I među brdima
Volio je brda
Često odlazio
Razgovarao s cvijećem
S kišom i suncem
Ne zaboravite nas
O živi
Mi živimo dok se
Sjećate nas
Zahvaljujući slovima
Urezanim u kamen
I tvom glasu
Oživjesmo
PAMTIM
Rušili me Huni
Avari
I drugi neprijatelji
Pamtim vođe i vojske
Razularene Slovene
Koji su sve zatirali
Za sobom
Hitajući ka morima
Hilarika strašnog
I njegove falange
Koje su sijale smrt
Rušile me
A ja se držala
Nijesu mogli
Uništiti moje biće
Ono me branilo
Ono podmlađivalo
Ono podizalo iznova
Skupljalo razbacano
Kamenje
Ja ustajala
Svaki put ljepša
I stamenija
Iz ruševina
Dizali me nevidljivi
Graditelji
Mnogo je poginulo
Mojih branitelja
Njihova smrt davala mi je
Život
Niko uzalud nije
Poginuo
I bog podzemlja Pluton
Isprobao je na mene
Snagu i ćud
Mrski Pluton
A ja
Kao ona ptica što
Iz pepela izleti
Nakon što izgori
Stanovništvo je
Ne malo puta
Bježalo u planine
I vraćalo se nakon
Što rušitelji protutnje
Ka južnim morima
Ah ta južna
Mora
