Saladin Dino Burdžović
REVOLUCIJA I NJENA KOPILAD
(poezija 1990–2020)
Knjiga pozeije “Revolucija i njega kopilad” Saladina Dina Burdžovića, objavljena je u izdanju
Otvorenog kulturnog foruma sa Cetinja i Crnnogorskog društva nezavisnih književnika. Za
izdavača knjige potpisan je Milorad Popović, a urednica izdanja je Dragana Tripković. Knjigu je
liovno opremila Suzana Pajović. Radi se o izboru Burdžovćeve poezije u periodu ov 1990. do
2020. godine.
O DJELU
“Pjesniku Burdžoviću je posve pošlo za perom da uobliči svoju vizuru apolidnog sunovrata
jednog areala. Pjesnikova bujnost, talenat, kreativnost i sazvučje uobličeni su od korice do
korice ove knjige. Čitajući ove pjesme neprestano mi se čini da se Saladin Burdžović spori sa
Homerosom. Helen bi da otme ovom pjesniku poznanike te da ih pretvori u neka nadzemna, ili
podzemna, bića ili nebića. A Burdžović se tome opire. Dedalos jeste izmislio testeru, šestar i
labirint. U labirintu jeste negostoljubivo, čak i za jednog imenom Teseus. Tunel ispod rijeke Lim
(a Lim etimološki zapravo znači rijeka) isto je tako užasan kao taj labirint kojeg nekim čudom
Homeros ne pominje. No, ako je u teistici labirint klopka za đavole, u Burdžovića je podzemlje
ispod rijeke klopka za ljude. I druge pjesme Saladina Burdžovića su mitopejne, i ponovo ne
hvataju đavole već ljude. Svejedno da li je liričar, ili drski liričar, ili pak naoko da je prozni liričar
Saladin Burdžović je izuzetno talentovan pjesnik”, zapisao je svojevremeno Rebronja.
“Mada odavno izvan svoje domovine, Dino Burdžović nikada zaista nije otišao iz Crne Gore.
Njegova svojevrsna emigrantska lirika neporecivi je dokaz da Burdžović bez dvojbe pripada
onim autorima koji su ma koliko bili daleko od svoga zavičaja, obilježeni jezikom na kojem su
progovorili i zemljom kojom su načinili prve korake. Ako čitate njegovu poeziju, nastajalu u
minulih trideset godina (1990–2020), lako ćete uočiti da je Dino Burdžović pjesnik iskustva,
sopstvenog, najintimnijeg iskustva. Jedan je od onih koji svoju pjesničku misiju ne tumače kao
misiju spasavanja svijeta, jer, niti jedan ozbiljan autor takvu neozbiljnost sebi ne smije dopustiti.
Čitajući njegovu poeziju ne možete se oteti utisku da je svaka pjesma samo pokušaj sopstvenog
spasenja, ličnog iskupljenja. Iako već decenijama živi i stvara u Njemačkoj, Dino Burdžović je
pjesnik koji cijelim svojim bićem pripada Crnoj Gori i crnogorskom jeziku.
O AUTORU
Saladin Dino Burdžović rođen je 1968. godine u Bijelom Polju. Gimnaziju je završio u rodnom
gradu a književnost studirao u Beogradu i Nikšiću. Pojedini naslovi iz njegovih knjiga zastupljeni
su u preko četrdeset antologija, zajedničkih zbirki i zbornika poezije i proze. Prevođen je na
mađarski, poljski, bugarski, makedonski, slovenački, turski, albanski i njemački jezik. Dobitnik je
više nagrada za poeziju, prozu i drame. Član je Crnogorskog društva nezavisnih književnika
(CDNK) i, od 2008. godine, Udruženja književnika Njemačke-Hessen (Litteraturgeselschaft e. v.
Hessen-Deutschland). Jedan je od osnivača i stalni član Alternativne grupe Monte Art iz
Frankfurta. Od 1999. godine živi u Offenbachu, Hessen, Njemačka. Objavio je obiman broj
pknjiga među kojima Hronika nepoznatog (MRZ, Pljevlja, 1990) poezija; Koncert za 1001
bajonet (Građevinac, Subotica, 1992) poezija; Konstablerwache i druge pripovijetke (Verlag
„A“, Frankfurt am Main, 2009) pripovijetke; Nakon pada zida (Zalihica, Sarajevo, 2010) poezija;
Hessen via Montenegro (Almanah, Podgorica, 2012) pripovijetke; Povratak u Schwarzerberg
(Almanah, Podgorica, 2013) roman; Razgovori sa neistomišljenicima (Verlag „A“, Frankfurt
am Main, 2016) intervjui; Konstablerwache (na njemačkom jeziku, prijevod Elke Schwarz,
Ćazima Medić, Ranko Ćetković, Drago Tešević, Verlag „A“, Frankfurt am Main, 2016)
pripovijetke; Antologija Montenegrina (Verlag „A“, Frankfurt am Main, 2016) antologija; Rifat
(Almanah, Podgorica, 2020) poezija i druge.
MARLBORO
Za prvi doručak
koji mi je servirala neudata Evropa
dobio sam skoro sve poroke!
Mada sam dobro vidio šta je na jelovniku!
Iz špiloteka izlazio sam bez banke u džepu,
pio mjesecima raznorazna zarazna piva,
uz hladnu govedinu od ludih krava
i ja sa, čini mi se, bio luđi nego prije,
najosjetljivije prijatelje gubio sam
za par stotina maraka, sve u svemu
bila je nimalo prijatna njena kuhinja.
Kada se činilo da nema spasa
povratio sam se od stomačnih tegoba.
Tumačio sam to na osnovu moje povezanosti
sa podzemnim vodama Hessena,
mada i ne mora biti tako, uglavnom
vratila se snaga u ruke, bez kocke,
bez alkohola u trodimenzionalnim jutrima,
umalo izgubljeni vegetarijanac
uspio je opet steći prijatelje,
opet za par stotina maraka…
I dalje smo povezani, nije da nije,
ja i moja prva ljubav Evropa!
I svaki put kada na Trinkhalle kažem: Marlboro
ja tako zaljubljeno pomislim na nju.
KRAJNJE SUMNJIVA FOTOGRAFIJA
Put ka zapadu bio je posut tijelima ljudi
koji su se pokušali suprostaviti uspostavljanju
Vodenog zakonika i ko zna koliko je dobro
što smo uopšte imali foto aparat!
Mi smo se ponosili tom slikom,
koristili se njom, umnožavali je, ucjenjivali
lažući o njenoj autentičnosti, a onda padali
u depresije zbog saznanja da su tajni agenti
ostatka svijeta već na prinudnim odmorima.
Počeo sam da sumnjam u svoju važnost, svjestan
da normalan život postaje alarmantno zarazan i da
orijentalni mentalitet polako pronalazim
u rukama eurokrata koji su se ponosili
svojim bedževima na kojima je pisalo:
NIKADA NE RECI NE – AMERIKANCIMA!
Sa prestankom mladosti
splasnule su i želje za brzom hranom,
zlatne ribice u mojem akvarijumu imale su
imena i prezimena,
samo sam ja, bezimen, bio petocifreni broj,
i to onaj sa kojim se završava
„Popis nepodobnih za prošlo stoljeće“.
USPOMENA IZ EVROPSKE UNIJE
Stavljam glavu na panj!
Neumiveno lice,
prekriveno umašćenom kosom,
okrećem dželatima,
koji nikako da se vrate
sa pauze za doručak.
Klečanje mi ne godi i ne znam kako,
u ovim presudnim momentima,
ostati dostojanstven,
na prvi pogled hrabar…
Razdanilo se nad Njemačkom!
Zapisničar i fotoreporter
ćaskaju o sljedećem vikendu.
Već se nerviram ali to, svezan,
jedva da mogu pokazati.
Iznenada,
baš neobjašnjivo, pojavljuje se
Miss gluvonijemih dijaspore
i na svojem jeziku, prstima,
„izgovara“ riječ: Smrt!
Lako hoda, neprirodno lijepa,
primjećujem, grli me i
bezglasno saopštava da nemam prava
na posljednju želju.