Radmila Nikčević Brajović: Toponimi bola

Ćetanski pod

Pramajka moja
Njen svagdanji put:
Bistijerna-dom

Kamena ljût,
Oko joj zape
Za grm razasut:
Zanovijet izbila
Cvijet žut

Posusta hod
A osmjeh iskaza:
Ćetanski pod!

Procvjetalo ime

Kroz sve moje zime
Priziva me
Ćetanski pod.

Kličevo

Slobodanu, bratu

U snu mom Kličevo
zipka zelena
vjetrom uljuljana

Putem niz koji
Bagremi šumore
nestadoh odavna

Uz dom tvoj
orah rastire
granati dlan

U vlatima trave
svjetlaci mru
prepukloga sna

U « Jabukama »
starom rukosadu
uspomene zru.

Rodni dom

Iznad rodnog doma
tražim i svoju zvijezdu
U treptaju trne
pa opet sjajem izbije

Dušu mi uzima
ali – ne prima je
Ne prepoznaje bolnu želju
da je ovdje svijem

U brezi koja bi mogla biti
– mlada ja
U vrbi koja bi mogla biti
-žalosna ja.

« Brijeg od Zete »

Mojoj marini

Zamodrila strana
Briznula rijeka
Opet je proljeće

Al’ na ovom mjestu
Ne zeleni trava
Ptica ne slijeće

Na bijeloj ploči
Moja tamna sjenka.

Ravnica u sutonu

Utonuti u sna dubinu
U prazninu
Gdje nema tuge
Njenih kiša i jecaja

Pomirena
Da nema ni opsene dûge
Ispod koje bi
Ti mogla proći
U radost zagrljaja.

Crno jezero

Rasprskava se
Plava svjetlost s planine
Jezero – sočivo je sabira

Prikuplja treptaje
Sjenka jedne ptice
U zraku zastaje

Neprolazni okvir
Za Tvoje iščezlo lice.

 

Podijeli

Komentari su suspendovani.