Radmila Nikčević Brajović: Toponimi bola
Ćetanski pod
Pramajka moja
Njen svagdanji put:
Bistijerna-dom
Kamena ljût,
Oko joj zape
Za grm razasut:
Zanovijet izbila
Cvijet žut
Posusta hod
A osmjeh iskaza:
Ćetanski pod!
Procvjetalo ime
Kroz sve moje zime
Priziva me
Ćetanski pod.
Kličevo
Slobodanu, bratu
U snu mom Kličevo
zipka zelena
vjetrom uljuljana
Putem niz koji
Bagremi šumore
nestadoh odavna
Uz dom tvoj
orah rastire
granati dlan
U vlatima trave
svjetlaci mru
prepukloga sna
U « Jabukama »
starom rukosadu
uspomene zru.
Rodni dom
Iznad rodnog doma
tražim i svoju zvijezdu
U treptaju trne
pa opet sjajem izbije
Dušu mi uzima
ali – ne prima je
Ne prepoznaje bolnu želju
da je ovdje svijem
U brezi koja bi mogla biti
– mlada ja
U vrbi koja bi mogla biti
-žalosna ja.
« Brijeg od Zete »
Mojoj marini
Zamodrila strana
Briznula rijeka
Opet je proljeće
Al’ na ovom mjestu
Ne zeleni trava
Ptica ne slijeće
Na bijeloj ploči
Moja tamna sjenka.
Ravnica u sutonu
Utonuti u sna dubinu
U prazninu
Gdje nema tuge
Njenih kiša i jecaja
Pomirena
Da nema ni opsene dûge
Ispod koje bi
Ti mogla proći
U radost zagrljaja.
Crno jezero
Rasprskava se
Plava svjetlost s planine
Jezero – sočivo je sabira
Prikuplja treptaje
Sjenka jedne ptice
U zraku zastaje
Neprolazni okvir
Za Tvoje iščezlo lice.
