Priča o ruskim emigrantima sto godina poslije
Preveo Goran Milaković
ruski emigranti uhode bez otiska
tiho kao čajevi
jedni druge kroz stoljeća
u beskonačnosti se dodiruju
ovi koji sada odlaze s onima onda
bespomoćnim srnenim plavim kao san
samo što izmišlja herbert okolo se nije šaptalo
a svjetla zabava nisu se nikad ni palila
ovi danas bez poniženja svete ikone
koji crni samovar zub svetog kirila
izdali su sve zastave nigdje nisu posebno dobrodošli
idu smjerom neke nade nada je u noći
nada je u šapicama humanista
više o njima ne znamo
samo lice cezara inače vrlo zdravo
kroz stoljeća blago kisi kao kefir
sve ostalo je manje više isto
tu priču priča dima
koji vozi taksi od mirijeva do miljakovca tri
da bi me uplašio to znači ubedio
da rusija nije zemlja
rusija je pola zemlje