Antologija ajfelovog mosta 1/5
U ponedjeljak 19. jula 2010. Ana Bogišić i ja objavili smo prvi sadržaj na ajfelovom mostu, u rubrici na mojoj autorskoj web stranici, koju smo zamislili kao naš mali i nepretenciozni kućni časopis, u kojem ćemo objavljivati književne, fotografske i likovne radove prijatelja. U sljedećih nešto manje od 6000 dana objavili smo na tom mjestu barem isto toliko eseja, priča, pjesama, književnih tekstova različitih žanrova 561 autorice i autora. U početku to su, doista, bili samo prijatelji, da bi s vremenom među njima bilo sve više književnika i književnica iz različitih zemalja, koji su se javljali preko posrednika, ili preko mail adrese koju su negdje pronalazili. Prvog dana, 19. jula 2010. našu tek pokrenutu stranicu posjetio je 31 korisnik interneta, a ajfelov most, možda, polovina njih. Je li petnaest čitatelja dovoljno piscu da objavi svoj rad? Zapravo, jest! Broj se ubrzo povećao na nekoliko stotina, da bi ih zatim bilo na tisuće. Godinama nakon pokretanja web stranice imali smo i moju autorsku Facebook stranicu, s koje smo posjetitelje navodili na sadržaje s ajfelovog mosta. U proljeće 2026. ta stranica ima oko 106.000 pratitelja.
Web stranicu Ana i ja pokretali smo za ranih doba digitalizacije novinskih izdanja. Moja želja bila je da ostanem koliko toliko neovisan o nečijem hiru pri javnom tretmanu mojih književnih i novinarskih radova. Poželio sam imati mjesto koje će biti skladište i javni arhiv onoga što objavim po novinama i časopisima, a možda i ponečega drugog. Ujedno, bilo je to vrijeme kada su se gasili kulturni prilozi u hrvatskim dnevnim novinama, i kada u zemlji više nije bio dobrih književnih novina ni časopisa. Ajfelov most zamislio sam kao kao platformu na kojoj ću s nekolicinom prijatelja barem simbolično nadomještati ono čega više nije bilo.
Svakoga dana Ana i ja na ajfelov most potrošimo otprilike onoliko vremena koliko vrlo pobožan kršćanin ili musliman potroši na službe Božje i molitve. Ajfelov most, kao i cijelu moju autorsku web stranicu, u proteklih šesnaest godina financirali smo isključivo vlastitim novcem. Nikada, ni od koga nije nam ponuđen cent ni euro privatnoga ili javnog novca, niti bismo mi tu ponudu, pa ni u simboličnom iznosu, smjeli prihvatiti. Na ajfelovom mostu, naime, svih šest tisuća tekstova, ili ukupno oko dvadesetak tisuća stranica teksta, objavljeno je bez autorske naknade. Da je sve po propisu plaćeno, onako kako se plaća u sretnim i kulturnim društvima i kulturama, mogli bismo govoriti o višemilijunskom iznosu u eurima. Pa ako sve to bilo besplatno, onda i naš rad mora biti besplatan, onda nas dvoje trebamo biti platiše svega što se za ajfelov most novcem mora platiti.
Antologija ajfelovog mosta 1/5 tako je naslovljena, jer je ovo samo petina cijele antologije, i obuhvaća prvih stotinu i nešto imena koja su se kronološki pojavljivala na ajfelovom mostu. Njihovi tekstovi su, međutim, iz različitih vremena u tih šesnaest godina. Princip antologiziranja nije strogo kvalitativni: birao sam tekstove koji su obilježili ljude s ajfelovog mosta, kao i tekstove koji su odstupali od normi i standarda aktualne časopisne i knjiške produkcije, tekstove koji su bili reakcija na aktualni trenutak… Premda smo na ajfelovom mostu, uz odobrenje autora, često objavljivali i ponešto od onog što je već negdje bilo objavljeno, na ovom mjestu takve radove smo nastojali izbjeći. Premda ni to po svaku cijenu.
U antologiji su i dva rada koja će se na mostu pojaviti tek nakon što budu objavljeni u Arsu: odlomak iz romana Dragane Tripković i pjesme Ljubete Labovića. Činimo to iz praznovjerice, da stvar ostane nekonvencionalna i neuklopiva, da ni antologija ne bude antologija.
U Zagrebu, 9. aprila 2026.
