Andrija Radović: Metrički savršen tromb

Samotno igralište

Znam dvije usamljene
ljuljaške, dva prazna sedla

u razrušenom parku
koji đeca zaobilaze
nakon kraćeg kolebanja –

nalikujući maločas
prećutanim riječima koje
nikada neću izgovoriti.

Znam dvije usamljene
ljuljaške, dva prazna oka.

Metrički savršen tromb

Moja se krv
sve brže zgrušava
a više nemam čime
da podmitim hartiju.

U protoku eona
ja čekam odlivanje:
svakog će se časa
nalivpero zariti u

metrički savršen tromb.
Osluškujem strpljivo
fosile u svom glasu –
moji najuspjeliji stihovi

snivaju u Aleksandriji,
pulsiraju na rubu moga
jezika, sigurni da ću ih
krvlju svojom ispisati.

Neizust

Struje ti kroz ždrijelo
ognjeni glasovi

u koritu ih
pod jezikom
utapaš

Nabujale vode
pomodrele usne

na ušću ti
neizust
pritoka

Pjesnikovanje

Silazim u pjesmu
iz potrkovlja svojih trauma

Gore me gone pacovi
glođu latice sa mesa

Pomerdevinile se riječi
u asimetriji ove uobrazilje

Slovo po slovo
sve dublje i dublje

Silazim već predugo
neslavnije od odžačara

Nemam drugi izlaz
iz potkrovlja svojih trauma

Upokojeni Sizif

Još samo par strana
još par dana u knjizi
zemaljskog Znanja

koju naizmjenično čitamo i pišemo.

Još par krupnih riječi
reklo bi se
par hiljadugodišnjih biljaka

i nježnih obrtaja oko Sunca.

A onda natrag na klesanje vatre
da iz jedne majušne tačke
jedne srimovane brazde

kamen mrtvog svoga sina opjevamo.

 


Biografija

Andrija Radović rođen je 29. maja 1998. godine u Podgorici. Student je Fakulteta za crnogorski jezik i književnost na Cetinju. Piše poeziju i eseje.

Share.

Comments are closed.