Andrija Radović: Metrički savršen tromb
Samotno igralište
Znam dvije usamljene
ljuljaške, dva prazna sedla
u razrušenom parku
koji đeca zaobilaze
nakon kraćeg kolebanja –
nalikujući maločas
prećutanim riječima koje
nikada neću izgovoriti.
Znam dvije usamljene
ljuljaške, dva prazna oka.
Metrički savršen tromb
Moja se krv
sve brže zgrušava
a više nemam čime
da podmitim hartiju.
U protoku eona
ja čekam odlivanje:
svakog će se časa
nalivpero zariti u
metrički savršen tromb.
Osluškujem strpljivo
fosile u svom glasu –
moji najuspjeliji stihovi
snivaju u Aleksandriji,
pulsiraju na rubu moga
jezika, sigurni da ću ih
krvlju svojom ispisati.
Neizust
Struje ti kroz ždrijelo
ognjeni glasovi
u koritu ih
pod jezikom
utapaš
Nabujale vode
pomodrele usne
na ušću ti
neizust
pritoka
Pjesnikovanje
Silazim u pjesmu
iz potrkovlja svojih trauma
Gore me gone pacovi
glođu latice sa mesa
Pomerdevinile se riječi
u asimetriji ove uobrazilje
Slovo po slovo
sve dublje i dublje
Silazim već predugo
neslavnije od odžačara
Nemam drugi izlaz
iz potkrovlja svojih trauma
Upokojeni Sizif
Još samo par strana
još par dana u knjizi
zemaljskog Znanja
koju naizmjenično čitamo i pišemo.
Još par krupnih riječi
reklo bi se
par hiljadugodišnjih biljaka
i nježnih obrtaja oko Sunca.
A onda natrag na klesanje vatre
da iz jedne majušne tačke
jedne srimovane brazde
kamen mrtvog svoga sina opjevamo.
Biografija
Andrija Radović rođen je 29. maja 1998. godine u Podgorici. Student je Fakulteta za crnogorski jezik i književnost na Cetinju. Piše poeziju i eseje.