Knjiga eseja pod nazivom „Zbilje i prividi“ crnogorskog književnika Milorada Popovića, objavljena je nedavno u izdanju Otvorenog kulturnog foruma sa Cetinja i Antene M iz Podgorice.

Izdavači knjige su Milorad Popović i Darko Šuković, koji je i urednik izdanja, a knjigu je likovno opremila Suzana Pajović. Korekturu potpisuje Novica Vujović.

Knjiga sadrži poglavlja „Vitalnost i ambivalencija plemenskog duha“, „Ustavni patriotizam – utopija ili manipulacija“, „Inferiornost i megalomanija“, „Crnogorstvo kao manjinski usud“, „Njegoševa nagrada“, „Đukanovićevo državotvorstvo i nedovršeni nacionalni identitet“ i „Izazovi budućnosti“. O knjizi su pisali Ivan Lovrenović, Aleksandar Radoman i Nemanja Batrićević.

Umjesto uvoda Popović je zabilježio nekoliko crtica namijenjenih čitaocu u kojima kaže, pored ostalog, da je uzbudljiva literatura, prepuna storija o marginalcima, lunaticima, putolovima, ambivalenciji žrtava i dželata, nezavršenim istorijskim vremenima, izgubljenim bitkama, zagubljenim jezicima i tribalnim zajednicama…

„U bizarnim i tragičkim predstavama individualnih i kolektivnih sudbina, njihovog unutrašnjeg svijeta, neuporedivo je više realizma, uzbudljivosti, pa i životvornosti, nego u širokim potezima patetičnih opisa istorijskih lidera, herojskih podviga, velikih osvajačkih pohoda, ovjenčanih nacionalnih bardova. Stoga, mali anonimni životi, i promašaji darovitih ljudi, više su me fascinirali od velikih postignuća koja su dobila svoje memorijale, ušle u svjetske enciklopedije. No, da biste mogli duboko pojmiti značenje onoga što je efemerno, krhko, propadljivo, morate imati smisao i razumijevanje – pa i izvjesnu naklonost – za velike, patetične, herojske gestove i poslanja. (…)

U kontekstu povjesnica malih evropskih naroda crnogorska istorija je možda najuzbudljivija, i intelektualno najzahtjevnija, za njenu savremenu valorizaciju, jer nijedna malobrojna ljudska zajednica, na razmeđi civlizacija, nema tako burnu i dugovječnu istorijsku vitalnost, neobičnu životvornost u opiranju različitim asimilacijama i vještinu preživljavanja, a s druge strane, nemoć da, u potrebnoj mjeri, dovrši proces konstituisanja svog kulturnog i nacionalnog bića. Stoga, trudio sam se da ne upadnem u zamku većine nacionalista koji zaneseno slave blistave pobjede, dinastije, vojskovođe, ovjenčane pjesnike – iako se na momente nijesam sačuvao od određenog patosa – već sam upravo pokušao da razobličim, redefinišem, različite mitove, legende, stereotipe, lažna sjećanja, bizarna vjerovanja, o jednom zaista neobičnom – s elementima povijesne misterije – istorijsko-kulturnom fenomenu, koji, iako je permanentno osporavan, u raznim oblicima pretrajava više od hiljadu godina.

Pažljiviji čitalac, kako bude ulazio u samu strukturu teksta, shvatiće da Zbilje i prividi, imaju dva, u nekoj mjeri, paralelna toka: fenomenološko-esejistički i autobiografski, koji zahtijevaju jasnoću i preciznost u formulacijama, ocjenama i zaključcima, jer su u cjelini polemički intonirani. Zapravo, moja početna ambicija bila je da napišem samo poduži polemički tekst, u kojemu ću objasniti svoje poglede na aktuelne sporove u domenu kulturnog i političkog života, i osvrnuti se na višegodišnje difamacije jednog moćnog medijsko-propagandnog kartela, koji me već cijelu deceniju obasipa najrazličitijim insinuacijama, uvredama, omalovažavanjima i očiglednim lažima“, zapisao je autor. U dijelu teksta koji se eminentno bavi identitetskim, ideološkim, političkim spektrom nacionalnog pitanja, autor kaže da je pokušao domisliti, iznijansirati i zaokružiti neke ideje iz ranijih knjiga koje su se bavile kulturnom i političkom tradicijom Crne Gore. Ipak, u ovoj knjizi u fokusu su stavljene više savremene političke i kulturološke kontroverze, i njihovi protagonisti, te mogući raspleti u doglednoj budućnosti.

„Nemam iluziju da sam dao odgovore na mnoge istorijske i savremene prijepore – nije mi to bila ambicija – ali, vjerujem da sam, unekoliko, otvorio prostor mlađim, neortodoksnim istraživačima, koji bi sjutra, s više invencije i oštroumnosti, s primjerene distance, mogli otvoriti nove aspekte ovog pitanja i vjerodostojno ponuditi inteligentnije i održive odgovore na stare sporove, barem u dokazivanju ljudskih prava nacionalnih Crnogoraca: koja emaniraju iz povezanosti ličnih sudbina, osjećanja bića jezika i kulture, i cinizma istorije – poigravajući se tako surovo, s tom „slamkom među vihorove“. Dakle, Cogito, ergo sum, osnovno je načelo te slobodoištuće „borbe neprestane“, koja je, uprkos svemu, pretrajala: i ne dovršava se“, piše Popović.

„Nova knjiga eseja Milorada Popovića Zbilje i prividi pripada istom tematskom i problemskom registru, a slična je i po tipu diskursa. Ali od prethodnih knjiga vrlo uočljivo je razlikuje naglašen autobiografski element i polemički ton. To u visokoj mjeri dinamizira tekst i čini ga zanimljivim, čak i za čitaoca koji nije usko zainteresiran za crnogorsku temu. Također, kroz Popovićeve autobiografske reminiscencije i polemičke evokacije odražavaju se mnoge pojave, događaji i slučajevi važni za mnogo širi, eksjugoslavenski kontekst posljednjih četrdesetak godina“, piše Ivan Lovrenović.

„U cjelini sagledana Popovićeva knjiga zanimljiv je istorijsko-kulturni koliko i mentalitetsko-sociološki preśek crnogorskoga društva, osobito u potonje nekolike decenije. Dodajmo tome da je riječ o naslovu koji osvjetljava kompleksan problem kako to jedna društvena zajednica s izrazitim posebnostima – istorijskim, etničkim, kulturnim i jezičkim – do danas nije zaokružila sve atribute nacionalnoga samooblikovanja. Kako je to razvidno iz autorovih opservacija i analiza, tome procesu dominantno je kumovala nedoraslost političke elite, njena ideološka lutanja te posljedično – odsustvo institucija, nagrdna kadrovska politika, marginalizacija onih intelektualnih snaga koje su imale dovoljno znanja i snage da taj posao uspješno okončaju, nepovoljne društveno-istorijske okolnosti i sl. Autor se ne zaustavlja samo na prevrednovanju prošlog i ocjeni sadašnjega trenutka, već nudi nove ideje koje bi budućnost ovih prostora, makar kad je riječ o identitetskoj politici, mogle učiniti manje neizvjesnom“, piše o knjizi Aleksandar Radoman.

„Ako je u dijelu polemike o nacionalnom pitanju na viđelo izašao Milorad Popović kao analitičar društvene zbilje, onda se u dijelu knjige posvećenoj zabludama o njemu kao pojedincu, u svoj snazi iskazao Milorad Popović kao književnik. Psihološki profili difamatora, ideoloških neprijatelja i bivših saveznika razrađeni su do tančina. Lično svjedočanstvo o sitnim frustracijama i patološkim ambicijama čini da se na momente čitaju više kao književni likovi, nego li kao akteri političkih zbivanja. Ciničan bi se čitalac mogao zapitati je li nekima od njih prišiveno više smisla i karaktera nego su, u svojoj jednostavnosti, zaslužili. Čak i da je to slučaj, ne valja smetnuti sa uma da su upravo njihovi socio-psihološki profili ključna veza sa detaljno opisanom stogodišnjom tragedijom crnogorskog nacionalnog pokreta. U njima je oslikana istorija crnogorskog konvertitstva. Vječno u škripcu između lažne gordosti i zanesenosti vladarom, svu su snagu, kapital i sujetu uložili u relativizovanje suštine svoje izdaje. Na kraju vrijedi reći da su Zbilje i prividi, prije svega, iskrena knjiga. Ako u njoj uopšte ima neistine, onda je ona sadržana u rečenici „da nema pouzdanih naznaka da će se budući hroničari, sociolozi i istoričari književnosti“ angažmanom Mija Popovića baviti s više smisla za istinu nego njihovi prethodnici u XX vijeku“, zaključio je Nemanja Batrićević.

 O Miloradu Popoviću

Milorad Popović je do sada objavio knjige pjesama: Sa trga glodara (Cetinje, 1982), So Jude (Cetinje, 1983), Nema više klađenja (Podgorica, 1985), Red se polako zavodi (Nikšić, 1987), Cetinjski ljetopis (Podgorica, 1991), Nesigurna zemlja (Cetinje, 2005), Raskršća (Cetinje – Zagreb, 2008), Agnostik i nebo (Cetinje, 2018). Objavljen mu je i izbor iz poezije Mjesto polaska (Podgorica, 2016). Na slovenačkom mu je objavljena knjiga pjesama Nesigurna zemlja (Negotova dežela, Ljubljana, 2007) i na njemačkom (Scheidewege, Lajpcig, 2017), a poezija mu je u časopisima i antologijama prevođenja na: engleski, italijanski, gelik, španski, francuski, estonski, arapski, turski, češki, poljski, litvanski, mađarski, rumunski, albanski, bugarski, bjeloruski, makedonski jezik. Pjesme su mu zastupljene u više antologija crnogorske i jugoslovenske poezije.

Dobitnik je „Nagrade za najbolju knjigu u Crnoj Gori“, 1983. godine, te nagrade „Risto Ratković“, 2005. Za knjigu Raskršća Popović je 2009. godine dobio nagradu „Miroslavljevo jevanđelje“. Objavio knjige eseja: Mali narod i nacionalizam (Podgorica, 1998), Crnogorsko pitanje, dva izdanja (Ulcinj, 1999 i Cetinje, 2000), Podijeljena nacija (Podgorica, 2010), Njegoš i crnogorska nacija (Cetinje, 2011), Njegoševo nasljeđe (Cetinje – Podgorica, 2013), Što da se radi (Podgorica, 2018). Crnogorsko pitanje je prevedeno na bugarski (Černogorskij vopros, Sofija, 2001) i na italijanski jezik, dva izdanja (La questione montenegrina, Rim 2002. i 2003).

Autor je romana Karnera (2012) u izdanju zagrebačke Frakture i cetinjskog OKF-a, za koji je 2013. godine dobio nagradu „Meša Selimović“ u Tuzli i romana Čovjek bez lica, Zagreb – Cetinje 2016. Dobitnik je najvećeg državnog priznanja – Trinaestojulske nagrade za 2016. godinu, kao i „Njegoševe nagrade“ 2017, za roman Čovjek bez lica. Roman Karnera preveden je na italijanski, makedonski i slovenački jezik. Za pjesničko djelo Popoviću je 2019. godine uručeno međunarodno priznanje „Bosanski stećak“, koje se dodjeljuje u okviru programa Sarajevskih dana poezije, jedne od najvažnijih književnih manifestacija u regionu. Jedan je od osnivača časopisa za književnost, kulturu i društvena pitanja „ARS“ (1986).

Utemeljitelj je crnogorskog PEN centra i predsjednik crnogorske sekcije PEN-a (1989–1990), prije formiranja samostalnog nacionalnog PEN centra. Dopisni je član Evropske akademije poezije, sa sjedištem u Luksemburgu. Trenutno je predsjednik Crnogorskog društva nezavisnih književnika (CDNK) i direktor Otvorenog kulturnog foruma (OKF) sa Cetinja, izdavača savremene crnogorske i južnoslovenskih književnosti, te glavni urednik časopisa „ARS“. Ima status istaknutog kulturnog stvaraoca Crne Gore.