Novica Vujović: Danilo Radojević Geneza stvaralaštva Mirka Banjevića
Monografija Geneza stvaralaštva Mirka Banjevića djelo je Danila Radojevića, književnoga istoričara, istoriografa i montenegriste u najširemu shvatanju te discipline. Monografija je objavljena u zajedničkome izdavačkom poduhvatu cetinjskoga Fakulteta za crnogorski jezik i književnost i Narodne biblioteke „Radosav Ljumović“ iz Podgorice.
U pitanju je rukopis Radojevićeva doktorskoga rada koji se nakon više decenija sad prvi put i pojavljuje u for- mi monografije. Vrijedi na ovome mjestu ukratko spomenuti doprinose autora Danila Radojevića, koji ga zajedno s nekolicinom naučnika i kulturnih radnika iz generacije što je od 1960-ih zatemeljivala montenegristiku, predstavljaju kao značajnu ličnost crnogorske nauke i kulture u cjelini. Bibliografija Danila Radojevića bilježi studije o raznim tematsko-motivskim segmentima crnogorske usmene književnosti ili procesima u našoj novijoj književnosti, o istoriji tumačenja i doprinosima raznih autora u priređivanju Lje- topisa Popa Dukljanina, o utvrđivanju istorijske podloge i umjetničke obrade u više primjera iz crnogorske i južnoslovenskih književnosti, izdvajaju se npr. radovi o liku Miloša Obilića itd. Osobito je Radojević bio posvećen Petru II Petroviću-Njegošu i Mirku Banjeviću. Zapažen je njegov priređivački i antologičarski rad, a znatan su dio njegovih zanimanja bile i istoriografske teme.
Monografija o kojoj je riječ publikovana je kao 27. knjiga biblioteke Montenegrina. Njezin je priređivač Milovan Radojević, a kao urednici izdanje potpisuju Aleksandar Radoman, Adnan Čirgić i Sanja Vojinović. Recenzenti knjige su Milorad Nikčević i Sofija Kalezić.
Genezu stvaralaštva Mirka Banjevića čini ukupno 360 stranica, dok se monografija nakon „Uvodne riječi“ (str. 9−21) u pogledu strukture dijeli je na šest cjelina, odnosno poglavlja: „Pobunavid trajanja ljudskog“, „Revolucionarno sazrijevanje“, „Težina nužnosti žrtve kao tvoračka pjesnička ekspresija“, „Traganje za društvenim skladom kroz harmoniju prirode“, „Rezignacija. Pokušaj vraćanja korijenu i sopstvenom biću“, „Ogledno tumačenje primje- ra pjesama Mirka Banjevića“ te „Zaključak“. Priređivaču i urednicima treba čestitati na odluci da se izdanje obogati bibliografijom Mirka Banjevića, koja je takođe autorstvo Danila Radojevića, a uz bibliografiju u sadržaj ulaze „Hronološki registar djela Mirka Banjevića“, „Registar listova i časopisa u kojima su objavljeni literarni prilozi Mirka Banjevića“, „Registar autora tekstova o Mirku Banjeviću i antologičara“, kao i „Registar prevodilaca“.
Autor se kroza svaki segment ove knjige potvrđuje kao dobar poznavalac Banjevićeva stvaralaštva, relevantne li- terature onoga vremena, dok najiscrpnije izlaže i najviše podataka nudi u poglavlju „Revolucionarno sazrijevanje“. U analizu je, razumije se, bilo neophodno uključiti brojne pojedinosti iz vanknjiževne stvarnosti i pjesnikova života, kako bi se ostvarila adekvatna kontekstualizacija. Svoje su mjesto u ovoj monografiji našli i hronologija Banjevićeva životnog puta, školovanje, revolucionarni angažman, hapšenja, početak književnoga rada i reakcije kritike koja ga pohvalno prihvata, kao i one koja piše da u njegovu djelu ne pronalazi umjetničkoga dara itd. Takav pristup književno- me djelu Mirka Banjevića autor monografije zauzima zbog toga što „Jedino posmatrajući ga u kontekstu istorijskog trenutka i nacionalnog tla, odakle je crpio sve inspiracije, možemo doći do pravoga suda o njegovom pjesničkom liku. Iz ovoga izlazi i nužnost skretanja pažnje na smisao Banjevićevog pjesničkog bunta,“ navodi Radojević.
Banjevićeva knjiga Pobune uma izlazi 1930. u Nikšiću. O njoj je odmah afirmativno pisano, s potcrtavanjem da knjiga „malo ima optimističkog raspoloženja“, a predstavljač je bio profesor i književni kritičar Labud Vušović, inače brat u našoj jezikoslovnoj filologiji mnogo zaslužnog Danila Vušovića.
„Čovjek je, ostvarivši se kao umno biće, ponio gorčinu patnji. Ova misao je osnovni motiv prve Banjevićeve zbirke pjesama Pobune uma“, zapisuje povodom knjige Pobune uma Danilo Radojević.
Knjiga Danila Radojevićeva dokumentuje kako je stvaralaštvo Mirka Banjevića od strane tadašnjih uticajnih ljudi u kulturi viđeno kao prijetnja tradicionalnom pjesništvu, kao rušenje ustaljenih pjesničkih normi. Uticajni kritičari onoga vremena nastojali su spriječiti „nadolazak naprednih snaga“ a Banjevićeva su gledali kao njihova snažnog pred- stavnika. Svaki od tih segmenata Radojević potkrjepljuje citatima, relevantnom literaturom i izvorima. Kad su u pitanju teme oslonjene na događaje iz crnogorske istorije, pa i njihovo formalno oblikovanje, autor konstatuje da je „Banjević precizno definisao korijene svojih tadašnjih opredje- ljenja, da su ga orijentisale „prilike i buntovno i siromašno stanje Crne Gore“.
Premreženost životnih prilika i stvaralaštva, kako je već spomenuto, Radojević dokumentuje i brojnim primjerima iz aktivnosti nakon Banjevićeva ulaska u Komunističku partiju Jugoslavije. Jedan od ilustrativnijih je ovaj:
„Imajući u vidu riječi Vujkovića, agenta Specijalne po- licije, koji mu je tada rekao: „Zabranjujem ti i da pišeš, pa i da misliš“, Banjević je napisao pjesmu „Iz Glavnjače“: Moja je misao ispečena kao moj tvrdi hljeb seljački na kamenoj ploči pod sačem i neće biti satrta, utučena ni crnom mamuzom vašom niti korbačem.“
Baveći se opusom Mirka Banjevića, zbirkama Pobune uma, Na osvitu, Šume, Ognjena jutra, ili poemama Brijest i Sutjeska, pjesmom Komiti, poemama Zvjezdani voz ili Bezdani, i drugima − Radojević analizira njihove osnovne motivie, poetske slike, organizaciju stiha, ispituje osobenost Banjevićeva stila s aspekta upotrebe specifične leksike, istražuje različite verzije nekih pjesama, piše o dramskim elementima u strukturi nekih poema i, kako sam navodi, piše o „izuzetnoj igri jezika“ posvjedočenoj u Banjevićevu stvaralaštvu. Osobito analizira uspješnost umjetničkog efekta u ostvarenjima s brojnim motivima crnogorske istorije. Sve to demonstrira i načelno i u činjenicama, a u poglavlju s oglednim tumačenjem nekih pjesama − i detaljno. Pjesme Druga strana mjesečeva, Zaponci i Prva trava baštinama analizirane su u ovome poglavlju, i to tako da je, zaključuje autor Radojević, analiza „pokazala pjesnikova izražajna sredstva i moć transformacije svoga bogatog duhovnog svijeta“.
O posljednjoj Banjevićevoj zbirci Roždanici Radojević zapaža da „i naslovom sugeriše traganje za odrednicama ljudske sudbine. U ovoj zbirci je dosegao do najtamnije boje i tematski je najkompleksniji.“
Istraživački pristup Danila Radojevića pokazan u monografiji Geneza stvaralaštva Mirka Banjevića, upućenost u literaturu i izvore, istoriju pitanja kojima se bavi itd. dragocjena su osnova za kompletiranje postojećih znanja o Mirku Banjeviću te nova čitanja značajnog crnogorskog pjesnika. Monografija Danila Radojevićeva u mnogom pogledu koristiće ne samo za razumijevanje stvaralaštva Mirka Banjevića i stilske formacije kojoj je pripadao, već i kao prilog i primjer za kontekstualizaciju procesa u istoriji crnogorske književnosti iz posljednja dva stoljeća.
