Dragana Kršenković Brković: Priručnik za američku književnost ili Jedan književni svet sastavljen od brojnih puteva

Reader in American Literature: An Alternative Beyond Race, Class,  Nationality and Gender I
Priredila Aleksandra Nikčević Batrićević. Nikšić: Filozofski fakultet, 2015.

 

Američki pesnik, filozof i esejista R.V. Emerson /Ralph Waldo Emerson/ zapisao je: “Svet je sastavljen od brojnih puteva, mnoštva prilika, nizova duhovnih napora, koji čekaju da za njima posegnemo.[1] Ova Emersonova misao čini mi se da je pravi uvod u analizu knjige Priručnik za američku književnost, koju je uredila profesorica Aleksandra Nikčević Batrićević a objavio Filozofski fakultet Univerziteta Crne Gore 2015. godine.

Knjiga Priručnik za američku književnost profesorice Nikčević Batrićević uvodi zainteresovanu čitateljku i čitaoca u književni svet SAD-a nastao u periodu od 17. do početka 20. veka. Taj ogromni vremenski luk karakterišu brojni književni pokreti, različiti literarni putevi, kao i razni književni izrazi, stilovi i žanrovi.

Prozna i poetska književna dela nastala na američkom tlu u ovom viševekovnom razdoblju  slikaju i odražavaju burnu istoriju nastanka nove države, nove nacije i novih odnosa, navika i običaja jednog građanskog društva, obeleženog doseljavanjem imigranata, iseljenika i izbeglica iz svih krajeva sveta, kao i procesom kolonizacije, koja je značajno i višestruko izmenila ne samo američki kontinet, već i čitav svet.

Pred svaku autorku ili autora knjige koja ima za cilj da pruži što kompletniji profil književnosti jedne sredine, naroda i/ili nacije, nastale tokom više stoleća, logično se nameće pitanje kako i na koji način slojevito i jezgrovito predstaviti uvek prisutnu ogromnu razuđenost te književnosti i bogatstvo njenih umetničkih izraza. Za Nikčević Batrićević odgovor na to pitanje leži u insistiranju na „onim tačkama u vremenu u kojima se nešto važno promenilo“[2] (Nikčević Batrićević 9), kako ona navodi u uvodu Priručnika. I to se pokazalo kao dobro polazište. Razlog je jednostavan – takav metodološki prilaz autorki ove knjige pružio je mogućnost da, na jednom ograničenom prostoru (čak i kad knjiga ima 507 stranica, poput ove), predstavi svo bogatstvo široke prizme američke književnosti, njene mnogostrane umetničke forme i obilje različitih literarnih glasova i tipova govora.

Knjiga Priručnik za američku književnost zamišljena je kao udžbenik za engleski jezik sada Filološkog fakulteta u Nikšiću. Ona ima za cilj da studentkinjama i studentima približi i upozna ih s nastankom, razvojem i promenama kroz koje je prošla američka književna scena od vremena doseljavanja prvih doseljenika u 17. veku do prve polovine 20. veka. U njoj su obrađena četiri velika književna razdoblja i 30 autorki i autora, koji se smatraju najvećim književnim dometima tih pokreta i najboljim predstavnicima velikih književnih mena – književnost nastala u doba kolonijalne Amerike, potom u vremenu američke revolucije i borbe doseljenika za ostvarenje velikih građanskih ideala, kao i književnost stvarana u periodu romantizma i realizma.

Iako zamišljena kao školska knjiga koja na sistematičan i didaktički primeren način izlaže sadržaj nastavnog predmeta Američka književnost I i II, po mnogim svojim osobinama ona prevazilazi okvir jednog fakultetskog štiva. Pre svega, ova knjiga popunjava prazninu na crnogorskoj književnoj sceni nastalu veoma retkim štampanjem knjiga autora i autorki sa anglosaksonskog jezičkog područja na njihovom maternjem, engleskom, jeziku. Tako su crnogorske čitateljke i čitaoci, zainteresovani da čitaju njima drage pisce i spisateljice sa tog područja u originalu, uskraćeni za tu mogućnost. Knjiga Priručnik za američku književnost nudi upravo tu mogućnost. Ona donosi odlomke iz brojnih proznih književnih dela, poezije, putopisa, autobiografija, političkih dokumenata (pomenimo Deklaraciju nezavisnosti, čiji je prvi koncept stvorio Tomas Džeferson /Thomas Jefferson/) ili zanimljivih ugovora (poput teksta Vilijama Bredforda /William Bradford/). Deo ovih tekstova u Crnoj Gori je bio dostupan samo u online verzijama ili u knjigama koje su štampane u inostranstvu. Činjenica da su oni sada zastupljeni u jednoj knjizi štampanoj u Crnoj Gori značajno obogaćuje savremenu crnogorsku književnu scenu.

Važna osobina knjige Priručnik za američku književnost je i stavljanje naglaska na poštovanje različitosti. Tako je u njoj ravnopravno zastupljeno 30 književnica i književnika, bez obzira na njihovu rasnu, rodnu, nacionalnu ili klasnu pripadnost. I sam podnaslov knjige sugeriše da se knjiga obraća svima čija interesovanja idu dalje od problema vezanih za pitanja rase, klase, nacionalnosti i roda. Vredno je pomenuti da to – naročito kada je u pitanju rodna zastupljenost – nije čest slučaj u Crnoj Gori, pošto nisu retke antologije, zbirke ili teorijske knjige o izabranim književnim delima i njihovim autorima u kojima nije zastupljena nijedna književnica.

Meni je posebno zanimljiv broj odabranih spisateljica u ovoj knjizi, kao i kriterijumi od kojih se pošlo pri njihovom odabiru. Taj raspon veoma je širok. On ide od prve američke pesnikinje En Bredstrit /Anne Bradstreet/, preko Meri Roulendson /Mary Rowlandson/, autorke prvog američkog bestselera, teksta poznatog pod imenom Suverenitet i dobrota Božja, koji je štampan u četiri izdanja a pripada književnom žanru pripovedanje o zarobljeništvu (obe autorke su živele u 17. veku), do Emili Dikinson /Emily Dickinson/ koju kritičari smatraju jednom od najvećih i najoriginalnijih američkih stvaralaca svih vremena i Vile Kader /Willa Cather/ koja se danas sve više svrstava u kanonskog američkog pisca, čija se umetnička vrednost izjednačava s umetničkom vrednošću jednog Hemingveja ili Fokner. Tu je i Idit Vorton /Edith Wharton/, dobitnica Pulicerove nagrade za roman Doba nevinosti 1920. i kandidatkinja za Nobelovu nagradu za 1927, 1928. i 1930. godinu, poznata po svojoj ironičnoj, psihološko kompleksnoj  prozi o životu njujorske aristokratije u prvoj polovini 20. veka, kojoj je i sama pripadala po rođenju.

U Priručniku su zastupljene i romansijerka Kejt Šopin /Kate Chopin/, preteča feminističkih autorki i autora 20. veka; potom, Šarlot Perkins Gilman /Charlotte Perkins Gilman/, ugledna američka feministička pesnikinja, noveliskinja i reformatorka; kao i književna kritičarka Margaret Fuler /Margaret Fuller/, koja je upamćena i kao autorka prve feminističke knjige u SAD-u Žena u devetnaestom veku. Fuler je, takođe, bila poznata novinarka i prva američka dopisnica iz inostranstva.

Posebnu vrednost ove knjige, koja po mnogo čemu ima odlike hrestomatije, predstavljaju zastupljeni kritički prikazi, ocene i studije raznih naučnika i naučnica i kritičara i kritičarki, koji su oblikovali, i koji nastavljaju da oblikuju, ono što je postalo glavna oblast nauke o književnosti u SAD-u. Radovi tih istraživača i istraživačica o samim tekstovima i/ili o poetikama autora i autorki predstavljaju najveća dostignuća u američkoj književnoj kritici. Oni su štamapni u, sada već klasičnim, teorijskim delima. Ti kritički tekstovi u Priručniku omogućavaju da se sagleda šira slika i veliki zamah književnosti američke nacije u celini. Izvori iz kojih su uzeti kritički prikazi u ovoj knjizi su: The Cambridge History of American Literature, kapitalno delo štampano u 8 knjiga; The History of American Literature: Then and Now; The Cycle of American Literature, i mnoge druge knjige. Tu je, takođe, i vredna bibliografija priložena na kraju knjige, koja uključuje oko 60-ak renomiranih američkih književnih teoretičara i teoretičarki i njihova dela.

Priručnik se bavi širokim spektrom književnih pravaca u raznim granama američke književnosti. On skreće pažnju na činjenicu da je istorija te zemlje oblikovala samu američku književnost; da je njena književna tradicija počela dubokom vezanošću za englesku tradiciju, ali da se vremenom izdvojila, stvorivši svoj jedinstven i prepoznatljiv umetnički izraz; da se posle rata 1812. godine pojavio veliki broj ključnih  književnih ličnosti, poput Vošingtona Irvinga /Washington Irving/ i Edgara Alana Poa /Edgar Allan Poe/, koji se smatra tvorcem moderne kratke priče i glavnim pretečom “larpurlartizma” ili “umetnosti radi umetnosti”, umetničkog evropskog pokreta u 19. veku zasnovanog na tezi da su stil i umetnička dela sama sebi svrha; da je Ralf Valdo Emerson 1836. započeo filozofski pokret poznat kao Transcendentalizam, koji je bio reakcija na vladajuće shvatanje duhovnosti u SAD-u i načina na koji pojednici traže i izražavaju smisao i svrhu života; da je Natanijel Hotorn /Nathaniel Hawthorne/ značajno uticao na razvoj i stilsko sazrevanje Hermana Melvila /Herman Melville/; da je Mark Tven /Mark Twain/ bio prvi veliki američki pisac rođen daleko od istočne obale; da je u Evropi pojam realizma bio shvatan kao vanvremenska i neistorijska kategorija, odn. kao nadindividualno i nadnacionalno stilsko jedinstvo, dok je u SAD-u nacionalni glas realista bio baziran na snažnom, realističnom, američkom kolokvijalnom govoru i poštovanju individualnog iskustva u prikazivanju stvarnosti kakva ona jeste; da su se krajem 19. veka pojavili snažni glasovi romansijera poput Stivena Krejna /Stephen Crane/ i Džeka Londona /Jack London/; da je naturalistički metod i mehanički fatalizam Tiodora Drajzera /Theodore Dreiser/ u nizu njegovih opsežnih romana razorio iluzionističku sliku o američkom Eldoradu, i tako redom.

Ova knjiga takođe ukazuje i na dostignuća postignuta u raznim epohama razvoja američkog društva; na razvoj pojednih književnih vrsta; na ukus određenog vremena; na tekstove koji su reprezentativni za određeno područje i doba; na inovativnost u poeziji Volta Vitmana /Walt Whitman/, posebno na njegovo korišćenje slobodnog stiha; na nekonvencionalnu i izuzetno darovitu, sarkastičnu i psihološki prodornu poeziju Emili Dikinson; itd.

Ne manje važna su i brojna pitanja koja pokreće ova knjiga. Pomenuću samo neka.

Šta je to američka književnost? Kako su društveno-politička pitanja uticala na američki kanon? Potom, kako su mesto i vreme oblikovali književnost američkih autorki i autora. Koje su to osobine književnih dela koje su ih učinile uticajnim tokom vremena? Kako su američki pisci i spisateljice koristili jezik u stvaranju svoje umetnosti a kako su upotrebljavali jezik u reagovanjima i zahtevima za promenom? Kakva je odgovornost pojedinca kad podržava tradiciju a u kom momentu je prisiljen da joj se odupre? Kakav je odnos između pojedinca i zajednice?

I dalje. Kako su stvoreni američki mitovi? Kako književna dela predstavljaju te mitove? Koji to mitovi čine američku kulturu? Šta su to danas američki mitovi a šta u današnjem vremenu predstavlja ideja o ‘američkom snu’? Da li su se i, ako jesu, kako su se ti pojmovi menjali tokom vremena? I mnoga druga.

U proteklih tristotine godina, polje američke književnosti prošlo je kroz radikalnu transformaciju. Priručnik za američku književnost pokazuje u kojoj meri su ove promene bile uzbudljive. On skreće pažnju – diskretno, ali stilski veoma ujednačeno – i na dva važna pitanja: jedno se tiče uravnoteženosti odnosa između kanonskih i nekanonskih glasova koji su pomerali polje društvenih praksi u SAD-u, drugo se odnosi na američku kulturalnu teoriju koja propituje ideološke aparate i brojne i višeznačne efekte u konkretnim društveno-istorijskim praksama…

Ovi, i mnogi drugi značajni, aspekti potvrđuju da je Priručnik za američku književnost veoma zanimljiv i dragocen izvor svima koji vole i proučavaju književnost. Zbog svega toga nadam se da će uskoro izaći i drugi deo ove hrestomatije, koji bi uveo zainteresovanu čitateljku i čitaoca u književni svet SAD-a nastao od 20. veka do današnjih dana. Time bi se zaokružila i pružila na uvid jedna koherentna slika celokupne američke književne scene i kulture.

[1]  “World is all gates, all opportunities, strings of tension waiting to be struck.”
[2]  Insists on “those points in time in which something significant changed”.

Podijeli.

Komentari su suspendovani.