(Riječ na književnoj večeri povodom osamdesetog rođendana Sretena Asanovića)

Jubileji pisaca prilike su da se osvrnemo na njihov rad, odnosno ono što ga pozicionira u doba nastanka i nakon određenog protoka vremena, da iznova sagledamo i procijenimo našu književnu klimu, važnost slavljenikovog opusa za afirmaciju nacionalne literature, i tome slično. Nijesmo često u prilici da se oglašavamo i okupljamo tim povodom, a zbog njegove poznate nenametljivosti i skromnosti umalo da nam promakne značajan podatak vezan za Sretena Asanovića, jednog od poznatijih crnogorskih pisaca čije je djelo ugrađeno u temelje savremene crnogorske književnosti i kulture. Sreten, naime, puni osamdeset godina života prožetog jednim kvalitetnim književnim kontinuitetom i osobenom gospodstvenošću bilo da je riječ o njegovom radu u književnim glasilima, asocijacijama, ili na sopstvenim knjigama.

Crnogorska književna scena početkom druge polovine prošloga vijeka, osim tradicijskih refleksija, odnosno inovativnog deficita, sadrži i nagovještaje modernijih poetičkih tokova čiji će nosioci krajem 50 – ih i početkom 60 – ih godina svojim djelom profilisati inovativne slojeve srodne avangardnom stvaralaštvu susjednih i inih književnosti. Njome dominiraju pjesnici, a kada je o proznim formama riječ, jasno prepoznajemo gotovo usamljeni glas Sretena Asanovića koji konstituiše novu učinkovitost tradicionalnih kategorija u formi kratke priče kao nedostajuće forme u našem tadašnjem književnom kompleksu.

Naizgled, Asanovićeve priče nalik su skicama što se mogu razviti u kompletniju, ili kompleksniju cjelinu, katkad su to zaokružene skaske bez nekog detaljisanja ili je, jednostavno, riječ o minimiziranim zahvatima u sopstveni egzistencijalni ambijent. Njihovu osnovu čini sudbina takozvanog običnog čovjeka uronjenog u fiksacije prošlosti koje svojim elementarnim kategorijama ukazuju na obično nevesele fragmente njegove svakodnevice. Zato je, mahom, riječ o opštim, vječitim temama, mitskim naznakama kao varijantama tradicije što ih stvarnost, odnosno kontekst priče bira i nameće prema potrebi, ali i svijetu u nastajanju pošto pisac u završnici priča visprenom i pronicljivom čitaocu uvijek ostavlja mogućnost njihove dorade i nastavka.

Osnovnu, konstitutivnu strukturu svojih priča Asanović smješta u crnogorsko podneblje kao vječiti inspirativni izvor za ljudsku slavu, pobjedu, poraz, patnju, i tome slično. Kroz te različite mogućnosti kojima se prošlost može iskusiti i pomoću nje sagledati sadašnjost, Asanović iznova otvara šifre ustrojstva svijeta s posljednjim utvrdama crnogorskih autentičnih odlika ne pokušavajući time da predstavi, niti tumači sadašnjost. On, jednostavno, pokušava da tipske detalje iz prošlosti iznova aktuelizuje i oživi pa kome valjaju eto mu ih. Nalik usputnim zapisima koji stoje u tijesnoj vezi sa autentičnim odnosima svijeta koje oduvijek opažamo, njegove priče podrazumijevaju univerzalije koje se daju lako modifikovati i naglom promjenom perspektive. Riječ je o zavodljivim narativnim slojevima kojima pisac pliva neobično lako.

Stvaralački princip „uhodan“ u kratkoj priči, Asanović bitnije ne narušava romanom „Putnik“ gdje posebno ističe arhaične slojeve crnogorskog jezika, neophodne za ilustraciju onih evokativnih područja gdje se istorijski segmenti najbolje ispoljavaju. Njegove knjige predstavljaju i svojevrsne zbirke „martira i pelegrina“ koji svojim intuitivnim nagonima, ali i elementarnim egzistencijalnim potrebama grade šarolike i dinamične skupine sa svojim raznovrsnim planovima.

Jubilej Sretena Asanovića prilika je za novo sagledavanje njegovog djela, novo čitanje i vrednovanje. Valjanost Asanovićeve proze potvrđuju i njeni brojni prevodi, kao i interesovanje naših mlađih kritičara koji je visoko vrednuju. Za svoj rad dobio je prestižna književna i društvena priznanja u našoj zemlji. Ali, tu se krug ne zatvara. Njegovo djelo čeka svoju poziciju u jednoj valjanoj Istoriji crnogorske književnosti koja odavno čeka svoje priređivače.

Podijeli

Komentari su suspendovani.