I. ČITANJE KUĆNE SAMOĆE
1. ĐE JE BOG
Padoše po livadama
Pasaše i pasaše
U Saharu ih pretvoriše
Neko se dočepa vrhova
Neko dolinama pobježe
Đe je bog?
Vuk u jami spava
Ovce bleje
Pod purpurnim svijetlom
Kraj će se viđeti
Jednoj istoriji
Stravičnoj
(2010)
2. ČITANJE KUĆNE SAMOĆE
Kuca neko
Već odavno kuca
U kući moje samoće
Otvorim vrata i izgubim se
U praznini
Stepenicama čujem topot
Bolešljiva kašljanja
Hladnoću ośećam kako me zavija
Šćućurenog na uglu sobe
Kroz otvor pratim
Pad zvijezde na Kukavičijem brdu
Oko kiklopa
Gleda li nas stepenicama samoće
Po zidovima strašna grebanja
Nokata jednoga naroda
Mrtvačku muziku sviraju
Ima vremena što kućnu samoću
Na mojoj koži iščitam
(2006)
3. JEDAN OBIČNI MRTVAC
Jedan obični mrtvac
Na nogama nosi jednu državu
Trči stepenicama lomi prozore
Sakuplja i zadnju kap vode
Na stolu se zgrči
Pod svjetlost lampe
Jedan obični mrtvac
Dosadni siledžija i ubica
Proganjan i konačno ubijen
Proglasi se javno narušiteljem reda
Na balkonu otvorenom ka nebu
Jedna naga đevojka
Ruga se građanskom moralu
Livadom Ovca prošeta Čovjeka
Srećan što živi reče
Svemogući
Jedan obični mrtvac
4. NEZAKOPANI KOSTURI
Dva put godišnje da se javite
Podśeti me jedna plavuša
Da svjedočite da ste živi
Gleda me tužno
Zagriza usne i bježi
Uznemirena zbog prošlosti
Ličnu kartu traži
U sobi svjedočenja se zaključa
Nemoguće šapuće kasnije
On je što traga kraj
U mome tijelu
Malčice su mu kovrdže
Pobijeljele oh Bože
Iz ruke mu padne čaša vode
Gvozdena vrata se tresnu
Jedan smetenjak toliko povraća
Smrde nezakopani kosturi
U pitanju humanizam ili sloboda
(Ulpiana, 2009)
5. U ILIRIJSKOM POZORIŠTU
Upravo Mihalj Handžari
Tek što završi pjesmu o Kosovu
Pređe most Tabakovih
Pod jednim platanom u Tirani
Jutarnju kafu popi
Suza mu u oku zablista
Između sna i jave budio se
Gledao šumu kiparisa
Koje su opsjedale i vrh Dajtija
Suzan Sonntag bosa istrči
U Ilirijskom pozorištu, Izgorjela zemlja
Tražila Godoa među Dardancima
Igra je bila kobna
Jer ludi bijaše režiser
Ona držaše buket cvijeća u rukama
Kome darovati?
Smračilo se mališanima
Kod pjesnikovog groba izrasla
Magična Šuma Plača
(Ulpiana, 2006)
6. BUĐENJE USPAVANE LJEPOTE
Međ’ visokim katedralama Namura
Odakle Bogovi i vile motre
Ljepota jedne đevojke podśećala me
Na Ajkunu Ilirskih zemalja
U njenom opaljenom licu
Plavljenje rijeka Arberije
Na njenom vilinskom tijelu viđeli se
Vrhovi Prokletija
U lavirintu katedrala Ptica
Budi san u drevno kamenje
Ljepotica Namura
Pokraj voda i gromova
Igra se oluja kosom Ajkune
Lome se prozori i vrata jedne poezije
Dok jure Šepavog vuka
Oni koji vole jezik i Domovinu
(Namur, mart 2009)
7. LJEPOTA
Ispružih ruku na livadi cvijet brati
„Nemoj“ – moj voljeni komšija povika –
uvenuće se!
ja zaplakah za moju isušenu saksiju.
Zakoračih bijeloga konja stizati –
odavno sanjanu đevojku
„Nemoj!“ – opet mi povika komšija
ja počeh opet čežnjivo plakati.
Izbacih ruku u svemir tužno –
dok trepnuh svjetlost se stvori
„Blago tebi!“ – neko mi povika u zagrljaju
i ništa drugo ne viđeh i ne ośetih više
i dan danas tražim mog dobrog komšiju
(1960)
8. UKRADENI PLAMEN
Kako ga zmija ujeda?
i Lavu reče: šuti!
Lav se pokloni pred njegovom sabljom.
davno rekoše: odavno nismo viđeli
ovako čudan prizor u našem cirkusu.
ama kako ga zmija ujeda?
u našem gradu sada đeca pričaju
da On ode donijeti plamen
koji mu jednog kišnog dana ukradoše ljudi
a kako ga zmija ujeda?
Lavu reče: šuti!
i Lav pade na koljena pred njegovim mračnim okom
9. ZEMLJIN SAN
Sklopi krila plava ptica
Pored glave stavi svoj kamen
Ne probudi se niti je više viđesmo
Zaspala je zemljinim snom
Dok se zatvarao u crnu tačku
univerzuma
(Ulpiana, 2002)
10. ČITAJUĆI ŽALOPOJKU HANE D.
Ode baba
Jednog zlog dana zatim
Ostavi nas Majka
Vodu i Hljeb i So
Počeh drugačije zvati
Sada svijet i sebe
Artikulišem jezikom Maćehe
I u meni se gubi
Nešto bajkovito
I rađanje i umiranje
Sasvim drugu težinu imaju
I stalno mi se čini
Da je moj Bog stranac
Ne zvao se
Bogom
11. ŽIVJETI
Ljumiju
Dođi u život
Nema više potrebe za kukanje molitve
Glavno je da živiš
Ovaj kamen da bacaš dalje nego Ja
Zato:
Hljeb ispeci dvaput pod sačem
Vodu da provri do 99 stepeni
Dok ne ostaneš ti jedino odojče u vazduhu
U vremenu u kosmosu
Ti i Voda
Sunce da gledaš iz śenke topole
Da ga odmjeriš
Kada tvoju śenku ne možeš preskočiti više
Čuvaj se psa jer ta domaća životinja grize
Taj veliki privrženik Čovjeka
Od zmijskog ujeda možeš preživjeti
Mačku izbaci iz svog rječnika svakako
Ona nije simbol tvojeg vremena
Niti tvoje umjetnosti
(Ja se uvijek plašim Cvijeta i Žene)
Kada budeš govorio govori da odjekuju planine
Da se čuješ u pustinji
Po drugi put ostaješ bez glave
Ili ti niko ne vjeruje
Što manje gledaj sebe u ogledalu
I nikad ne pomisli: Prvi
Onaj koji je postojao prije tebe sam Ja
Onaj koji će se pobrinuti za moje posljednje dane
Za moje snove i spokoj si Ti
Đubre nikada nemoj slagati
Izbaci ga u pola noći usred žege
Ništa ne uzgajaj i ništa ne stvaraj na silu
Izgubljeni slučaj nijesi iako se šuma zgušnjava
Možeš provesti noć u mojoj Kuli usamljenoj na svijetu
I kako hoćeš Ti Ljumi
Najvažnije: Život preživi ne ubijajući ga
Da ne ostaje ti po stopama kakvo njegovo crno trnje
Saputniče moj
Oprobajmo sebe dok imamo daha
(1979)
12. ŽALOST
Ja ne plačem
kiša pada maleni moj
trese se kućna topola
Ja ne vrištim
pod prozorom maleni moj
mrtav pade gavran Edgara Alana Poa
Ja se sa mjesta ne mičem
zidovi se pomjeraju stvari maleni moj
loša jesen biva
Crni oblak našu kuću zavi.
(Šara, 1981)
13. U BEJRUT DA POĐEŠ
Hiljadu devetsto četrdeset prve
Neđe na sprženim poljima Srema
Neđe u tamnim šumama Šare
Pade naš borac za slobodu
Ti ispuštaš dušu s glavom na jastuku
sramota maleni
moj
Mogao si napokon opasati oružje
Asimovo
I poći u Bejrut
Umrijeti za Palestinu
(Juli, 1982)
14. JA NIJESAM TAJ
Taj kraj prozora
nijesam ja
tvoja je majka
što te traži u rulji
taj u uglu mračne sobe
nijesam ja
tvoj je brat
što čežnjivo na fruli svira
taj ispred ogledala
nijesam ja
tvoja je sestra
što kosu od bola krati
Ljum Ljumi
ja sam taj koji otvara vrata
15. TRAŽIŠ ONO ŠTO NE MOGU NAĆI
Ljumi
Ti tražiš nešto
što nikada ne mogu naći
Ti tražiš nešto što sam odavno izgubio
Zašto Ljumi
uvijek tražiš ono što ne mogu naći
kad znaš
izvan kože ne mogu izaći
Neka te Ljumi
samo ti nastavi po svome
ja ipak do smrti
tražiću ono što izgubih
16. SMRT BRŽA OD MENE
Daleko mnogo daleko Ljumi
noge mi otpadoše laktovi mi se okrvaviše
prateći te
Sada si daleko vrlo daleko
Smrt brža od mene
(Ulpiana, oktobar 1982)
17. PLAVI PLAMEN
Neka dođe smrt
Naći će me neđe tu
Neću se pomjeriti s mjesta
Gledaćemo se kao stari prijatelji
Neka pobijedi jači
Smrt neka dođe
Plavi plamen ako preskoči
Čekaću je s uvenulim cvijećem
(1998)
18. ŚENKA BUNARA
Ne stigla te noć u carstvu bunara
Nabijena tikva visi na kolcu
Mjesec se ne vidi, izlazi li iz dubine zemlje
Il’ silazi sa vrha Rumije
U vodama Ilirije neđe uvene
Polu suva-polu sirova vreža
(Šas, 2005)
19. U CARSTVU MRTVIH
Crni mjesec čekaju da izađe iz pećine
Da se śenke smiju sa sudbinom
Kraj beskrajni đe se traži
i kost đeteta
Po tamnim zidovima Baščaršije
Fotografije kriminalaca se cerekaju
Grafiti dodatno da pade Troja
Književno veče se neće održati
kaže Sarajlić
Dok jedna majka ne odoji svoje dijete
Sveti Most će prkositi eskadronima
Monstrumu je putem palo oko
U carstvu mrtvih
probudio se iz sna
(Sarajevo, 1992)
Prevod s albanskog: Ćazim Muja
