Preveo: Ćazim Muja
MOJA AMERIKA
amerika mi daje vizu skupo plaćenu amerika
mi pruža mogućnost istovremeno raditi dva posla
spavati u jednom komadu bez snova amerika mi
skraćuje prepirke sa ženom jer sa ženom vrlo rijetko
spavam amerika ne da mi dosađivati
đeci mojoj đeci koju viđam samo
kada spavaju amerika me mazi
amerika mi ne brani isticati moju zastavu ona
sama kaže zastave prnje jesu amerika mi
ne brani govoriti moj jezik koji
svojevoljno ne iznosim na pazar čuvam ga
samo za stan da ga pomalo svakodnevno žvaćem amerika
mi napokon umrijeti dozvoljava amerika
me mazi svojim zakonima predviđa
izvršenje formalnosti oko pokojnika od predstavnika
države koje nemam koji mi pečatira kovčeg
da legalno bez prepreka le-le-le-le
tim preko okeana amerika me mazi ona
samo mi zemlju da se vječno pokrivam ne
da ona se mora glavom platiti.
STUDIJ
Blerim,
Rođen u Bronx-u u New York-u
od oca M. i majke Dž.
rođeni na obali južnog Jadrana
došao u petnaestoj godini života
u zavičaj svojih roditelja.
Kada razgovaram sa njim
čujem fonetiku moga jezika
okalemljenu uvoznim kalemima.
Uočim morfologiju što drhti i bacaka se
natrbuške
koljenima i dlanovima krvavim
a kako stajati na noge
s ovakvom anemijom.
Sintaksi je nešto zapelo u grlu
često je štucavica hvata
a đe naći vodu
da se očisti.
TI NISI KONZERVA
Unuče moj
Iako se zoveš Agron
Ti zaboravljaš đe si se rodio
Ti zaboravljaš koji si jezik zborio
Ti ne slušaš
Pjesme koje ti otac pjeva
ti ne čitaš
Pjesme koje ti stric piše
Znaj ti nisi konzerva.
DRVA U GOMILAMA ZA LOŽENJE
Stvorile ste jednoobraznost
u bezobličnosti roda, porodice, plemena
akcidentalno ste se nastanile u ovu stanicu.
Mogle ste biti nesječene
iako ste prave, krive
mogle ste biti kolijevke
mogle ste izduvati pratljaču nad vešom
sada ste legle u postelju smrti.
Izgubiste mnoge funkcije koje imaste
u pokoju od vas
mogla je ptica da se ugnijezdi
mogao se vezati kanap za vješanje
sada ste jednom nogom u grobu
važi li sada proglašeni mir u gomili
čovječja ruka može brzo doći
da bi vas u vječnu kuću odveo.
ZABORAVLJAMO DA SMO ŽIVI
U danima svakodnevice
dosadnim
u danima mračnim
tamnim
u danima običnim
tragičnim
zaboravljamo da smo živi.
U danima sahrana pitamo
da li je bolje da smo
živi ali mrtvi
ili pak mrtvi ali živi.
JEZIK ČIZAMA
Napravljene ste duboke
napravljene ste sa štiklama
napravljene ste klinovima.
Prvo ste napravljene za zimu
Da noge zagrijete.
Vremenom dobiste drugu funkciju
gaziti vrhovima prstiju
staviti ruku nad mapama naroda
praveći najoriginalniji jezik
Jezik
čizama.
JESAM ONAJ ŠTO NIJESAM
(Kod Alipašinih izvora, Gusinje)
Kod izvora.
Samo voda izvire, žubori
Sa neba i zemlje
Vrela kiša opara sa neba
Parovit sam cio
Na zemlji ledena voda izvire
Usne i zubi mi se zalede
Od glave počinjem se raspadati
Na razdrobljene čestice
Mutna voda iznosi razdrobljene čestice
One ulaze neđe i iščeznu nekud
Jesam onaj što nijesam
I neću biti nikada onaj što sam bio.
Ne vide se niđe sijeni Ali Paše
Nit’ se ośeća miris njegovih žena.
Kod izvora…
Samo voda izvire
Iz zemlje i sa neba
Ni u česticama više ne postojim
Jesam onaj što nijesam.
PONOSNI POGLEDI
Moje selo.
Ono nikada nije doživjelo seobu
Ima toliko godina što ima trinaest kuća.
Koliko je iz njega otišlo
Toliko je i došlo na ovom svijetu.
Gledam iznad moje glave kako se planine drobe
Samo magla i sitna rosa ostaju od njih.
Gledam noću kako pod mojim nogama utihnu rijeka, jezero, more.
Kako mjesec i zvijezde silaze i k’o jagnje zaspu na njihovoj površini.
Otkrivam kako u vrelim danima
Potpuno goli rone i kupaju se
sunce i čitav nebeski svod
bez imalo stida.
Moje selo
Vrijedi li živjeti
Za ponosne poglede?
KADA DOLAZIŠ DA ME BUDIŠ
Svakog jutra
kada dolaziš da me budiš
odlučna čuvaš
pažnju bremenite žene
i porodilje istovremeno
kao i dilemu
da li ga buditi
ili ostaviti
da još malo spava,
svako jutro
kada dolaziš da me budiš.
MORA DOĆI JOŠ JEDNO PROLJEĆE
Očima
crnim, crnim kao grožđe, crnim
dubokim, neizmjereno, dubokim
licem
breskvinog cvijeta, bademovog
tijelom balerine
nehotice, potpuno nehotice
u me se uvlačiš ti
što ti ime ne znam.
Al’ da li se srca otvaraju
kao jabuka prepolovljena
da li se misli razbiju
kao tek razbijeni orah?
Mora doći još jedno proljeće
da ti veo pletem od šljivinog cvijeta.
APPLE FOR YOU
Apple for you
Na tvojoj košulji piše
Ti izazivaš.
Jer su ti slatke,
jer su ti sočne,
jer ti na jabuku mirišu
kao dunja tvrde
You are apple cake.
Možeš postati
jabuka razdora.
NJENE ČARAPE
Okačene štipaljkama
obješene naopačke na žici
vise njene čarape
Voda kaplje iz njih.
Malo prije
ona ih oprala
njenim rukama.
zatim čarape
vjetar počeo da nosi
on se igra sa njima
pomjera
savija ih,
njene čarape plešu
čas jedna noga gore
čas druga
čas obje istovremeno.
Ona se kupa pod tušem.
Ona će poslije doći
da uzme njene čarape
a kada ih obuje
daće im njenu aromu.
Ona dolazi
obmotana samo peškirom.
Ona oblači
svoje čarape.
Kada ću ih ja svlačiti?
DO KORIJENA JEZIKA
Ti govoriš najantipoetskim rječnikom
Al’ imaš malu glavu, okruglu
kao puni mjesec.
Ti nemaš otmjenost mlade žene
delikatesu
al’ imaš dva oka koja me rijetko gledaju
a ja vidim sebe unutar njih,
cijelog, potpunog.
Ti proklinješ dan kada se upoznasmo
al’ imaš fatalne usne
koje kozmetikom ističeš
i zovu me da ih do bola ljubim.
Ti si naivna
al’ imaš kosu gustu, meku
koja me zove da na njoj spavam
kao u mekanoj, perjanoj postelji.
Ti kao da si antimuško
ja kažem da sam hladan
al’ znam – do korijena
jezik ti ljubim.
OTKRIVAM TI TIJELO DOK U POSTELJI SPAVAŠ
Što klizi val
ustalasa se
more uzburkano
ima dana od kada te nisam vidio
toliko dana
Ja sam more, more
što se od ovakvog talasa davi.
Uvojci, uvojci ti
kovrčasto, kovrčasto padaju
na grahorastim očima, grahorastim.
Uvojci, uvojci ti
kao veo vise
nad grahorastim očima, grahorastim.
Ja se u paru pretvaram, vodenu paru
ovlažim ti tijelo, ugrijem vrelinom.
U lagani češalj suton pretvaram
očešljam ti kosu na čelu milinom.
Ja postajem đavo, ponoćni đavo
otkrivam ti tijelo dok u postelji spavaš .
NEBO TVOJEGA SRCA
Ne mogu spavati,
ni snove snivati.
Bježim iz ropstva ljudskoga svijeta.
Odletim u nebo tvojega srca
a ti tu vrhovima tvojih prstiju
miluješ mi obrve
oči mi se zatvaraju
letim, sanjam, zaspim
u nebo tvojega srca.
CRNO JE BIJELO
Crna boja nije crna
jer ona ima crne oči, velike
da se u njima možeš gledati
jasnije nego u ogledalu
da se u njima možeš kupati
kao u morskim dubinama.
Crna boja nije tamna
jer je na njoj crna haljina, kratka
pripijena uz tijelo
njeno tijelo se vidi kroz prilijepljenu haljinu
osjećam njene obline, nabrekle,
bože, kako ih dotaći.
Crna nije slijepa boja
jer gledajući tebe u od mjesečine zapuštenoj noći
vidim tvoje pokrete što otkrivaju tamu
zatim k meni dolaziš
kao od majke rođena
i slijepu noć osvijetliš.
Crna je bijela
jer si tvojom bijelom košuljom
moju postelju pobijelila
koju polako otkopčavaš.
SMOKVA
Gorko mlijeko kaplje
Kada ti grančice
Grane
Lome
Kada ti lišće iščupaju.
Tvoje drvo ničemu ne valja.
Ni za potpalu ne valja.
Tvoje koprivasto lišće peče.
Kada ti plod pukne
Raspolovi
Ne valjaju ni za šta
Ni za bacanje.
Dobro je unutar tebe
crvenkasto i sočno
U tvoje mesnato srce
Tvoja slast.
Samo si tako zaštićena
Živjela si
Na vrhu grebena.
MAGIJA
Oh koliko osjećam potrebu napustiti
Zatvor jednolikosti
Zatvor svakodnevice
Opsjednuti se slobodom magije
Koju mi ti daruješ.
Tamo u onoj magiji
Samo topla kiša pada
Na dva naša bića
U paru pretvorena.
Mi isparavamo
Igramo vrelo kolo
Vibriranja vena.
Ovo kolo
Samo se zatvorenih očiju
Igra
Oslobađajući se
Od svega suvišnog.
Ovo kolo
Se igra
Tijelo uz tijelo
Duša uz dušu
Kosti uz kosti.
Ne prati se
Nijednom riječju
Nijednom melodijom.
Ime joj je magija.
HADŽI ŠABANI (HAXHI SHABANI) je rođen 09.06.1963. god. u Kosiću, opština Ulcinj. Osnovnu i srednju školu završio je u Ulcinju a Filološki fakultet, odsjek Albanski jezik i knjizevnost, završio u Prištini. Godine 2006 magistrirao je na Filološkom fakultetu u Prištini iz oblasti sociolingvistike sa temom Dvojezičnost kod ulcinjskih Albanaca. Od 2009. doktorant na Prištinskom univerzitetu. Radio je kao dopisnik iz Crne Gore za medije: Koha ditore, Zëri, Lajm, Albanica i dr. Novinar je TVCG, Redakcija na albanskom jeziku i asistent na Nastavničkom fakultetu na albanskom jeziku pri Univerzitetu Crne Gore za predmete: fonetika i morfologija. Objavio je zbirke poezije Të kërkoj (Tražim te), Natë e portokalltë (Narandžasta noć), Jam ai që nuk jam (Jesam onaj što nijesam) i knjigu studija iz sociolingvistike Rrezikimi i gjuhës shqipe (Ugroženost albanskog jezika).