Preveo: Ćazim Muja

 

MOJA AMERIKA

amerika mi daje vizu skupo plaćenu amerika

mi pruža mogućnost istovremeno raditi dva posla

spavati u jednom komadu bez snova amerika mi

skraćuje prepirke sa ženom jer sa ženom vrlo rijetko

spavam amerika ne da mi dosađivati

đeci mojoj đeci koju viđam samo

kada spavaju amerika me mazi

amerika mi ne brani isticati moju zastavu ona

sama kaže zastave prnje jesu amerika mi

ne brani govoriti moj jezik koji

svojevoljno ne iznosim na pazar čuvam ga

samo za stan da ga pomalo svakodnevno žvaćem amerika

mi napokon umrijeti dozvoljava amerika

me mazi svojim zakonima predviđa

izvršenje formalnosti oko pokojnika od predstavnika

države koje nemam koji mi pečatira kovčeg

da legalno bez prepreka le-le-le-le

tim preko okeana amerika me mazi ona

samo mi zemlju da se vječno pokrivam ne

da ona se mora glavom platiti.

 

 

 

STUDIJ

 

Blerim,

Rođen u Bronx-u u New York-u

od oca M. i majke Dž.

rođeni na obali južnog Jadrana

došao u petnaestoj godini života

u zavičaj svojih roditelja.

Kada razgovaram sa njim

čujem fonetiku moga jezika

okalemljenu uvoznim kalemima.

Uočim morfologiju što drhti i bacaka se

natrbuške

koljenima i dlanovima krvavim

a kako stajati na noge

s ovakvom anemijom.

Sintaksi je nešto zapelo u grlu

često je štucavica hvata

a đe naći vodu

da se očisti.

 

 

 

TI NISI KONZERVA

 

Unuče moj

Iako se zoveš Agron

Ti zaboravljaš đe si se rodio

Ti zaboravljaš koji si jezik zborio

Ti ne slušaš

Pjesme koje ti otac pjeva

ti ne čitaš

Pjesme koje ti stric piše

Znaj ti nisi konzerva.

 

 

 

DRVA U GOMILAMA ZA LOŽENJE

 

Stvorile ste jednoobraznost

u bezobličnosti roda, porodice, plemena

akcidentalno ste se nastanile u ovu stanicu.

Mogle ste biti nesječene

iako ste prave, krive

mogle ste biti kolijevke

mogle ste izduvati pratljaču nad vešom

sada ste legle u postelju smrti.

Izgubiste mnoge funkcije koje imaste

u pokoju od vas

mogla je ptica da se ugnijezdi

mogao se vezati kanap za vješanje

sada ste jednom nogom u grobu

važi li sada proglašeni mir u gomili

čovječja ruka može brzo doći

da bi vas u vječnu kuću odveo.

 

 

 

ZABORAVLJAMO DA SMO ŽIVI

 

U danima svakodnevice

dosadnim

u danima mračnim

tamnim

u danima običnim

tragičnim

zaboravljamo da smo živi.

U danima sahrana pitamo

da li je bolje da smo

živi ali mrtvi

ili pak mrtvi ali živi.

 

 

 

JEZIK ČIZAMA

 

Napravljene ste duboke

napravljene ste sa štiklama

napravljene ste klinovima.

Prvo ste napravljene za zimu

Da noge zagrijete.

Vremenom dobiste drugu funkciju

gaziti vrhovima prstiju

staviti ruku nad mapama naroda

praveći najoriginalniji jezik

Jezik

čizama.

 

 

 

JESAM ONAJ ŠTO NIJESAM

(Kod Alipašinih izvora, Gusinje)

 

Kod izvora.

Samo voda izvire, žubori

Sa neba i zemlje

Vrela kiša opara sa neba

Parovit sam cio

Na zemlji ledena voda izvire

Usne i zubi mi se zalede

Od glave počinjem se raspadati

Na razdrobljene čestice

Mutna voda iznosi razdrobljene čestice

One ulaze neđe i iščeznu nekud

Jesam onaj što nijesam

I neću biti nikada onaj što sam bio.

Ne vide se niđe sijeni Ali Paše

Nit’ se ośeća miris njegovih žena.

Kod izvora…

Samo voda izvire

Iz zemlje i sa neba

Ni u česticama više ne postojim

Jesam onaj što nijesam.

 

 

 

PONOSNI POGLEDI

 

Moje selo.

Ono nikada nije doživjelo seobu

Ima toliko godina što ima trinaest kuća.

Koliko je iz njega otišlo

Toliko je i došlo na ovom svijetu.

Gledam iznad moje glave kako se planine drobe

Samo magla i sitna rosa ostaju od njih.

Gledam noću kako pod mojim nogama utihnu rijeka, jezero, more.

Kako mjesec i zvijezde silaze i k’o jagnje zaspu na njihovoj površini.

Otkrivam kako u vrelim danima

Potpuno goli rone i kupaju se

sunce i čitav nebeski svod

bez imalo stida.

Moje selo

Vrijedi li živjeti

Za ponosne poglede?

 

 

 

KADA DOLAZIŠ DA ME BUDIŠ

 

Svakog jutra

kada dolaziš da me budiš

odlučna čuvaš

pažnju bremenite žene

i porodilje istovremeno

kao i dilemu

da li ga buditi

ili ostaviti

da još malo spava,

svako jutro

kada dolaziš da me budiš.

 

 

 

MORA DOĆI JOŠ JEDNO PROLJEĆE

 

Očima

crnim, crnim kao grožđe, crnim

dubokim, neizmjereno, dubokim

licem

breskvinog cvijeta, bademovog

tijelom balerine

nehotice, potpuno nehotice

u me se uvlačiš ti

što ti ime ne znam.

Al’ da li se srca otvaraju

kao jabuka prepolovljena

da li se misli razbiju

kao tek razbijeni orah?

Mora doći još jedno proljeće

da ti veo pletem od šljivinog cvijeta.

 

 

 

APPLE FOR YOU

 

Apple for you

Na tvojoj košulji piše

Ti izazivaš.

Jer su ti slatke,

jer su ti sočne,

jer ti na jabuku mirišu

kao dunja tvrde

You are apple cake.

Možeš postati

jabuka razdora.

 

 

 

NJENE ČARAPE

 

Okačene štipaljkama

obješene naopačke na žici

vise njene čarape

Voda kaplje iz njih.

Malo prije

ona ih oprala

njenim rukama.

zatim čarape

vjetar počeo da nosi

on se igra sa njima

pomjera

savija ih,

njene čarape plešu

čas jedna noga gore

čas druga

čas obje istovremeno.

Ona se kupa pod tušem.

Ona će poslije doći

da uzme njene čarape

a kada ih obuje

daće im njenu aromu.

Ona dolazi

obmotana samo peškirom.

Ona oblači

svoje čarape.

Kada ću ih ja svlačiti?

 

 

 

DO KORIJENA JEZIKA

 

Ti govoriš najantipoetskim rječnikom

Al’ imaš malu glavu, okruglu

kao puni mjesec.

Ti nemaš otmjenost mlade žene

delikatesu

al’ imaš dva oka koja me rijetko gledaju

a ja vidim sebe unutar njih,

cijelog, potpunog.

Ti proklinješ dan kada se upoznasmo

al’ imaš fatalne usne

koje kozmetikom ističeš

i zovu me da ih do bola ljubim.

Ti si naivna

al’ imaš kosu gustu, meku

koja me zove da na njoj spavam

kao u mekanoj, perjanoj postelji.

Ti kao da si antimuško

ja kažem da sam hladan

al’ znam – do korijena

jezik ti ljubim.

 

 

 

OTKRIVAM TI TIJELO DOK U POSTELJI SPAVAŠ

 

Što klizi val

ustalasa se

more uzburkano

ima dana od kada te nisam vidio

toliko dana

Ja sam more, more

što se od ovakvog talasa davi.

Uvojci, uvojci ti

kovrčasto, kovrčasto padaju

na grahorastim očima, grahorastim.

Uvojci, uvojci ti

kao veo vise

nad grahorastim očima, grahorastim.

Ja se u paru pretvaram, vodenu paru

ovlažim ti tijelo, ugrijem vrelinom.

U lagani češalj suton pretvaram

očešljam ti kosu na čelu milinom.

Ja postajem đavo, ponoćni đavo

otkrivam ti tijelo dok u postelji spavaš .

 

 

 

NEBO TVOJEGA SRCA

 

Ne mogu spavati,

ni snove snivati.

Bježim iz ropstva ljudskoga svijeta.

Odletim u nebo tvojega srca

a ti tu vrhovima tvojih prstiju

miluješ mi obrve

oči mi se zatvaraju

letim, sanjam, zaspim

u nebo tvojega srca.

 

 

 

CRNO JE BIJELO

 

Crna boja nije crna

jer ona ima crne oči, velike

da se u njima možeš gledati

jasnije nego u ogledalu

da se u njima možeš kupati

kao u morskim dubinama.

Crna boja nije tamna

jer je na njoj crna haljina, kratka

pripijena uz tijelo

njeno tijelo se vidi kroz prilijepljenu haljinu

osjećam njene obline, nabrekle,

bože, kako ih dotaći.

Crna nije slijepa boja

jer gledajući tebe u od mjesečine zapuštenoj noći

vidim tvoje pokrete što otkrivaju tamu

zatim k meni dolaziš

kao od majke rođena

i slijepu noć osvijetliš.

Crna je bijela

jer si tvojom bijelom košuljom

moju postelju pobijelila

koju polako otkopčavaš.

 

 

 

SMOKVA

 

Gorko mlijeko kaplje

Kada ti grančice

Grane

Lome

Kada ti lišće iščupaju.

Tvoje drvo ničemu ne valja.

Ni za potpalu ne valja.

Tvoje koprivasto lišće peče.

Kada ti plod pukne

Raspolovi

Ne valjaju ni za šta

Ni za bacanje.

Dobro je unutar tebe

crvenkasto i sočno

U tvoje mesnato srce

Tvoja slast.

Samo si tako zaštićena

Živjela si

Na vrhu grebena.

 

 

 

MAGIJA

 

Oh koliko osjećam potrebu napustiti

Zatvor jednolikosti

Zatvor svakodnevice

Opsjednuti se slobodom magije

Koju mi ti daruješ.

Tamo u onoj magiji

Samo topla kiša pada

Na dva naša bića

U paru pretvorena.

Mi isparavamo

Igramo vrelo kolo

Vibriranja vena.

Ovo kolo

Samo se zatvorenih očiju

Igra

Oslobađajući se

Od svega suvišnog.

Ovo kolo

Se igra

Tijelo uz tijelo

Duša uz dušu

Kosti uz kosti.

Ne prati se

Nijednom riječju

Nijednom melodijom.

Ime joj je magija.

 

 

 

 

HADŽI ŠABANI (HAXHI SHABANI) je rođen 09.06.1963. god. u Kosiću, opština Ulcinj. Osnovnu i srednju školu završio je u Ulcinju a Filološki fakultet, odsjek Albanski jezik i knjizevnost, završio u Prištini. Godine 2006 magistrirao je na Filološkom fakultetu u Prištini iz oblasti sociolingvistike sa temom Dvojezičnost kod ulcinjskih Albanaca. Od 2009. doktorant na Prištinskom univerzitetu. Radio je kao dopisnik iz Crne Gore za medije: Koha ditore, Zëri, Lajm, Albanica i dr. Novinar je TVCG, Redakcija na albanskom jeziku i asistent na Nastavničkom fakultetu na albanskom jeziku pri Univerzitetu Crne Gore za predmete: fonetika i morfologija. Objavio je zbirke poezije Të kërkoj (Tražim te), Natë e portokalltë (Narandžasta noć)Jam ai që nuk jam (Jesam onaj što nijesam) i knjigu studija iz sociolingvistike Rrezikimi i gjuhës shqipe (Ugroženost albanskog jezika).

Podijeli.

Komentari su suspendovani.