Sreten Vujović: Komitske rapsodije
(iz zbirke poezije u pripremi)
Pismo utamničenom pjesniku
Sretenu Vujoviću
u nekoj crnogorskoj olovnici
Sve bezdane i raskršća crnogorska znaš!
Stoljeće zakovano nebo, nad glavama
i u srcima rađaju gradele teke.
Cinične obmane, zaluđivanje, knutom,
o čistoti rasnoj kaplje svake. Smućena
uma tuđijem barbarskim plačljivim kultom.
Podivljali jahači gusala veselo ginu,
opjanjeni opsesijom i nikšićkom birom,
horizont im magla tuđih bezgranica.
I danas, skoro pusta, crnogorska sela
suludi krvnik oglašava svojim
Gorski vijenac u crnogorski grob pretvara.
Oboružani potuđenici, udruženi,
nasrću na uspravnost tvoju i moju,
da ponište, žilicu otpora,
da se izgubiš među mrtvim lijanama.
Saznanja tvoja nište zidove i lokote,
izbijaš na čelo nas što lutamo
po nešto široj ali čvrstoj olovnici.
Nijesi sužanj zbog niskoga čina
već zbog sužanjstva naroda tvog!
Dr Danilo RADOJEVIĆ
Beograd, 5. oktobra 1993. g.
(Kako se vratiti-zapisi iz egzila 2001)
Spuške elegije
Posvećeno onima koji su imali hrabrosti
zapjevati, kada su se na pjesmu repetirali automati
Vrhovima okovanih brda
klize neke oči željne
praskozorja
Da li ćemo istinski
znati iskajati
ljubav otrovnu
grijeh prađedova
Sami smo noćas
i ko zna odakle ispliva
bol i čežnja
vazdušasta sliko
Ima li te
Crna Posestrimo
đe se ukopa
te mi ne daš mira
bude li te zorom
damari pjesnika
Ima li te
ili si samo drhtaj u prostoru
Crna Goro
riznico
zasužnjenih snova
hoću li smjeti
sjeni da ti ljubim
okajati grijehe
muko prađedova
(Sreten VUJOVIĆ, ćelija L-4 Spuž)
Napomena: Pjesma je, skrivena u cigareti 1993. godine, proslijeđena advokatu Vladanu Đuranoviću u Istražnom zatvoru Spuž, đe se autor nalazio zbog protesta protiv asimilstora i unižavatelja crnogorskog kulturnog i nacionalnog dostojanstva, akademika SANU i CANU u Vladinom domu na Cetinju, kao i protesta protiv ratnog huškača, tadašnjeg predśednika Momira Bulatovića, na Cetinju!
Advokat je predao pjesmu časopisu „Monitor“, koji je objavio u rubrici „pisma čitalaca“! Moguće da je ova pjesma tada, zbog opšteg interesa zasluživala naslovnicu časopisa, ali…
U toku utamničenja protestanata, LSCG je organizovao u Sportskom centru veliki protestni rok koncert, đe su pročitana imena svih uhapšenih patriota i traženo njihovo oslobađanje.
Godine 1994. izrečene su drakonske zatvorske kazne za učesnike protesta! Autor pjesme je već bio u egzilu. U toku sudskog procesa, nakon izricanja presude, osuđeni su zapjevali crnogorsku himnu! Policajci iz obezbjeđenja „importovanog“ sudije su panično ulećeli u sudnicu i repetirali automatske puške! Tadašnja vlast je „importovala“ sudiju, jer niko od cetinjskih sudija nije htio da sudi crnogrskim patriotama!
Autor pjesme je osuđen 2 godine robije, i premda je u otvorenom pismu preko medija odbio pomilovanje, amnestiran je od strane Momira Bulatovića zajedno sa ostalim osuđenim Crnogorcima!
Zemlja orlova
Legenda kaže
moramo sačekati
istinske Glasnike
one što su zaboravili
odnijeti znakove
po kojima smo ih
od pamtivijeka prepoznavali
još dok ih nigđe
nije bilo na vidiku
Na palubi ukletog broda
ih nema
Još se nijesu uputili
O čemu onda pjevuši
mlada misionarka
strunama
ispletenim
za zabranjene svjetove
Zvuci se zaustavljaju
u mom grlu
i nevoljno priznajem
razumijem udes
više dodirom
grčem
što ne da da prihvatim
jednako smo daleko
od svjetova kojima bi htjeli
Prebiram po śećanju
po hrpi razbacanih
dragih stvari
Đe li su
ostaci
razdrobljenih igračaka
Legenda kaže
da trebali su već stići
a Glasnika nema
U daljini već razaznajem
poglede upokojene
a brod hita
ne dodirujući
pospanu površinu vode
Odlazim
kao zakovan
u nekoj prastaroj priči
Zidine Skada
i ovđe ćute
Ni riječ oomene
samo što sutim
kako me
majčinski grle ruke
lakovjerne gospodarice
Umijem li koračati
prostranstvom ovim
đe prognanici bivaju
gospodari mjesečevih mijena
Zemlja Orlova
čuva naše pamćenje
i đečinju dobrotu
Dukljanskog Sveca
Ona razumije poljupce
utisnute u Prazno
Glasnici žure
sve je zapisano
Legenda kaže
povratak
treba zaboraviti
(Kako se vratiti-zapisi iz egzila 2001)
Đavolje kolo u manastijeru na Velji Poneđeljak
Posvećeno śenima oca beščašća
Bogoliki i bogougodnici
bljuju krv i oganj
namjesto Miropomazanija
Nevoljnici u zlo upredeni
vitlaju krvavijem noževima
Ostavio bih rado da porinu
u svoje beznađe
da ne sumine strašna kletva
od njihovog novog rođenja
is(ko)piljenja
ali dokle
kad na dan
vrhovnog Prvosvještenika
naše oskorušene
opustošene
Crne Svetinje
nestaju đeca
kriva samo zato
što su tek rođena
onako čista
i anđeoski nasmijana
Moć je velja
nevoljno moramo priznati
sotonskog čud(ovišt)a
što u domove ni zloću unosi
umjesto Blagoslova
Toga radi
spavam potrbuške
jer ono umije jedino
s leđa
onako bratski
kumovski
zavući Crnu ruku
i obljubiti srce još živo
svojim zlokobnijem pogledom
koji ne uspijeva skriti
ni skrušenošću
pred Svetinjom što vapi
jer sve boli od njega
i dogorijeva predugo
Snijevam Zeka Manitoga
sa jabukom razura u zubima
na Jordanu
u kolo ufaćenog
prelijepe Salome
što Jovanovu glavu
na srebrnom pladnju zaiska
A carska se ne poriče
Samo zbog igre
Mi ne čujemo Sveca
što klikuje
i kojeviteza braću
prikovan
jer nije sačuvao svjetlost
vjerujući da će biti potrebita
ubijeđen da ga
nakon Posvećenja
nećemo bačiti
pred pobiješnjelog psa lutalicu
što sanja o dvoglavom bijelom orlu
Bogovima nije dato
da paze na svoju đecu
Čim se ispile
bivaju krivci bez krivnje
kaštigavani žeženo
da bi iskajali grijehe
za koje priśeta ne imaju
one koje su im nametnuli
sebe radi
na način
kao da činođejstvuju
velje Milosrđe
Mene je
zanago
mali posa
za se zavjete
i sva izobličenja
koja do’de
od tolkovača
i dragomana
raskoćenijeh
tako nerazborito
da je izlapila
i potonja naznaka
onoga što nigda i nigđe
nije bilo nuždevito
ni pokušati objasniti
Oni koji su kadri
razumjeće danas
Za one sporije
to će biti nečesovo bliže
ili dalje śutra
Ti koji se nijesu u mogućstvu
ni tada avizati i alavertiti
jednostavno nijesu rođeni
i ne treba im
muke udarati
Nad ovijem gradom
nad ovom negdašnjom Svetinjom
plivaju podugo adske sile
a kod Sveca našega
u tminu ođenuti
zaiskaše utočište
kaliježi odbjegli
da ih po kastigu ne prepoznaju
đeca sirota
i domovi utuljeni
Ištem Božju Milost
za ovo parče srca
u koje uljegoše
bez pitanja
i zli i dobri
a kada se krvlju umažu
tegotno ih je
razaznati
Ima jedna zemlja
Ima jedna zemlja
na koju milenijum već
bestidno kidišu
bezumnici
U prvom stoljeću ovog vremena
bijaše ta zemlja
razrušena do temelja:
i slava se njena pretvori u pustoš
ne ostade kamen na kamenu
I uzdiže se
iz praha i pepela
Čuvala je tegobno
luču slobode
i časti pet vjekova
Na kraju petog vijeka
opet bi spržena od istog
zlokobnog suśeda
koji je zli naum
pokušao prikazati
kao velje milosrđe
ubjeđujući njene žitelje
da nijesu ono što jesu
Ti isti
robovi po tragu i korijenu
ropske osvetoljubivosti
i azijatske agresivnosti
s kraja petog vijeka
silovali su žene
i đecu
i žensku i mušku
Nakon potonjeg razura
spaljivali su žive
cijele porodice
među kojima
i jedna trudnica
iz Srca Otpora,
iz Lipe Cucke
Držali u zatvorima
i đecu
i bremenite žene
Navikle na stradalništvo
trpež i krpež
izgladnjele su
donosile na svijet
makanje goluždrave
i vlasima svoje kose
podvezivale pupčane vrpce
u memljivim
podrumskim zatvorima
jer u onim pravim kazamatima
više nije bilo prostora
Pekli stopala roditeljima
pri ognjištu
a užarene sačeve na glave mećali
kako bi pomogli
moždanim vijugama
primorali ih da otkriju
đe su sinovi
patriote i branitelji
prava
časti
i slobode crnogorske
Časne izdanke ove zemlje
ove napaćene Crne Svetinje
vadili iz grobova
da bi ih
na propisan način strijeljali
Neredili se
po svemu što je sveto
a zastavama
koje su viđele mnoge bojeve
pa i one koji su vođeni
u njihovu odbranu,
čistili su poganska stopala
na koja su ponovo
navukli opanke
za šetanje
oko vlastitog doma
I danas to rade
slušajući svetu našu himnu
služeći se gestovnim govorom
vlastitog nesojluka
Ti isti su zabranjivali
svima koji ljube
svoju đedovinu,
koji nijesu podlegli ništavluku
da silaze u doline
uništavali njihove uśeve
da bih ih glađu primorali
na podaništvo podaniku
Preoteli hramove
u kojima su nalazili utočište
i Krst i Luna
i svi nevoljnici
željni pravde i pravednosti
Nevoljnici su to vrćali
bratski i čojski
kako dolikuje
ljudskom meterizu
makar pamćenjem
I oni sa Śevera
i oni sa Juga
Ima jedna zemlja
što majčinski grli
sve koji su u Njoj
prepoznali Majku Vječnu
a Ona tu rijeku ljubavi
vodi u pravcu dva mora
O tome pričaju
i dan danji
časni potomci
kao primjeru ljudskosti
Sve je zapisano
i na papiru
i u damarima
i u krvi časnih sinova
i kćeri te zemlje
Ostali su umrli
prije nego je po njih došao
Jahač Apokalipse
prije nego su rođeni
Ima jedna zemlja
koja uporno prašta
svojim ubicama
a oni je
nikada dovoljno siti
iznova pokušavaju ubiti
Uzaludno
Iskonsko Milosrđe
religija te zemlje
čini je nedodirljivom
Vječnom
Božanskom
To je zemlja koju volimo
Biti dostojan
Njene Ljubavi
Blagoslov je
časnih predaka
Rubeški besmrtnici
Odbijaju umrijeti
rubeški pravednici
Odbijaju zaboraviti
sleđenim pogledima
zakovanim
za zvijezdu našu vodilju
izvan ovoga svijeta
izvan mjerljivosti ovozemaljske
odbijaju zaboraviti
vječnu ljubav
dom
za koji se rado mre
Vide te oči vječne
i izvan svojih duplji
Smireni
i sjedinjeni s kamenom
koji bi
i prvo
i potonje uzglavlje
odlaze u Besmrtnost
Iz Onostranosti bdiju
i opominju
Još je snage i iskri
u Crnim Brdima
bez udara bi u kam očajale
Apostoli
naši istinski
apostoli slobode
smiješe se studeni
koja ih je prigrlila
označene brojevima
Svejedno je
prvi ili jedanaesti
Svejedno je
u kojem
od nekoliko hiljada
spaljenih domova
su čelom pali
Ti domovi i danas dišu
njihovim plućima
dobuju njihovim srcima
koja neumorno
i dalje tuku i opominju
u pamet se
braćo Crnogorci
Znale su ubice
i nepomenici
zlikovačkim naumom
da su ovđe
prva slova tekla
Zato su one
koji su im bili vični
pod udarcima kundaka
učili čitati naopačke
ne bi li izvrnuli
spoznaju o sebi
vlastitom domu
i ognjištu
Odbijaju umrijeti
rubeški heroji
I treba tako
Leže nasmijani
i danas
u snježnom nametu
toploj postelji
onih koji istinski
ljube ovu zemlju
Znaju
sačuvali su
to što se ne da ubiti
duh naš
dukljanski
i crnogorski
Ponosni bdiju
nad nama
nad onima
koji tek trebaju biti rođeni
Osmjehuju se vječno
izvan vremena
i odbijaju umrijeti
rubeški heroji
Braća po časti
Loviše nas
brate Radoše
skotski i nečojski
Zaboraviše
i kumovsku
i bratsku
i prokazaše krvniku
a brat nije samo onaj
ili ne bi trebao biti
koji se u istoj utrobi
na istom
majčinom srcu grijao
istim mlijekom dojio
Ima bratske
ili bi je moralo biti
u savjesti
datoj Božjom Primisli
Bojim se
brate Radoše
a stud obuzima
da śeme naše
zlijem putem ne pođe
I sleđenog bi me
više boljelo
nego ova zrna
mušketa zlikovačkih
Boljelo bi me više nego
Božovu stopanicu Ružicu
kojoj čupahu jezik
užarenim klinom mjedenim
više nego onaj sač ognjeni
nad glavama
roditelja Mitrovih
i njihova pečena stopala
Bole
i rane Šćepanove
pod udarcima śekire
onog zlikovca Kalabića
kome i śeme bi zlikovačko
a izdaja bi prezime
Zagli me
brate Radoše
dovoljno grlismo fišeke
cijenu koje drago
glave crnogorske
Nijesu kadri prokletnici ośetiti
svojim nerazumom
žeđ za slobodom
glad kojom nas zadojiše
prije rođenja
preci naši
a braća spartanska
kada su
na britka śečiva kidisali
slaveći
lijepu smrt
smrt herojsku
i slobodu čeljadi svoje
Ako Bog da
i naša smrt je dobra
Plamenom nas išćeraše
na vjetromet
na zrnomet
no prsa su naša spremna
da poljube zrno krvničko
i spomen
i čast vječnu
Kao braća dođosmo
na ovi svijet
a odlazimo
čašću ovjenčani
Zagrli me
brate Radoše
Ja izlezi Đurđo
(Makedonskim i crnogorskim komitama)
U koloni stupaju
za barjaktarom
a barjak
ni mrtve ruke
ne puštaju zemlji
Plač ne postoji
Ni majka Božana[ Majka Jordana Siljanova Piperkovskog (zvanog Piperka) makedonskog patriote, komite i revolucionara. (preuzeto: https://mk.wikipedia.org/wiki/Јордан_Пиперката )
]
ni majka Ćetna Petrova[ „Bitka na Grahovcu je bila 1858. godine, u kojoj su učestvovala sva tri sina Ćetnina i unuk Novak Ramov. Ona je tada živjela na Cetinju. Kad je stigao glas od vojvode Mirka Petrovića o velikoj crnogorskoj slavi i pobjedi na Grahovcu, na Cetinju je nastalo veselje i zvonila su sva zvona s Ivanbegova manastira. Narod je igrao kola, pjevao i veličao slavu crnogorskog oružja. Ubrzo je i drugi glas stigao o potankosti ishoda bitke i pogibije pojedinih Crnogoraca. Knjaz Danilo je naredio da se odmah prekine veselje u znak žalosti.
Ćetna Petrova zaviče iz kola:
„Što prekidaš veselje, gospodare?“
„Izginuli su nam Crnogorci, Ćetna. Ranjeni su ti Ramo i Milo i unuk Novak, a pop Luka pogibe…“
„Pa zar zbog toga veselje da prekidamo? Nijesam ih rodila, gospodare, da umru na prijeklad, no da ginu za Crnu Goru. Ne lomi se turska sila bez pogibije junačke, paše se sabljama sijeku i topovi na handzar otimaju… Dođi, gospodare, pa sa mnom zaigraj u kolo…“
]
Bogom blagoslovene
ne plaču
nijesu rodile za plač
već slavu
i Vječnost
Ja izlezi Đurđo
ja izlezi sestro
I prije
Jordana Piperke
bijahu braća što
oslijepljena
hitahu Samuilu
i viđeše dalje
i bolje
Sloboda ili smrt
I Smrt je
sloboda
Vječna
Konačnost ovog života
prije Strašnoga Suda
đe se i konačan odgovor
mora dati
u ime Njeno
u ime Slobode
Lijepa smrt
vjekovima je nazivasmo
Lijepa smrt komitska
makedonska
ili crnogorska
isto je
Hljeb nasušni
što nude ga
ruke pečalne
ooo Jordane
hrskav i topao
od śemena našeg
od početka
miriše i danas
od Vladimira i Kosare
što besporočno
staviše ovozemaljsko
na Oltar Sveti
