U jednoj ovakvoj večeri
ludost je započela svoj prevrtljivi put
i niko nije obraćao pažnju
na poluđelu pticu
koja je zakasnila da se vrati
Niko nije obratio pažnju
da sve je počelo ličiti na slučajnost
Izbliza je sve drugačije
Likovi su ispunili
neko posve strano vrijeme
ono što je zaboravilo
sa koje strane se nalazi Početak
a Kosmos odveć tijesan
Nema ni Istine
zato što je postala nevažna
sa viškom očiju
Uvijek započinje drugačije
a nestaje na sličan način
Ne želim rušiti Svjetove
Ne znam da li bih i mogao
Koji su to poslušni vjetrovi
Valjda oni što nutrinom duvaju
Noćas oboje shvatamo
da smo Nesuđeni Suđenošću
vjerovanjem potpunim
onim koje strijelja
a ne ustrijeli nikad do kraja
Ne sumnjaj
kako bih povjerovao da Jesam
u svemu što slutim
prastarom čežnjom
Vjerujem
tvoj dah
nije mogao ostaviti traga
zbog snage koja je nedostajala
da se na Bijelom obzorju smiri
U tom ću beskraju pronaći dušu
koju sam čekao
vjerujući da je zavrijeđeno Trajanje
izvan Vjekova
izvan mjerljivog
Uvijek smjeran
pred božanstvom Istine
tek rođene
u vječnom Nestajanju
Čekam presudu
voljnog i dragog smiraja
kao onog jutra
našeg
koje ni sada ne prestaje
iskonskog rađanja Svjetlosti
sa kojom sam se poželio ugasiti
Uvijek joj se vraćati valja
uvjeren da je Ideja sačuvana
osjet
osmjeh
bez koga ne bih bio sklon pojmiti
obećano trajanje u dohvatu
a izvan njega oblikujem
i Lik i Nadu
Tvoriti čujno
i dodirom ući u Bivanje
Da
Svjetlost sam koje ima
samo ako si Put
pjesma naslućena
i put razgolićen
što krivuda
bez kraja
bez tuge
kajanja izvan poznatog
Vidim ili osjetom slutim
jer vidljivom sve pripada
i obmana
tako malo
i tako u želji beskrajno
Skrojiti krila iskričava
jedinog sabrata
gluvog sabrata
koji sve čuje
Strijelja snom
u tmini kroz koju se vidi
jasnije nego ikada
u kojoj više ništa nije isto
Obećah kožu
uplašen da mogla bi
zarobiti ono
kome nije predodređeno
da se oiviči bilo čime
tome što tražih
po prašnjavim predjelima
kojih se jedva sjećam
a znam da su u meni
negdje zalutali
Tražio sam kroz Vrijeme
Tamo su se rađale
i umirale vojske
i nebeske i zemaljske
Vrijeme bi bilo
smiješno beznačajno
da mu u sjećanju
utočište ne podarismo
toliko varljivo
bivše
sadašnje
i buduće sjećanje Života
koji će nastati
zbog nas
zbog vjerovanja
zbog Ništavila
u nama začetog
Voljeću uprkos svemu
Voljeću kako bih znao
da nijesam Obmana.

Podijeli

Komentari su suspendovani.