Slobodan Blagojević
GLAGOLJIVO GROBJE
Knjiga “Glagoljivo groblje” Slobodana Blagojevića, objavljena je u izdanju otvorenog kulturnog foruma sa Cetinja. Izdavač Blagojevićeve knjige je Milorad Popović, a urednica izdanja Dragana Tripković. Knjigu je likovno opremila Suzana Pajović.
Radi podśećanja, OKF je 2008. godine objavio sabranu poeziju Slobodana Blagojevića u knjizi “Pjesme”, koja je predstavljala izbor iz nekoliko neobjavljenih zbirki pjesama, nastalih između 1985. i 2005.
O AUTORU
Slobodan Blagojević je rođen u Sarajevu 1951. godine. Objavio je šest knjiga poezije, prijevod „Sabranih pjesama Konstantina Kavafija“ (1988), „Antologiju novije poezije Bosne i Hercegovine“ (1978), „Antologiju bosanskohercegovačke poezije dvadesetog vijeka“ (1980), „Američke poetike“ (s Hamdijom Demirovićem i Dubravkom Ðurić, 1989), „Grci“ (prijevodi i prerade, 1990), te dvije knjige eseja – „Poezija, mistika, povijest“ (1986) i „Tri čiste obične pameti“ (1996). Filozofsku proznu knjigu „Kratki uvod u vječnu polemiku“ (Retoričke priče)objavio je 2010. godine. Bio je urednik časopisa Izraz, Sarajevo (1976–1979), glavni urednik časopisa Delo, Beograd (1987–1992) i Erewhon, na engleskom jeziku, Amsterdam (1994–1997). Objavljuje i pod heteronimima Anhel Antonić (četiri knjige pjesama) i Aristid Teofanović (drama i tri knjige proze).
IZ DJELA:
NA VRHUNCIMA UŽITKA
Ljubih život pohlepnošću Prijapa i strašću raspusnog sina. Morfej me ulovio usred orgije mojih senzacija. Nemadoh vremena ni za čim da požalim. Te, ne žali, čitaoče, ni ti!
NENAKLONA EKLIPTIKA
Rođen sam pod jednom potištenom zvijezdom, a pod nekom razdraganom umrijeh.
TRAJNOST TROŠNOSTI
Umirao sam dugo i polako, i umro natenane i bez žurbe. Svakim danom sve me manje bilo. Naživjeh se svog nestanka osamdeset i pet ljeta.
VJEŠTAK UGOĐAJA
Nadjevah vedra imena tmurnim izgledima spasenja svijeta, i zasmijavah književnog prijatelja i dovodih ga do suza. Ljubav za životom dražih gorkim spoznajama o odumiranju tijela. Živahnost mojih mračnih vizija pribavila mi ime i među neprijateljima.
ŽUTI ŽUTUJU; A CRVENI PUTUJU
Naodbolovah se svoje anemične pojave među ljudima i nagledah se neočekivanih smrti u cvijetu punokrvnosti. Moja bolest nije bila bolna, još da nije bila smrtonosna gdje bi mi bio kraj!
HAIKU JEDNOG OTPRAVNIKA
Otpravljao sam brodove iz lučke kapetanije. Moj čun otpravio je mrtvozornik iz gradske pometanije.
