Sande Dodevski: Noć uz marihuanu djece
… Jani Ricosu
Do pjesme mi nije na Ćedilu Malom.
Ne pitam za vječnost;
Ushićuje li me što,
Ili to samo strah u meni je…?
Večeras – večeras …
Kada nebom nad Orjenom zvijezde se ospu,
Sjutra moje juče,
I čega radi tuga u meni?
Anemone plave na kamenu bijelu.
Šafrani, šafrani…
Grome kada jeka tvoja
Niz planinu, tada i sunce –
A onda – sve ni za šta !!!
A nije da je riječ o bolu:
Već samo tako, uzgred ,
Pa hajd-hajd, pa nokturno jugovno,
I poskok jedan žut,
I glavat,
I raspikuća, i čuvar-kuća,
I dan sunčan i lijep;
I nasmrt sazdanost:
I – Oh, i – Of!!!
M A K O V P R A H
O, Kralju „kockica“ u igri na plaži…?
U pet sati jutrom kada najljepše su praskozorja –
Rumena kao što krv rumena u žilama je,
Koje se trgaju, kidaju i pucaju…?
O, noći na pragu dana života!
Tugo nad tugama – nepravdo
Od sada pa do Vječnosti…
Ta zarem sve to u sekundi jednoj?
A vlat trave i crveni cvijet još pod rosom bjehu.
Kamena hrid u grlu; srce skamenjeno –
Mrak na svijetlosti u milionima tona;
Mjeseče mlađaku, što sunce rano te prekri…???
Utjeho radosti – Kralju hitrine i brzine!
Ta zar ti se nekuda žurilo?!
I čega radi naredna i sva druga jutra, i noći:
O, puste noći?…
Ako li ne jedino Tebe radi,
Makova tugo!
Herceg Novi, 1998. godine.
