Integralna verzija intervjua objavljenog u dnevnom listu „Pobjeda“ 18. aprila 2016. godine
Milorad Popović povodom 30 godina od osnivanja časopisa „ARS“
Meni je savjest mirna
Radio sam koliko sam umio i mogao. Možda se moglo više i bolje. Svima su bile otvorene iste mogućnosti. Drugi su, nažalost, pogotovo ovi koji me kritikuju, napravili neuporedivo manje. I ako su radili nešto, radili su isključivo za sebe. Takvi su oni koji samo sabiraju. Ja znam i za dijeljenje.
Prvi broj časopisa za književnost, kulturu i društvena pitanja Ars, publikovan je 1986. godine, u izdanju Književne opštine Cetinje. Članovi prve redakcije časopisa bili su Mladen Lompar (glavni urednik), Krsto Mijanović, Slavko Perović, Milorad Popović i Borislav Cimeša. Svojom koncepcijom, dizajnom (autor Bogdan Kršić), krugom saradnika „Ars“ je od samog početka, u inače sumornom provincijskom kulturnom miljeu Crne Gore, najavljivao jedan novi, moderniji senzibilitet i veću otvorenost u odnosima između alternativnih i disidentskih kulturnih i političkih koncepata. „Ars“ je ubrzo postao jedini časopis iz Crne Gore koji je i u najširem kontekstu ondašnje Jugoslavije imao stanoviti renome ozbiljne književne publikacije. Uz to, krug oko ovog časopisa je anticipirao mnoga društvena i politička pitanja koja će početkom devedesetih eskalirati u najgore oblike kleronacionalizma i balkanskog kriptofašizma. Zbog svojih neortodoksnih stavova „Ars“ i njegov izdavač Književna opština Cetinja, našli su se na udaru ondašnje komunističke oligarhije, pa je izlaženje časopisa prisilno obustavljeno prema direktivi Predsjedništva Centralnog komiteta Saveza komunista Crne Gore. Trideset godina kasnije, jedan od njegovih osnivača i današnji izdavač Milorad Popović, govori o poziciji tog časopisa u kontekstu pravila po kojima funkcioniše siste, kulture u Crnoj Gori.
POBJEDA : Gospodine Popoviću, što „Ars“ danas znači?
- POPOVIĆ: Ars je u trenutku pokretanja imao prevratničko značenje, ne samo u estetskom nego i u širem društvenom smislu, kojeg ona mi nijesmo u potpunosti bili svjesni. Naime, mnoge kritike društva, u domenu ideologije i kulture, koje smo onda anticipirali, i zbog kojih su nas zabranili poslije samo dvije godine publikovanja, ubrzo su se, nažalost, pokazale opravdanim u tragičnim devedesetim godinama. Ako sam zbog ičega ponosan na tridesetogodišnje bavljenje izdavaštvom to je što smo Ars obnovili 1999. Godine, i što je to danas, o čemu svjewdoče i međunarodna priznanja, jedan od najznačajnijih književnih publikacija u ex jugoslaovenskom prostoru.
POBJEDA : Sa svim iskustvom koje ste stekli u posljednjih trideset godina, baveći se izdavaštvo, imate li odgovor na pitanje: Trebaju li Crnoj Gori lijepa književnost, domaće izdavaštvo i književni časopisi?
- POPOVIĆ :Pitanje je, dakako, ironično pesto dvadeset godina poslije štampanja Oktoiha. Ali, u sadašnjem konteksu nije bezrazložno. Jer, cijeli ambijent koji se stvara oko kulture i književnosti sugeriše da smo mi na pragu nove varvarizacije. Ako se na naslovnicama dnevnih listova, zajedno sa likovima kriminalaca, političara, starleta, u senzacionalističkom kontekstu pojavljuje ime i lik jednog izdavača nekomercijalne književnosti, onda je to očigledno da i književnost postaje dio specijalnog rata i crne propagande. U tekstu objavljenom u Vijestima pravi se neviđena gebelsovska manipulacija tako što se zbraja desetogodišnja državna podrška OKF i CDNK u domenu izdavaštvva knjiga, časopisa, festivala i sajmova. To bi bilo, kao , na primjer, kad biste objavili da neko kome je mjesečno neto plata 600 eura državu sa doprinosima za deset godina košta 120.000 eura. Nije mi poznato ni u afričkim domorodačkim društvima da se tako brutalno nasrće na nešto što je samo po sebi nevino, bezopasno i apolitično, kao što to lijepa književnost jeste. Provincijalni kukavičlik, zavist i iskompleksiranost, te koji zbrajaju cifre da jednostavnom matematičkom operacijom utvrde da smo prosječno za kompjutersku obradu, dizajn, lekturu, korekturu, štampu, distribuciju od Ministarstva po jednoj knjizi dobijali prosječno 1.300 eura.
POBJEDA: Kome su se, konkretno, na putu našli „Ars“ i OKF? Preve li smetnju knjige ili činjneica da ih u ime izdavača potpisuje Milorad Popović?
- POPOVIĆ: Otvoreno govoreći satanizuju nas Miodrag Miško Perović i Balša Brković. Vidim tu i prste braće Uljarević, koji su se u toj priči našli iz praktičnih, komercijalnih razloga. Uz političke razloge koje ne treba zanemaritzi u pitanju je salijerijevski jad i bijeda urednika kulture Vijesti, koji je i ministar kulture u sjenci pokreta URA. Kako bi on ministrovao crnogorskom kulturom najbolje mogu vidjeti čitaoci ovog tabloida. U najboljem stilu Agitpropa, kao u vrijeme kada su kafanski špijuni slali pisce u zatvor, i mlađi Brković ima index librorum prohibitorum, spisak zabranjenih imena, koja se u njegovom listu pominju samo u negativnom kontekstu. Na osnovu ovakvih bruitalnosti moglo bi se očekivati da će Balša Brković, kao što je to radio i njegov tata, ukoliko se zaministri ponovo slati pisce u zatvor zbog objavljenog djela ili izgovorene riječi. No, da nije samo u pitanju lična patologija nego i politička strategija demonizovanja svih značajnih umjetničlkih i kulturnih projekata koji afirmišu crnogorsko duhovno i istorijsko biće vidi se i iz brutalnog napada na televizijsku seriju Božićni ustanak, prije nego što je i završena. U ovome se očituje podjela poslova između aktera tzv. Nacionalnog pomirenja koje su bili pokrenuli vlasnici Vijesti i Dana, iz kojega emanira novo akciono strateško jedinstvo pokreta URA i Demokratskog fronta. Jer, mnogo je efikasnije da tzv. Crnogorske nacionaloiste napadaju bivši independisti nego prononsirani kriptočetnici.
POBJEDA : Što je za sav taj uloženi novac koji se pominje dobila država?
- POPOVIĆ : Stvari su jasne za svakog ko hoće da objektivno informiše o ovom pitanju. Ja sam u posljednjih osamnaest godina objavio oko 300 naslova knjiga najrelevantnijih crnogorskih i regionalnih pisaca, izdavač sam uglednog časopisa, CDNK je član Evropskog savjeta pisaca, što nam omogućuje da svake druge godine jednom domećem piuscu dodijelimo Evriopsku nagradu za književnost. Nikada pitanjima crnogorske nacionalne kulture nijesam pristupao kao resursu iz koga mogu imati materijalne benefite, što je lako provjerljivo iz mojeg imovnog stanja. Dakle, radio sam, u okviru svojig mogućnosti sve što sam mogao za kulturnu afirmaciju ovog malog prostora. Ipak, da postavim i ja njima jedno pitanje: Što su to oni napravili pamtljivo, osim besrupuloznog bogaćenja u vrijeme istog ovog režima – dok su vlasnici Vijesti bili u ljubavi s Đukanovićem sve Vladine institucije, čak i dječji vrtići(!) morali su otkupljivati njihova izdanja svjetskih klasika – s kojim su se sukobili zbog privatnih, vlasničkih, tajkunskih, a ne javnih javnih, nacionalnih interesa.
POBJEDA : Kako bi se cijela ta negativna klima oko časopisa „Ars“ i izdavaštva OKF-a mogla reflektovati na njihovu dalju sudbinu?
- POPOVIĆ : Cilj je da se, u vrijeme kada se odlučuje o ovogodišnjoj podjeli novca sa konkursa za sufinansiranje projekata u oblasti kulturno-umjetničkog stvaralaštva, gdje smo konkurisali sa 29 naslova i mamo ponudu bolju nego ranijih godina, članovi stručne komisije koja vrjednuju projekte i činovnici ministartsva kulture uplaše i spriječi me se da djeluijem kao izdavač. Dobro znaju da bez potpore ministarstva, u postojećem ambijentu, književnost ne može opstati. Ali, to nije atak samo na mene nego, prije svega na književnost. Jer, među tim rukopisima je samo jedna moja knjiga.
