Roman “Jedno nebo nad nama” Mihaila Ražnatovića objavljen je u izdanju CDNK. Izdanje je uredio Pavle Goranović a izdavač je Milorad Popović.

Mihailo Ražnatović     –   “Jedno nebo nad nama”

Mihailo Ražnatović (1922–2002) je završio uči­teljsku školu na Cetinju, Filozofski fakultet u Beogradu. Bio je urednik u Pobjedi, Omladinskom pokretu, Mladosti i RTV Beograd. Autor je zbirki pripovjedaka: „Zadimljena brda“, „Tr­nov cvijet“, „Majka“, „Brisani prostor“, „Jutro na jezeru“, „Gnijezdo na Timoru“, „Gonjeni i goniči“; priča za dje­cu: „Vrati se u dom moj, orle“; knjiga kritika: „Strašno pleme“. U književnoj zaostavštini ostala su mu dva neo­bjavljena romana.


“Jedno nebo nad nama”

“Ocrta se krug na plavom nebu. Svijetao i zapaljen. Bli­stave elise zakačiše zenit. Iskajiša se paperjast svod. Nebo razniješe gvozdeni repovi. Ono zaplaka za izgubljenim visinama. „Pucaću, moram da pucam“, kliče stražar s mosta. Izletjesmo iz kuće, verući se uz brdo. Ljuti ker Gorski od­skakuta s kamena na kamen, ispred nas, po liticama. Za­urla zatim divlje, sirovo; zagluši nas. „Avioni padaju odozgo“, vičem bezumno, kao da bih htio da dozovem straćara ka mostu. Prelijeću nas uzlepršane aluminijumske ptice. Danko im maše rukama. Hvatam ga za ruke, da mu ih ne odnesu gvozdeni repovi. Odjednom, zapljuštaše pucnji.

„Skrijte se“, doziva otac ispod kuće.

„Zašto?“ odaziva se Danko.

„Zar ne vidiš da li će vas pobiti“, drhti očev glas.

„Nas! Zašto nas da pobiju?“ pita me Danko.

Zgrabih ga i prilegnuh s njim uz stijenu. Stijena uzdrhta s nama. A Gorski laje, skače, vidimo ga prema provalje­nom nebu, i reži, poguren, noseći se sa nekom koščuri­nom. Kao da mu ko stima zalogaj. Da li avioni slijeću da mu otrgnu kost? Dolje, niže nas, sa mosta, razleže se jek puške. Metak – na bombe. Fuć – ništa se nije čulo. Bombe su tresle brda. Stijena je drhtala s nama. I jecala”.

Podijeli.

Komentari su suspendovani.