Melida Travančić: Putovanje Crnom Gorom
GRAD I KIŠA
voda iz neba
čista je, bez čađi
natapa i zemlju i mene
pod crnom kapuljačom
lice od sebe skrivam
u lijevoj ruci kofer
u desnoj ogledalo
utisnuto u kitnjasti
srebreni ram
osmijeh razotkriva jezik
neupotrebljiv
i pun rana
na stazi popločanoj
bijelim kamenom
padam i dižem se
i iznova padam
sunce je žuto i okruglo
počinje da svijetli
pokazuješ znamenitosti
o gradu kazuješ
klimam glavom
kao da te čujem
i razumijem
kažem
da ću se vratiti
crna silueta
sa horizonta nestaje
a crvene potpetice
sve glasnije odzvanjaju
mogle bi probuditi
grad
(Cetinje, 9. 9. 2019)
MOLITVA NA RIJECI C.
osim rijeke
zemlja je sve progutala
i na površini nema ništa
znakova ovdje nema
a ni ni vremena
više nemam
stvari razumijevam
onako kako ih vidim
i kakve jesu
bez igre
koža se razvlači pri hodu
kao da ispod nema ništa
kosti su krhke
i pucaju
svakog časa
neko plače
otporna sam na ruševine
na ljude
na pokrete
na mačke
i na sudbinu
zemlja se potresa
sa sebe nas odbacuje
otvaram oči:
nebo
i sve se rasprskava
dok stojim na mostu
i gledam u rijeku
i sve postaje prazno
i tamno
sada bi bilo idealno
izgovoriti molitvu
samo kada bi se vjerovalo
u Riječ
(Rijeka Crnojevića, 12. 9. 2019)
PJESMA BEZ SMISLA
put za smislom
preko kamenog mosta
vodi
ruka
pokazuje jezero
i slobodu
kovanice iz džepa
ispadaju i nestaju
lađara
nema čime platiti
odlazi
u prazninu
krv iz nosa
dlanom zaustavlja
sreća je varka
i raspiruje čovjeka
osmjehuje se
u ovom slučaju
dalje neće
zaustavit će i pokret
i pjesmu
na njegovo tijelo
nema smisla glavu staviti
oslonit će se na
sopstvenu maštu
(Virpazar, 12. 9. 2019)
ŽENA KOJA SE (NE)POMJERA
na ovom mjestu
izbrisane su godine
koje su prethodile
smrti svijeta
sve je spojeno
jedno u drugo se stapa
i planine i more
i nebo i sunce
i žena i muškarac
na kamenim vratima
razapeta stojim
zaprepaštena
izlivom emocija
izronjena iz svoje
učahurenosti
ženo
zaustavi se!
postojiš ti
ništa izvan tebe
sebi ponavljam
oglašavaju se
pozivi na molitvu
niko se ne okreće
mačka se izvija
češka lice
i sklad narušava
usta otvorena
oči zatvorene
noge teške
ruke spuštene niz tijelo
srce se raspinje
(kao da će pući)
svjetlost se gasi
i dan i noć nestaju
ubila sam sebe
prije nego što sam
shvatila da postojiš
stoga se odlučujem
za nepomičnost
(Stari Bar, 12. 9. 2019)
MAUZOLEJ
četiri stotine šezdeset i jedan korak
neće nas približiti cilju
niti će nas od cilja odvesti
ionako je sve već izrečeno
još davno
iza nas je smrt
i grob
ispred nas je foto-aparat
bilježi pokrete
i ekspresije
možda i sreću
postojimo negdje drugdje
mimo ovog mjesta i vremena
jer ovdje je kobno gledati
jedno drugom u oči
ili mi se samo
tako čini
(Lovćen, 13. 9. 2019)
BIOGRAFIJA
Melida Travančić rođena je 1985. Diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Tuzli, Odsjek za bosanski jezik i književnost. Magistrirala je 2013. godine na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, Odsjek za književnosti naroda BiH. Doktorsku disertaciju odbranila je 2017. na Fakultetu humanističkih nauka u Mostaru.
Dobitnica je treće nagrade „Mak Dizdar“ za neobjavljenu knjigu pjesama na manifestaciji Slovo Gorčina u Stocu.
Njena prva knjiga pjesama Ritual objavljena je 2008. godine i dobila je nagradu „Anka Topić“ kao najbolja knjiga bh. pjesnikinja za period 2002-2008. godine. Drugo izdanje ove knjige objavljeno je 2009. godine.
Svilene plahte, njena druga pjesnička knjiga, objavljena je 2009. godine, a iste godine bila je u najužem izboru nagrade „Risto Ratković“ za najbolju pjesničku knjigu autora s prostora Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije.
Federalna fondacija za izdavaštvo nagradila je njen pjesnički rukopis Sjenka u sjenci 2019. godine.
Njene pjesme uvrštene su u panoramu modernog bosanskohercegovačkog pjesništva Do potonje ure, koja je objavljena u Bijelom Polju 2010. Poeziju je objavljivala u književnim časopisima u BiH, Srbiji, Hrvatskoj i Crnoj Gori. Pored poezije piše i kratke priče.
Priredila je dvije knjige Tešanj, grade: Usmena književnost u Tešnju, Tešanj u usmenoj književnosti (2009) i Haiku grad: Tešanj u pjesmi (2010).
Objavila je studiju Ulaznica za junački kabare: književne refleksije Sarajevskog atentata (2019).
Radi u Centru za kulturu i obrazovanje u Tešnju.