O TIJELU I DUŠI

rijeka teče i odnosi srca,
srca rado odlaze s rijekom.

uvijek sam željela da budem rijeka
bistra, prozirna.

da mi lice bude rijeka
prste kad pružaš prema mom obrazu
da mi usne budu rijeka
u koju spuštaš zemljana stopala pogleda
dok me uvodiš u mene
rijeku
i izlaziš
čist,
kao što sam ja.

na svijetu postoje stvari poput dijamanata,
stvari o kojima ne znam ništa,
stvari.

moje želje prolaze kroz mene kao smrt.
potpuno.

moje želje nemaju sa mnom ničeg zajedničkog
osim mog tijela,
osim tvog
tijela.

gotovo otmeno prezirem nakit
koji nosim, ali

koliko god tanak bio lanac
oko mog vrata,
oko tvog
vrata,
to nije lanac koji puca.

moje želje prolaze kroz mene kao život.
potpuno.

ili samo pređi preko toga.

postoje životinje i ljudi,
živi u svijetu.

i crkve, i farme
za žive u svijetu.

postoje gluvi, i slijepi,
ubogi u svijetu.

velika nada na kraju
prekinutog konca.

postoji i igla,
u sijenu.

ti budi jastuče

al’ lako je pregaziti

plitki potok slatkih suza.

u njemu se ogledaju
samo lica
naše pjesme,

dječja lica.

ovo nije pjesma o čežnji.

posmatram kako nebo otkriva
svoju oblu, plavu zadnjicu
zlatnom oku sunca.

daleko,
u mojim naslijeđenim šumama,
budi se hrana, pa glad.
upravo tim, očekivanim, redom.

sasvim blizu gorskog potoka
zmijske kože blicaju ka nebu.
ovdje poželim da kažem nešto o smrti.
nešto što ima veze sa zadnjicom.
ali, čini se očiglednim.

daleko,
dakle, u šumama, budi se glad.
nijema. otvara usne kao crveno oko,
ne raspoznaje nijanse.

ti, izgleda, znaš o čemu govorim?

ti pronesi dobre vijesti.

djevojke prolaze bulevarom
kao kroz ovu pjesmu,
davno probodene suncem.

smiju se,
govore nešto
o tebi.

za njima se kotrlja
zlatna i golema
kugla oktobra.
polako,
kao da će ih nekad stići.

ne strepim.

u mojim ustima topi se meso.
u mom mesu ćute lososi.

život je neuništiv.
moraš to svima da kažeš.

daleko, daleko

ispred tebe kalendar, i zrak, i ništa.
ispod tebe stanar, i zemlja, i ništa.
iznad tebe sunca, sunce, i ništa.

ja sam voda s imenom.
ti niz mene
možeš
dalje,

Marija Dragnić

Biografija:
MARIJA DRAGNIĆ rođena je u Nikšiću 1990. godine. Pjesme su joj objavljivane u relevantnoj književnoj periodici u regionu, kao i na internet portalima za književnost i kulturu. Objavila je knjige poezije Konfabulacije (Bijelo Polje: Ratkovićeve večeri poezije, 2019; Beograd: PPM Enklava, 2019.) i Mi, marije (Podgorica: Fokalizator, 2020; Beograd: PPM Enklava, 2020.). Dobitnica je druge nagrade na književnom konkursu Ulaznica 2016, prve nagrade na konkursu Ratkovićevih večeri poezije za 2018, i prve nagrade na konkursu PAF – POEZIJA za najbolje neobjavljivane stihove u Crnoj Gori u 2019. godini. Član je redakcije onlajn časopisa za poeziju Enklava izdavačke kuće PPM Enklava.

Podijeli.

Komentari su suspendovani.