OKF Cetinje, 2010.
…Komadi koje su napisali studenti dramaturgije su prvenstveno namijenjeni scenskom čitanju, pozorišnoj realizaciji…
…Ova knjiga, duboko se nadam, skrenuće pažnju predlagačima repertoara profesionalnih crnogorskih pozorišta /CNP, Gradski teatar Podgorica, Centar za kulturu Tivat, Pozorište u Nikšiću/ na relevantne mlade autore, te će se ovi tekstovi naći na velikim ili malim scenama teatraskih kuća. Jer, komadi Dragane Tripković, Bojane Mijović, Vaska Raičevića, Sandre Vujović i Stefana Boškovića nisu “leze drame”, djela za čitanje i teoretsko preispitivanje, nego su živa, aktivna i uzbudljiva teatarska intriga koji traži ključeve scenskih riješenja. Raznolikost dramskih rukopisa, nepristajanje na konvenciju, poznavanje zanata, korištenje uzora na intligentan i samosvojan način, okrenutost publici ali bez povladjivanja , pripadanje modernom ali bez klanjanjanja pred diktatom tzv. “dramaturgije krvi i sperme” su neke od karakteristika autora cetinjskog dramskog kruga…
Cetinjski dramski krug, Stevan Koprivica
[highlight]Dragana Tripković[/highlight] Biljke za kraj
Sinopsis:
Komad “Biljke za kraj” je drama u jednom činu. “Biljke za kraj” je savremena priča koja prati brata i sestru u poodmaklim godinama koji još uvijek žive zajedno u porodičnoj kući, usljed neobičnih okolnosti, nerazvijenih porodičnih odnosa i društvenih prilika. Sestra je profesorica ruskog jezika u penziji. Penzionisana je zbog svog nestabilnog psihičkog stanja, i posvećena je uzgajanju biljaka. Brat je instruktor vožnje i još uvijek radi. Njihovu idiličnu svakodnevicu poremeti situacija zbog koje moraju da napuste svoju porodičnu kuću, koju gradske vlasti ruše radi izgradnje saobraćajnice, a u zamjenu dobijaju adekvatan stan. Sestra je vezana za kuću više nego brat, a takođe uvjerena je da u kući oduvijek postoje kućni duhovi. U fazi preseljavanja bratu pomaže nova prijateljica i bivša učenica, koja radi kao medicinska sestra u staračkom domu. Od većine stvari koje su preselili, jedino su biljke ostale u kući. Sestri postaje jasna bratovljeva namjera, te odluči da je osujeti. Način na koji to radi je bizaran i efektan.
[highlight]Stefan Bošković[/highlight] Doba muva
Sinopsis:
Komad “Doba muva” govori o savremenoj crnogorskoj porodici koju čine četiri generacije muškaraca i jedna žena. Familija živi u kući pradjeda Janka, nekadašnjeg komuniste, od čije gvozdene volje zavisi egzistencija ostalih članova. Muškarci imaju privremene poslove ili ih uopšte nemaju, a jedina žena u familiji ima istovremeno ulogu sluge i oslonca u kući. Muškarci nijesu svjesni njene ogromne podrške, dok ona ne odluči da ode. Želeći da pobjegne od bijede i ponižavanja koje svakodnevno doživljava, odluči da se uda za gastarbajtera i ode Njemačku. Međutim, njen odlazak je uslovljen odnosom sa najmlađim članom porodice, koji je njen sin i jedini ne zna za tajnu sestre-majke. Ona planira da sa sobom povede sina i izvuče ga iz sredine u kojoj nema nikakve perspektive. Da bi njen odlazak spriječili, muškarci posežu za raznoraznim mjerama koje pogoršaju situaciju i dovedu do katastrofaslnog ishoda.
[highlight]Bojana Mijović[/highlight] Lasice
Sinopsis:
Ovo je komad o tri vrlo različite a opet slične žene i o tome šta se dešava kada se u njihovom godinama nepromijenjenom životnom mikrokosmosu pojavi uljez. To je Jovan, koji je u Suvotinju poslom i kome je vrlo dosadno. Jovan je površan je, bezbrižan i ne razmišlja zašto mu žene toliko ugađaju. Jovan ne shvata da njegov dolazak izvlači na površinu već od ranije narušene odnose sa suprotnim polom kod sve tri junakinje. Iako se u početku protivi , Zorka je oduševljena ovom muškom snagom koja je sjeća na nekadašnji život lišen ružnog obilježja zbog vanbračne trudnoće iz koje rađa Mirjanu. Jovan predstavlja duh nečega novog, nada i mogućnost, posebno prijaju Mirjani, nesrećnoj curici u tijelu zrele žene. Njena kćer Anica je uplašena iako to kamuflira grubošću i stalnim svađama sa babom i majkom. Kada Jovanova pojava uzburka njihovi svakodnevicu, njihovi potisnuti nagoni se bude. Tri junakinje i pored toga što ne mogu i ne umiju da žive jedna bez druge iako stalno uvjeravaju u suprotno, to i ne žele. U bitnom momentu, udružuju se, radi sreće jedne od njih i postaju savremene musketarke vođene samo njima znanim pravilima.
[highlight]Vasko Raičević[/highlight] Put u otadžbinu
Sinopsis:
U decembru 1915. grupa dobrovoljaca, mahom crnogorskih iseljenika koji su davno otišli u Ameriku tražeći obećanu zemlju blagostanja, ukrcava se na brod za Crnu Goru. Na brodu koji plovi ka otadžbini, u kojoj bjesni Prvi svjetski rat, susreću se različiti karakteri i sudbine: čovjek koji je dvadeset godina radio u američkim rudnicima; intelektualac koji je pisao za američke novine; čovjek koji je ženidbom sa Amerikankom olakšao sebi život; sitni kriminalac-lutalica koji se na brod ukrcao bježeći od zakona; Rus koji dobija zvanje barjaktara; a tu su i predstavnici mlađih generacija kod kojih pojam otadžbina ima nešto drugačije značenje… Razvijaju se rasprave, pa i sukobi, oko političkih pitanja i odnosa prema crnogorskom kralju, dok, sa druge strane, mladi namjeravaju da napuste brod u Italiji, pokušavajući da se izvuku iz rata. Sukobi kulminiraju tokom proslave Nove godine na brodu. Dolazi do suočenja oca i sina, njihovih različitih pogleda na svijet. Nakon skoro mjesec dana plovidbe, brod će naići na austrijske mine nadomak albanske obale, tako da mnogi od dobrovoljaca ovdje završavaju svoj put. Oni koji su preživjeli shvatiće da zemlja koju pamte više ne postoji.
[highlight]Sandra Vujović[/highlight] Hoću, sestro, dolće vitu
Sinopsis:
Ova, moglo bi se reći pomalo tužna, komedija iz tranzicije, počinje u rano, zimsko jutro. Pet “najstarijih zanatlijki” se, nakon noći provedene u radu, okuplja na uobičajenom mjestu, u uobičajenom vremenu, zbog “predaje pazara”. Ali, ovo jutro je drugačije od prethodnih… Njihove živote uzdrmala je vijest o nasilnoj smrti još jedne koleginice iz parka. Ubijena prostitutka je treća u nizu, a za NN počiniocem se traga. Suočene sa strahom i agonijom, otkrivaju da ipak , možda, postoji nada i hoće da se bore za svoju egzistenciju. Ta namjera biva osnažena novinskom viješću o skupštinskom zasijedanju čiji je povod legalizacija “najstarijeg zanata”. Bespomoćne i obespravljene , uočavaju pogodnu priliku koja im se pruža i odlučuju da se čvrsto uhvate za nju, riješene da, jednom za svagda, definišu svoj status u društvu. One ne žele da se pred svijetom stide svog posla i zahtijevaju sva ona prava koja će ih, kao bilo koje ljudsko biće, učiniti ravnopravnim članom našeg društva. Ostrašćene prevelikom željom za boljim životom, jurišaju po svoja prava. Ali, život je takav kakav je…
