Knjiga haiku poezije „Kaledioskop“ slovenačkog pisca Josipa Ostija, objavljena je u izdanju Crnogorskog društva nezavisnih književnika iz Podgorice i Otvorenog kulturnog foruma sa Cetinja. Za izdavača se potpisuje Goran Martinović, a urednik je Milorad Popović. Knjigu je likovno opremila Suzana Pajović.

Knjiga „Kaleidoskop“ je izbor Ostijevih haiku pjesama napisanih na slovenačkom jeziku u klasičnoj formi (5+7+5 slogova) a objavljenih u knjigama „Dan in noč vsakdana“ (Dan i noć svakodnevice, 2007), „Sence kresnic“ (Sjene krijesnica, 2007), „Oživi mrtva veja“ (Oživi mrtva grana, 2009), „Nocoj sneg diši po tebi“ (Noćas snijeg miriše na tebe, 2009), „Rad imam življenje, smrt pa rada mene“ (Ja volim život, a smrt voli mene, 2012) i „Na nikogaršnji zemlji“ (Na ničijoj zemlji, 2014), koje su izašle prije ili poslije slovenačkog izvornika u višejezničnoj biblioteci „Masin“, skopske izdavačke kuće Blesok (sve u slovenačkom izvorniku te u prijevodima na hrvatski, makedonski i engleski, a neke od njih, uz to, i na češki, bugarski i španski) te im dodao pjesme iz rukopisa knjige još neobjavljene knjige „Atrij“.

DAN I NOĆ SVAKODNEVICE
• 2007 ·

Čitam knjigu
koja je sanjala da su je
nekoć spalili.

Moj čudesni vrt
zrcali se u snovima i
još je stvarniji.

Kaplja za kapljom.
Kaplje dan i noć. I duže.
Čamac je pun vode.

Sjutra će biti zemlja
moja majka, potom ću
ubrzo biti opet njen sin.

Svemirski vjetar
zatrese crnu krošnju.
Padaju zvijezde.

Cijeli svijet u kapi
rose po vlati trave
klizi nadolje.

U jednoj ruci
nož, u drugoj jabuka.
Dijelimo smiješak.

Na nebu kobac.
Na zemlji panika kokošaka.
Strah kljuje jaja.

I moj lijepi
vrt prepun je nasilja.
Kao historija.

Samo gledam i
ne pitam se. Samo sam
ono što vidim.

SJENE KRIJESNICA
• 2007 ·

Svaki dan čujem vlak.
Drukčije nego u snovima.
Čujem – ne vidim.

Svaki dan čujem vlak.
Drukčije nego u snovima.
Čujem – ne vidim.

Poslije vatrometa
ponovno su zvijezde nad nama.
Radujemo im se.

Ljudske oči
štakora u mišolovki
prepune straha.

Kad me poljubiš,
s tvoje oprane kose
kapa na knjigu.

OŽIVI MRTVA GRANA
• 2009 ·

POGLED U NEBO

I za mene je,
Rebindranath Tagore,
dom svijet i svijet dom.

Kaplje po lišću
i mrak se oglašava
tihim pjevom.

Vidim ćuka na
jeli. Ne čujem ga,
jer puše na drugu stranu.

Roda u vodi.
Izgleda da ima
slomljene noge.

Zidanica od
knjiga. Zazidat ću i
vrata i prozore.

JA VOLIM ŽIVOT,
A SMRT VOLI MENE
• 2012 ·

Sniježna tišina.
I u njoj se čuje
samo šapat pahuljica.

Miriše na snijeg
i bezbroj nijansi
njegove boje.

Nalijeće snijeg.
I žmireći vidim da je
svuda bijelo.

Kada mislim na smrt
ona nije ružna i stara.
Lijepa je. Mlada.


O DJELU

O knjizi „Kaledioskop“ pisao je Boris A. Novak, u tekstu „Izuzetno snažna i autentična, svježa i potresna lirika“.

„Promislimo li ljudsku i dvojezičnu pjesničku sudbinu Josipa Ostija, mogli bismo, umjesto ustaljene biblijske formulacije „izgona iz raja“, upotrijebiti paradoksalnu obratnu formulaciju „izgona u raj“. (Raduje me, da je upravo tu formulaciju izabrao i za naslov izdanja svojih izabranih pjesama, objavljenog u reprezentativnoj biblioteci Kondor Mladinske knjige, Ljubljana, 2012.) Taj izgon je, naravno, izgon u rajski vrt, jer topos vrta ima ključnu simboličnu ulogu, koja, kao temeljna paradigma, preovladava u poeziji koju je Josip Osti dosad napisao na slovenskom jeziku.

A raja nema bez ljubavi. Ljubav je pjesnička konstanta, zajednički imenitelj Josipove poezije, napisane na „jeziku uspomena“ i na jeziku njegove sadašnjosti – na slovenskom. (…)

U suprotnosti s mnogim književnim kritičarima i, čak, pjesnicima, koji se boje neposrednog obraćanja, Josip Osti zna da je veza između ljubavi i pjesme temelj ljudskog svijeta: nema ljubavne lirike, koja nije osobno ispovjedna. Eros je domovina Pjesmi. Pjesma je srce Erosa. Eros je tamna svijetlost, svijetlo, koje sadrži sjenu, život, koji rađa svoj vlastiti kraj. Upravo tragična svijest prolaznosti dodjeljuje Ostijevom vedrom i očarljivom vitalizmu dubinu pjesničke vizije. Pjesnik sve vrijeme živi i izriče paradoksalnu prirodu ljubavi“, zapisuje Novak.

JOSIP OSTI, pjesnik, pripovjedač, esejist, književni kritičar, antologičar i prevoditelj, rođen je 1945. godine u Sarajevu gdje je diplomirao na Filozofskom fakultetu studij historije jugoslavenskih književnosti i hrvatsko-srpskog jezika, potom studirao filozofiju i sociologiju, te položio ispite poslijediplomskog studija Ekspresionizam u jugoslavenskim književnostima. Bio je višegodišnji urednik kulture studentskog lista „Naši dani“ (do zabrane tog lista 1969, zbog njegove pjesme Treće lice množine i još dva teksta, u broju objavljenom povodom obljetnice studentskog gibanja); višegodišnji urednik domaće i strane književnosti u izdavačkoj kući „Veselin Masleša“, u kojoj je vršio dužnost i glavnog urednika, a potom bio smijenjen zbog odupiranja uplivu politike na izdavačku djelatnost i zabrani knjiga; sekretar Podružnice književnika grada Sarajeva i direktor Međunarodne književne manifestacije „Sarajevski dani poezije“; sekretar Udruženja književnika BiH; urednik časopisa „Books in Bosnia and Herzegovina“; predsjednik Udruženja književnih prevodilaca BiH, te, kraće vrijeme, lektor/korektor u izdavačkoj kući „Svjetlost“. Krajem osamdesetih, nekoliko je godina živio, kako je govorio, od ljubavi te onog što napiše i prevede, između Sarajeva i Ljubljane, u kojoj se za stalno nastanio 1989. godine. Od 1991. do 2002. godine bio je stalni vanjski saradnik literarnog uredništva Radija Slovenija, potom dvije godine kolumnist kulturne rubrike dnevnog lista „Dnevnik“ iz Ljubljane i kraće vrijeme urednik poezije u književnom časopisu „Sodobnost“, odnosno kao slobodni umjetnik. Od 1994. godine živio je između Ljubljane i Tomaja na Krasu, koji mu je, od smrti žene Barbare i umirovljenja, 2007, stalno boravište. U mladosti se bavio atletikom. Bio je juniorski prvak Jugoslavije na 400 metara; član štafete 4 x 400 metara Atletskog kluba „Sarajevo“ koja je, 1967. godine oborila klupski rekord Jugoslavije i držala ga dvanaest godina, a koji je i danas, poslije skoro 50 godina, rekord Bosne i Hercegovine; višegodišnji član juniorske i seniorske atletske reprezentacije Jugoslavije te višestruki prvak i rekorder Bosne i Hercegovine u sprinterskim disciplinama.

KNJIGE PJESAMA: Snokradica (1971); Salto mortale, (1974); Tetovirani violinist (1976); Grom iz vedra neba (1978); Umiru i zmije koje su nas ujedale, izbor i nove pjesme (1984); Zmijski pastir (1989); Barbara i barbar (1990); Plamen žar pepeo i obratno (1991); Ljubavno dvorište, za djecu (1993. i 1995.); Sarajevska knjiga mrtvih, dvojezično, u hrvatskom izvorniku i slovenskom prijevodu (1993); Listi (grafike Janka Oreča s pjesmama Josipa Ostija – 2003); L‘albero che cammina / Drvo koje hoda / Drevo, ki hodi (trojezično, prijevod na talijanski izbora pjesama napisanih na hrv./bos. i slov. jeziku – 2004); Rosa mystica (nap. na slov. jeziku – 2005, internetno izdanje 2006, a u autorovom prijevodu na hrv. jezik 2006); Vse ljubezni so nenavadne (Sve ljubavi su neobične, na slov. jeziku – 2006); Dan i noć svakodnevice (uz slovenski izvornik i autorov prijevod na hrvatski, prijevodi na makedonski i engleski jezik – 2007); Na ničijoj zemlji (Na nikogaršnji zemlji, uz slovenski izvornik i autorov prijevod na hrvatski, u prijevodu na makedonski, engleski i španski – 2014); Majhna pesem (Mala pjesma, 2015). PROZA: Prvo pa muško (1966), Odrastao sam sa životinjama (1996. i 1997.) i Učitelj ljubavi (2005) i druge.

Dosad je preveo preko sto knjiga i sedamnaest drama slovenskih autora, te nekoliko knjiga bosanskohercegovačkih autora na slovenski jezik. Njegovi prevodi djela slovenskih pjesnika, prozaista i dramatičara objavljivani su u časopisu ARS, a OKF, pored izbora njegovih pjesama Samo je smrt zimzelena, 2009 i više njegovih prevoda knjiga slovenskih autora, među kojima treba posebno pomenuti prijevode izabranih pjesama Tomaža Šalamuna (Riječ je temelj svijeta, 2012) i Srečka Kosovela (Slutnja smrti, 2013) te izabranih pripovjedaka Draga Jančara (Pogled anđela, 2014).

Podijeli

Komentari su suspendovani.