Jana Radičević: Kako se sačuvati od svega

something mysterious stopped maps from searching this area

deda ide rano na pijacu i kupuje šarana
ovaj se bacaka po gepeku, i nekad bude još živ kad stigne kući
pa ga deda spusti u kofu i ode da drijema
ja kružim oko ribe i konačno zagnjurim ruku
opipam peraja i isklizne mi kao sapun
nekoliko puta tako i odustanem
plašim se da će mi pojesti prst
kada reže deda pazi da ne probuši mjehur
to je ipak najzanimljiviji dio

babu već odavno ne vidim
ušla je u redove krastavaca
nosi dedinu košulju i maramu preko glave
u bašti komarci grizu kao krokodili
deda sjedi u kolima, sluša radio i javlja se na telefon, ako neko pozove
obično zovu iz lutrije
baba igra loto već dugi niz godina
dok je ona među krastavicama oni obično izvlače dobitnike
pa se njih dvoje nadvikuju
kad je baba u studiju, neko je mijenja u bašti
vrati se kući s kovertom od pedeset eura
ili sto

deda šeta po dvorištu u plavom radničkom kombinezonu i priča sebi u bradu
ja sam živi mučenik
imam hiljadu obaveza
nosi kačket i popravlja nešto oko hidrofora
obećao je da će kasnije da me vozi na motoru do mlina
ja stavim svoje naočare i deda stavi svoje, i sjedne me ispred sebe na motor
držim se rukama čvrsto i jedva čekam da stignemo do mlina
tamo sam jednom vidjela lovce kako love lisice
valjda sam vidjela i lisicu, ali izgledala mi je kao iz crtanog filma, narandžasta i velika
ostalo je na tome da sam umislila

baba jedva čeka da dođe s pijace i ode u baštu
kaže, tamo se najbolje odmori
nema vike i dreke
misli na nas djecu, ali priča meni
kaže isto, prvo dijete se najviše voli
i misli na mene
ponekad doda
ali da me itana ne čuje

deda pravi sa mnom praćku
stavlja mi drvenu dršku u desnu ruku a lijevom zatežemo lastiku
pazi da se ne povrijediš
onda me vodi u šumu, i gađamo ptice
nikad ne pogodim
čujemo djetlića i pokušavamo da ga nađemo
na djetlića ne ciljamo, već na druge ptice
obično vrapce, deda kaže da su štetočine
žive ispod lima na krovu susjedne kuće
ponekad bebe vrapci padnu u naše dvorište

baba me ponekad povede sa sobom na pijacu
u autobusu mi grije prste svojim dlanovima
uvijek su ti hladne ruke
stalno se šali i prepričava mušterijama kako joj pomažem u bašti
žena iz kragujevca koja prodaje pored babe stalno prijeti kako će mi ukrasti dedu
ne shvatam je ozbiljno

deda spava na dvosjedu s daljinskim i naočarima na stomaku
budi se i traži da mu stavim kapi za oči
pogleda gore i prstima pritiska obraze
uvijek pazim da ne uspem više od dvije kapi i da ne prospem
svakog dana po tri puta, kao mali ugovor

baba brani da se govore ružne riječi
nikad je nijesam čula da psuje
sada i meni smeta kada čujem druge
jednom sam tražila da se kupam sa njom i nijesu me pustili
u kupatilu smo imali dugačku četku za leđa s grubim vlasima
zamišljala sam njihova jaka leđa koja mogu sve da podnesu

nešto zbog čega se uvijek malo postidim

ležim na kauču i gledam u luster
majka iza kuće bere metvicu
stiže nova veš mašina
unose je unutra
pazim da ne pomjeram desno koljeno
krv nikako da stane
tek će sjutra kupiti onaj magični sprej
prvo bude hladno i peče, onda se smiri

žena ide ulicom i prodaje vunene prsluke
baba uvijek kupi jedan da se nađe
obuvam njene crne čizme na štiklu
i trčim ka babi
padam na šljunak svom dužinom
ovoga puta koljena, dlanovi i donja usna
igram se jezikom s mekim tkivom, ali dlanovi jako peku
te iste dlanove sam jednom poslije kupanja položila na usijanu kvarcnu
htjela sam da osušim plišano pile
baba je odmah otvorila pelagićevog narodnog učitelja
majka je gulila krompir do kasno u noć, a deda je obećavao kućicu na drvetu
ja sam se drala kao da me neko kolje

otkako ne ide u lov, deda drži čun u dvorištu, ispod trešnje
s jeseni se napuni vodom i lišćem pa bude sluzavo
štapom pecam lišće, pretvaram se da su ribe
kad mi dosadi, sazujem cipele i gacam
ne traje dugo, skliznem i dobijem batine

komšija iza kuće stalno dolazi pijan i ljubi mi ruku kao gospodin
odmah trčim u kupatilo i držim je pod hladnim mlazom

baba me nekad povede kod njenih u goste
tamo još uvijek idu u lov
bacaju mreže po dvorištu i skupljaju ukljeve
trčim bosa po mreži i grabim za sebe
deda se stalno žali kako od njih ne može da se najede

na temelju naše nove kuće, među naslaganim ciglama
nađem hlad, sjednem i prislonim svoj plastični radio
sjedim tako dugo i slušam
niko me ne dira

posljednji zalogaj muljam u ustima
šalju me na spavanje, ne volim da spavam preko dana
kad se probudim majka mi podmeće šaku da ispljunem
nekad uopšte ni ne spavam, brojim bijele crtice na roletnama
ili pokušavam da napravim most na krevetu
jednom sam tako pala pored ormara i dugo nijesam mogla da ustanem

nema nikog kod kuće i pretvaram se da imam svoju kancelariju
zanima me koga ću dobiti ako pozovem bilo koji broj
zivkam tako dugo i spuštam slušalicu
sjutra tati stignu pritužbe, pa nas on vodi u dugu porodičnu šetnju

otad, ako nema ko da me čuva, ostave me kod komšije preko puta
kad me sretne na ulici on misli da sam dječak
dok sadi patlidžan izujem se i trčim kroz redove, on ionako ne mari
a ni majka se odavno ne čudi što su mi crni tabani

kupili su mi rolere i sad padam po dvorištu kao tranja
deda me zeza, kaže da će mi zavezati jastuk za dupe
stavili su mi štitnike i kacigu, izgledam kao tvrdokrilac i ne mogu da se pomjeram

igramo žmurke
od početka nas uče da zatvaramo oči i gledamo kroz prste
kažem sebi da neću biti kao oni kad porastem

deda mijenja dvije slomljene pločice u kuhinji
ne vidi dobro pa naopako postavlja šare
bilo je kasno kad smo primijetili

 

Jana Radičević rođena je 1997. u Podgorici. Studije germanistike završila je na Filološkom fakultetu u Nikšiću, a kao studentkinja na razmjeni boravila je i na univerzitetima u Marburgu i Gracu. Prva zbirka poezije ako kažem može postati istina objavljena joj je 2019. u izdanju Partizanske knjige. Najmlađa je dobitnica godišnje literarne stipendije Writer of the City of Graz za 2020/21. koju svake godine dodjeljuje grad Grac. Članica je književne grupe Forum mladih pisaca koja se okuplja u podgoričkom KIC-u Budo Tomović od 2015. godine. Za ciklus pjesama Megalodon Lantimos osvojila je drugu nagradu na konkursu Ulaznica 2017, a bila je finalistkinja više književnih konkursa. Objavljivala je poeziju i kratke priče u brojnim zbornicima, književnim časopisima i portalima. Uvrštena je u izbor za prevod na njemački jezik na konkursu Vrijeme (bez) utopije. Mreža mladih pisaca, projekta koji je podržan od DAAD-a, a u najavi su i prevodi na engleski, francuski, slovenački i grčki.

Podijeli.

Komentari su suspendovani.