Da li je samo nostalgija
ili to osjećanje što dođe poslije duge i teške smrti
znači ponovno rađanje?
Preobražaj. Papisa.
U kartama stoji prazan prostor,
namijenjen spavaču koji sanja Mjesec.
Takvima što vjeruju u predskazanja i vještice
ne bi valjalo da budućnost dolazi prije nego je potrebno,
jer bi uvijek bili nespremni za nju.
Budala je eto, ponovo krenula na put,
probuđena kao manifest uspavane materije,
ove, koju smatraju praznim prostorom,
Kao vladarka podzemnog svijeta,
Persefona, Neizbježna.
Bez tijela, krvi i kostiju, kao misao bijesna
kreće,
preko beskrajne samoće, bez druga i prijatelja.
Vode je kroz dvije trećine vječnosti
Geometrija i Logika,
Lúda je vidim, opet krenula na put…
***
Krunisana tijarom od žada, izabrala je tebe,
otpuhnula te lako kao vjetar sjeme
sa čempresa,
U slavu ljepote i taštine,
U ime živog mesa,
krvavog i jedrog, na početku,
a na kraju…
Ovog puta neka bitka bude za Svijest
čije pomračenje dolazi najavljeno.
Pravo u novo ime!
Sa mirisom lavande, u svaki tuđinski grad,
neka ti njihove betonske mape budu dovoljne
za sad, za odgonetanje onoga što si izgubio
u mokrim četvrtima ženskih dobrih namjera.
Uz muziku koja je prah na notama
Romeovog Posvećenja proljeću,
(drugog) Romea, gospodara izbezumljenog gledaoca,
Ti budi ples novog vijeka,
budi promaja starog pozorišta.
***
Svi putevi po moru nude izobilje –
bisere u slanim kapljama sa jedara,
sa krila morskih ptica,
blago sarkofaga starih kraljeva,
ali se nećeš obogatiti,
kad si odmalena slab na sirotinju.
Putuj bez prtljaga na ovo ludo hodočašće.
Nije li svaka ideja o spasenju luda?
Rasipaš se kao tovari začina iz Indija, Južnih
i Sjevernih polova, otkud sve ne,
u sudarima duvanskog dima i grkljana,
u zagrljajima tuđih nafaka.
Volio bi nekad da je i tvoja borba izmišljena
kao zabrinutost bogataša za sitnice poput bôja,
Ljeta su kod nas divljačka i bijesna,
pod kosim nebom,
samo te maestral i neka
misao nesvjesna podsjeti da si čovjek.
I da pogledom u nebo
možeš biti sa bilo kim na svijetu.
***
S godinama gledaš mnoga umiranja.
Smrt je uzbudljiva priča,
pa je se ne bojiš,
već osjećaš radost što si živ.
Nadmoć nad mrtvima!
U tome i jeste ljepota opstanka,
ta dva čudovišna ljubavnika.
U strasti su svi ljubavnici kao čudovišta,
marionete Tanatosa…
Samo se ti drži vjetra,
on se jedini iznova rađa.
