NIKOLA ĆORAC rođen je 1991. u Podgorici. Student je treće godine Odsjeka za crnogorski jezik i južnoslovensku književnost na Filološkom fakultetu u Nikšiću. Član je Foruma mladih pisaca koji se od 2015. godine okuplja u KIC-u „Budo Tomović“. Pjesme su mu objavljivane u zbornicima Raspoloženi za ptice, Ili je već neko to isplanirao, Rješenje zagonetke, kao i u nekoliko crnogorskih i regionalnih književnih časopisa, između ostalih u studentskom listu VESNA (br. 15).

POSLIJE SVEGA

Poslije svega
ideje su precijenjene
mišljenje je složena psihička funkcija
u realnom svijetu
uspomene treba staviti
pod jedan naslov
radi lakšeg raspoznavanja
istina ima posljedice
postoje knjige koje nas uče
o patnji i stradanju kao načinu života
sve više primjećujem okićene
statue
zamišljam ulicu u vrijeme praznika
riječi su bespomoćne
zbunjujuće sirene i krici
odbijaju se o zidove
neko nudi sklonište
bolničke sobe su nalik na hotelske
ispunjene uzdasima
ograničenje ne postoji
ostaju pitanja ili praznina
poslije svega
svejedno je

ISPITIVANJE ISTINE

U šta da gledamo ako ne vidimo
godišnja doba se smjenjuju
kao dan i noć
nebo je ogledalo
pocijepano po sredini
kao nadgrobna ploča
ovo su stihovi za Tebe
poput epitafa
pisanog rukom
ono što pamtimo leži u prašini
ispod nas.
Djeca su u parku
park je mjesto njihove igre
rekli su mi
nekad je tu bio logor
to je zaboravljeno mjesto
bronzana tabla čuva imena
zemlja krije miris
i miris raste sa travom
vidim, igralište istine
dok se
duše mimoilaze sa mislima
na vjetru.

SA JUGA NA ZAPAD

Treba razumjeti ruševine
i diviti se
monumentanim spomenicima prošlosti
Ulica odzvanja poput
doboša
Jutro podsjeća
na sva jutra
beživotna i gola.
U 07:30 dolazi tramvaj sa juga
broj šest
Laudongasse
svaka stanica čini se kao
mjesto za ljubav.
Nebo je tužno poput
praznog platna
gledam
odlaze sa svakim uzdahom.
Mogu da prepoznam
na licu tragove ismijavanja
jutro otkriva grijeh
dok se tramvaji mimoilaze.
Ima nešto romantično u strahu i
umornim pokretima
dovoljno romantično za
poeziju
ili bar stih
dobar da podsjeti na molitvu
dok točkovi škripe
prije svake stanice.
Treba razumjeti
budućnost je
postala brojčanik i nema vraćanja nazad.
Žao mi je što buka nadglašava ptice.

BRAVE NEW WORLD

Moja majka brine
da li sam bezbrižan
takav je običaj
trebalo bi
opravdati granice
zapad nije dobar za nas
ako samo posmatramo
lica sa bezbroj tragova patnje
vidim oči
pobožnog čovjeka
kako živi na sedativima
i ne osjeća strah
sve je dio strategije
i plana
to je stanje koje traje
i podsjeća na psihozu
drhtav glas koji pjeva
trebalo bi naći prave riječi
i nekoga ko razumije
stare pripovjedače
koje citiramo
a zaboravljamo istinu
da se odgovara ćutanjem
Reakcija slušalaca me plaši.
Njihove grimase su jasni tragovi ludila
koje ne prolazi.

BREHTOV TEATAR

Mislim o nama kao o uzroku nesanice
gušimo se u praznini
ti bolje pamtiš od mene
lica koja imaju bolnu grimasu
postaješ ljubazna u razgovoru
držeći do riječi
ja citiram Brehta
bezazlena riječ je glupa
to popravlja naš odnos
ti posmatraš
ja mislim
s vremena na vrijeme
bude nam bolje
osjećaš harmoniju
ja slutim nemir
i mislim
ti samo posmatraš
ulica je dom beskućnika
i nema među nama razlike
oni bolje poznaju nepravdu
mi živimo u dosadi
milosrđe bode oči
zbog toga smo prokleti.

ANDROID ERA

O čemu bi trebalo da govore pjesme, kad vidimo
na zidu još uvijek vise slike idola
i danas podržavamo svaku riječ
definicija slobode ide od usta do usta
bez ideje
kako savladati strah
mi smo provincija izgubljena u pravopisu
hipnotisani slušamo o
iskupljenju duše
grijesi su nasljedna anomalija
tako nastaju halucinacije
svakodnevno
servirana prošlost u malim dozama
cyber patriotizam
naši roditelji
njihovi roditelji
mi
čekamo na posljednju izgovorenu riječ.

FUN FUCTS

Poeziju ne treba pisati.
Mislim, postoje uslovi
treba biti slatkorječiv
na šta smo navikli
par stotina godina unazad.
Poeziju, dakle, ne treba pisati.
Mislim, sjetim se Bukovskog
u tim trenucima
… ako pomislite kako je sve besmisleno
onda to ne može biti sasvim besmisleno
jer ste shvatili da je besmisleno…
i tako dalje.
Poeziju ne treba pisati, recimo, srijedom.
Srijedom su ljudi najviše aktivni na društvenim mrežama.
To su fun facts
istraživanje ljudi i agencije čije ime je
skraćenica od četiri velika slova
poeziju ne treba pisati skraćenicama
ni takvim ljudima
takvi ljudi preziru svijet van google pretraživača.
Poeziju ne treba pisati jer je ima u free shopu
na internetu
može biti tvoja crvena
tvoja plava ili bilo koja druga boja
ali to nije dovoljno za poeziju-
poeziju, dakle, ne treba pisati.
Mislim, ako je sve besmisleno
onda jeste besmisleno.

Podijeli

Komentari su suspendovani.