Jasna Šamić: U Londonu vidjela si
U Londonu vidjela si Veneru Botticellijevu
I ljubavnika joj Marsa zabačene glave na jastucima
Lijepog kao i ona
I tri satira njegovo koplje držeći
Iznad vretenastog mu tijela
Jedan od njih probuditi nastojaše to
Božanstveno lice lijepo poput
Ljubavnice mu
U Londunu si vidjela
Veneru Velasquezovu
Na svilenim dušecima
Okrenutu ti leđima
Što već stoljećima bukte
Od strasti
Svoju ljepotu je u zrcalu
Mjerila
A ti se ogledala u njenom tijelu
Kao Narcis u jezeru iz bajke
Je li tu bio i evnuh ovoj opsjeni
Pokoran
Opsjeni što je ispunjavala grad
Prepun smoga i potopskih kiša
Kao i Undeground
Gdje si odjednom
Domaću Veneru ugledala
Kosa joj je buktala
Duginih boja
– Crvena modra žuta plava zelena i crna –
I niz grudi joj se slijevala
Koje je putnicima nudila
Ali svi su na svojim sjedištima
Spavali
Pri kraju tog ledenog dana
Natopljenog njihovim znojem
Venus iz Undergrounda je noge
Imala okrugle poput točkova
Vagona
Tijelo joj je kloparalo
U Tube-u što je urlao
Poput stoglavih pasa
Iz Hada
Ispijala je svoje nevidljivo piće
Iz čaše od kartona
I konsultovala bez prestanka svoj
English cell u rukama debelim i velikim
Poput London Eye-a
S druge strane Embankmenta
Brisala je svu putenost
Velasquezove ljepotice i njena leđa
Gola iz kojih se širila arija
U nebesima uglazbljena
U kojoj si se ti satima
Ogledala i koja ti je šaputala:
Kako je svijet rugoban
U očima modernog doba
U LONDONU SI SRELA
U Londonu si srela Richarda
Smart bio je Richard
Shakespeare‘s globe ti je pokazao
A onda povikao:
What a wonderful day!
Potom si se u modernu galeriju ušuljala
I opet susrela
Koga drugog nego?
Bijelo ogledalo venecijanskog
Okvira
I ono je slijepo bilo
Ti ne prestaješ da susrećeš
Zrcala bez očiju i vida
Gledaš ga ne znajući vidi l’ ipak i ono tebe
A onda naglo ugledaš džinovske suze
Kako iz njegovog prebijeloga
Lica cure i njišu se
Poput prnja nekog prosjaka
Raščupano isfronclano
I dalje bijelo i rašiveno
Nastavilo je da se kida
Ostaše samo dronjci
Da vise
I rupe – oči
Bez vida
I tek tada
Mogla si da se ogledaš
Da svoju sliku vidiš
Raskomadanu
U rupama tog bijelog
Platna na izdisaju
Richardovih riječi se sjećajući:
What a wonderful day!
U LONDONSKOJ KAFANI
U londonskoj kafani sjedeći
Gledaš u jedrenjak iz bivših vremena
Dok iza tebe glas off dolare broji
Na ruskom
A drugi se sa njim mješa i
Eto harašo eto krasivo
Povikuje
Da bi opet prvi nastavio
Svoje prošenije
A vani je zima i sivilo
I mlada žena preko puta
Svom mobitelu
Na ruskom tepa
Svud oko tebe srednjovjekovlje
A tu pored
Rusko poklonijenje
Juče si izgubila
Mobitel u londonskoj poplavi
Sad si i ti srenjovjekovna
Kao i ovaj dio grada
Dok naspram tebe kroz prozor
Old Thameside inn
Mami
Prazan bez duše iz ma kojeg doba
Zima i vlaga probijaju ti kožu
Snagom mužjaka
Plakala si juče ko bijelo zrcalo
U Tate modern
U dronjcima i rašiveno
Pošrkopljena kamionima što se
U Londonu s letilicama utrkuju
U luksuznoj četvrti gdje ti prijatelj živi
Kad u vili spavaš
Karuce i kočijaša moraš imati
A ne profani mobitel i kišobrane
U Monoprixu nabavljene
I dok ti o bajkama snatriš
Glas off iza tebe neumorno svoju dolarsku
Litaniju veze
I drugi mu sa
Ok Harašo eto krasivo
Domeče
I djevojka naspram tebe
Plave duge kose pjevuši
Niet Niet
Harašo
Gdje si to?
Gledaš u jedrlicu iz bivšeg doba
S desne strane
I kroz prozor preko puta
The Old Thameside inn
Pust poput srednjovjekovnog zindana
Kroz koji si prošla
Prije no što si u ovu kafanu
Kročila
Gdje se samo ruska molitva čuje
U dolarima
Prošaputana
I VIDJELA SI
I vidjela si
U Londonu
Autoportret Turnerov iz mladih dana
I Temzu pomahnitalu
Poput podviljalog mora gromovima
Podojenim
I vidjela u Londonu prijatelje u kafani
I Canaletta u muzeju
Bez duša pohlepnih kao u Parizu
I Leightona u kući mu
Orientalnoj iz pokojnog Damaska
Prenesenoj
Oblak iznad rijeke
Bio je crni greben
Gigantsko platno što zakriljuje prolaznike
Izrešetane munjama
Kao narisane Sudnjim danom
U Londonu ti je prijatelj
Otvorio vrata Leighton House-a
Gdje si uživala u profilu prelijepe
Euridike
U bijelom i one druge
Crnih vlasi biserima
Prošaranih
Pitanja ti je postavljao
Drugar
Koji ti je Uspomenu darivao
Iz te čarobne kuće
Nisi znala ni jedan odgovor
Pa ni modernu formulu
Koja je stalno iz usta mu
Poput skakavca
Izletala :
Artefacts!
Na Temzi su se ljuljale barke
Drukčije od svih ostalih
I neko sunce se pomaljalo
Iza oblaka – tog crnog zida
Koje ni na jedno drugo nalikovalo
Nije
Odakle si?
Ljutito te pita
Istina, odakle si?
Pitaš se i sama
Nemajući ni na to odgovora
Zašto si baš tu
Ispred lađa koje na valovima jašu
Različitim od svih ostalih
Koje si do sada vidjela
A onda si se sjetila:
Sa oblaka sam odatle stižem
Bijelog oblaka poput mlijeka iz
Majčine sise i iz sise mora
Tu živim
Kad ne putujem
To mi je postojbina
I puštaš pogled da se ljulja
Na rijeci razbješnjeloj gdje drijemaju
Bez svijesti
Jedrenjaci iz smrskanih
Vremena
A neko drugo sunce stidljivo
Probija mračni oblak
Na greben iz Hadesa nalik
Dok kličeš:
Jedina postojbina!
PRED SAM PUT U BERLIN
Pred sam put u Berlin
U Londonu prijatelj ti reče:
Brexit
Pa otvori televizor i svi kanali
Zapojiše istu baladu
Brexitsku
Taj dan si ušla
U Westminstersku katedralu
Ni jednog boga ne našavši
Ali si čula zvona kako neumorno
Zvone:
Brexit
Prošla si kraj Westminsterske palače
Gdje su muškarci skoro u prnjama
Lica izopačenih
Pod kišom što je dosadno rominjala
Nosili ogromne ploče koje su vrištale u rukama im:
Brexit
Kao i usta im
Bez dvojbe!
Na Trafalgaru si ušla u dućan
Gdje su se kutije za čaj sa licem Kraljice
Tiskale i lutke s kraljičinim likom vrtjele
Poput derviša u transu
I crveni doubl-deckeri i crvene telefonske govornice
I crvene olovke s crvenom katedralom
Svi skandirali
Poput rustikalnih lica pred Parlamentom:
Brexit
I poput školskih gumica i plastičnih tašni i
Plišanih meda i konja i bombona
A možda i indijskog prodavca
Preobraćenog u Londonca
A da ga nisi razumjela
Na Božićnoj pijaci prodavali su
Lampe žućkastog sjaja koje su osvjetljavale
Brexit
I crvene i ljubičaste kugle što
Istu ariju pojile
Dok je bivši stanovnik
Brexitanske kolonije
Tražio teroriste skrivene u našim torbama
Ispred šljokicastih radnji
Iznad Pijace
The London Eye
Začudno nijem i nepokretan!
Dok su kotači Undegrouda
Čujte to – yes it’s true – iste bajke kloparali
Brexitanske
Izašla si
Tog sunčanog jutra
Na pustom Hyde Park Corneru
Potom šetala alejama koje su propuštale
Neku vanzemaljsku svjetlost
Ispred Buckinghama su se hodočasnici gurali
Ogromni okrugli mali i spokojni
Čekajući ko zna šta
I vikali uglas
Šta li to?
Nisi razumijela
Zatim si prošla pokraj jezera
Gdje su isti kričavi glasovi –
Miješajući se s jecajima žutog lišća
Pod nogama im –
Vrečali –
Vidi sad to ?! –
Cigno Cigno!
Dok su labudovi i patke
Svih mogućih slikara svijeta plovili
U tom čudesnom koritu i bijele rubensove guske
Gegale se međ’ nogama djevojaka što su neumorno vrištale
Cigno cigno
A ti promatrala pticu
Crnu dugovratu bijele kragne
Čaroliju pred sobom
Sagnula si se da čuješ
Veze li i ona
Istu onu bajku modernu
Brexitansku
Ali razulareni glasovi
Spriječili su te
Dok te je crna dugovrata ptica s bijelim ovratnikom
Lijepa poput leđa Venere
– Na kojima si se dugo kao u barci
Iz nekih drugih vremena gibala –
Promatrala pogledom melankoličnim
Prepunim
Brexita
Biografija
Jasna Šamić (rođena u Sarajevu) bosanski je i francuski pisac. U svom rodnom gradu je pohađala gimnaziju i srednju muzičku školu, Odsjek za klavir, gdje je takođe studirala orijentalne jezike i književnosti na Filozofskom fakultetu; na istom Fakultetu magistrirala iz opšte lingvistike, a doktorat (Doctorat d’Etat) iz sufizma odbranila na Sorboni u Parizu. Bila je vanredni profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu (kad 1992. dobija otkaz iz nepoznatih razoga) i direktor istraživanja u CNRS-u, u Parizu. Sarađivala je s evropskim i američkim listovima i časopisima, i s francuskim radijom RFI i France Culture; predavala jezike, istoriju i književnosti Balkana na univerzitetu Marc Bloch u Strasbourgu, držala predavanja i učestvovala na naučnim skupovima na evropskim i američkim univerzitetima.
Autor je brojnih knjiga poezije, romana, pripovijedaka, eseja, naučno-istraživačkih radova, drama koje piše na francuskom i na bosankom/srpskohrvatskom jeziku. Prevodila s mnogih evropskih i orijentalnih jezika na bosanski/srpskohrvatski, kao i s osmanskog-turskog i srpskohrvatskog na francuski (npr. Ivo Andric, Prokleta avlija, prevod na franucki, éd. L’Age d’Homme, Paris; Izbor iz 1001 noći, prevod s arapskog jezika, Svjetlost, Sarajevo, desetak izdanja). Autor više dokumentarnih filmova i pozorišnih predstava koje postavlja na teatarske scene Pariza i Sarajeva; autor Antologije savremene francuske književnosti, Zid, Sarajevo; Antologije savremene bosanske književnosti za jednog grčkog izadavača; glavni urednik časopisa za književnosti Balkana (www.balkan-sehara.com); objavila niz članaka iz bosanske književnosti u Enciklopediji za knjževnost, PUF, Pariz, i iz ex-jugoslovenske filozofije, Enciklopedija za filozofiju, PUF, Pariz. Član Udruženja pisaca BiH, francuskog udruženja pisaca, i francuskog PEN club-a, kao i PENa BiH; živi između Sarajeva i Pariza. Laureat francuske nagrade Stendhal (Missions Stendhal) za 2008. g., Gauchez- Philippot, za 2014, Salon du livre 2018, i Naji Naaman za poeziju i prozu 2018, dobitnik je nagrada Fondacije za izdavastvo BiH, 2015, 2016 i 2018.
Objavila između ostalog na bosanskom/sh (posljednje knjige): Mraz i pepeo, Bosanski paviljon, Soba s pogledom na okean, Carstvo sjenki, Valcer, Na Seni barka, Mistika i mistika, Mozart, Na postelji od sna, Predjeli lutajućih duša knjiga I, Svjetlo mraka … Na francuskom (posljednje knjige): L’Amoureux des oiseaux/ U ptice zaljubljen, Bf éditions, bilingva izdanje; Pavillon bosniaque, Dorval éditions, Portrait de Balthazar, MEO, Bruxelles, L’Empire des ombres, Publibook, Paris, Le gel et la cendre, MEO, Bruxelles, Dans le lit d’un rêve, MEO, Bruxelles (2017)…
Autor višeg broja dokumentarnih filmova rađenih najviše u produkciji BiH TV, Federlane TV i Sarajevske zime, ili u Francuskoj Festival de toutes les cultures, ili Image par Image i sl; postavljala niz predstava, od kojih je većinom sama autor, na scene pariških i sarajevskih pozorišta.
