Enesa Mahmić: Lisabon
LISABON
Popili smo vino
I krenuli cestom
Dolje prema Serra de Sintra
Jug je zavodnik
On otire tegobne misli
Dok ponovo ne zaboli
VARNASI
Noći su najljepše u Varnasiju
Dok moćne vatre proždiru splavove
Željela bih da imam hiljadu ruku i usana
Da postanem savršen konkavan oblik
Preko tvog tijela
Bez ijednog međuprostora
Pokazat ću ti grad sa pokretnim udovima
Kad mjesec preliva srebrom sirotinjske krovove
I majke dozivaju djecu na počinak
Pokazat ću ti pepeo koji sam sačuvala u dlanovima.
PRALJE NA GAGNESU
Hodala sam dugo do mosta koji vodi Tamo
Ništa se nije čulo osim žubora vode
I prigušenih glasova pralja
U jednom trenutku
Činilo se kao da tečem u istom ritmu sa vodom
I da voda teče kroz cijelo moje biće
Zatim
Pralje su ugasile fenjere
Voda je postala crna i smolasta
Kali- cijeli život u kruženju svjetla i tame.
JEHOVINI SVJEDOCI
Nepoznata žena
Žena mi nudi letak
Za Spasenje
Gledam u njene otužne cipele
U njene suhonjave ruke
U njenu samoću
I plačem
ODLAZAK
Kad sam odlazila jutro je bilo maglovito.
Lica blijeda od nesanice
Vukla se prema kancelarijama, školama, bankama.
Mačke su cvilile po krovovima
Pogrbljeni starac skupljao lišće.
Ništa nije moglo pomjeriti taj vječni red
Niti je moglo razbuditi uljuljanu masu
A ja sam išla kao da je moguće.
Hodala sam dugo:
Maske i zamke
I izranjavana stopala.
Tlo sviklo na topot osvajača
Ne podnosi meki korak.
Aveti prošlosti davili su me žilavim rukama.
Vjeruj mi
Bilo je svakakvih.
Bilo je naivnih što se ogoljavaju previše
Ironiziraju sami sebe jer se ne mogu prihvatiti.
Bilo je pakosnih, perverznih, idiota
Najviše bilo je usamljenih.
Trebalo se prilagoditi, nagoditi, saviti kičmu, izgubiti oblik.
Glas na radiju ponavljao je:
Narod.Volja Naroda. Individua. Snaga.
Riječi su padale kao mrtve ptice.
Išla sam tako daleko
Pod ovim otužnim nebom
Dok moje biće nije zavapilo: Dom!
Biografija:
Enesa Mahmić (1989), putopjesnikinja, dobitnica više regionalnih nagrada za poeziju. Prevođena na engleski, njemački, talijanski, španjolski, turski i mađarski, zstupljena u mnogim antologijama, časopisima i zbornicima: Le voci della Poesia, Wood Poets, Bakanski književni glasnik, Sent, Trag, Script, Istok, Suština poetike, Nema, Književno pero, Književni pregled, Književne vertikale, Liter, Paralele, Rukopisi, Pjesnici pod lipom, Avlija, itd. Objavila je zbirke putopisne poezije: Faustova kći (2015), Mape Alme Karlin (2016), Na mjestu koje izaziva uzdah (2016) i Dolores (2017). Članica je PEN Centra Bosne i Hercegovine