PROGONSTVO I BIJEG
Tužaljke što ih je rimski pjesnik Ovidije
ugodio iz progonstva na Crno more
i danas čovjeku mrve srce,
jer progonstvo i bijeg,
sve češće dolaze s mora crnog.
MEĐU RUŠEVINAMA
Ova srušena kuća,
labirint je ljudskih sjena
koje nemaju odraz na tlu.
Niz uglove pužu pauci
i pletu mreže na ostatku prozora.
Čini se da ovdje privremeno žive ljudi,
nekoliko sati svaki dan.
Na prljavom kartonu
odspavaju svoj evropski san.
Već neko vrijeme
u tim ruševinama
tražim vlastiti kutak.
Možda ću na licu izmorenih dječaka
prepoznati podrum koji je bio niz dječijih soba,
ili ću ponovo čuti onu omamljujuću melodiju
koju moja žena devedest i četvrte
šapće tek rođenoj kćeri.
A pronalazim samo gnijezda
prepuna ljudi koji počinju i skončavaju
na rubu žuđenog svijeta.
POLOVINA DOMOVINE
Dok samo polovina tvoje domovine
slavi dan nezavisnosti
ti prstima opipavaš bolnu sljepoočnicu.
Prijatelj želi da usvoji dijete i moli te za savjet,
koji ti, naravno, ne možeš dati,
zato što nemaš iskustva roditeljskog.
Predponoćni stihovi iskaču kroz prozor
bijesni na ušutkanu misao od jutros.
Noć se oporukom završava,
a ti se ne možeš radovati beharu
koji drijema na staroj trešnji,
ni čamcu od papira
koji ti je jučer dala pjegava djevojčica
govoreći: Ovaj neće potonuti!
USAMLJENOST
Hodam ulicama svog rodnog grada
Između kamenih fasada i lica u prolazu
Gnijezde se fragmenti usamljenosti
Ta precizna kaligrafija tišine.
SJENA KOJA ME PRATI
sjena koja me prati povremeno zastaje i nešto zapisuje
s obzirom na moju potresnu budućnost
mogu pretpostaviti da ispisuje negramatičke rečenice
opterećene prošlošću
sjena s kapuljačom na glavi
ne očekuje da ispalim hitac u nju
ne očekuje to valjkasto zrno ljubavi
POLOVINA PREĐAŠNJEG SVIJETA
U prepunoj slastičarnici
Prisluškuješ razgovore
za okolnim stolovima.
Okružuje te jezik djetinjstva.
Dok to sebi u riječi prevodiš
shvataš da je netačno:
bosanski je samo jedna polovina
tvog pređašnjeg svijeta.
A jezikom druge polovine
ovdje od trenutnih gostiju
niko ne govori.
Kelnerica konačno stiže
i zapisuje tvoju narudžbu:
1 + 1
Jedan jezik plus jedan život.
Znače li onda dva jezika dva života?
Gosti se smjenjuju u slastičarnici
kao parčići obojenog stakla
u kaleidoskopu.
Godi ti iznenadna perspektiva?
Osjećaj da posjeduješ dva svijeta?
Ništa i sve to.
Kolač sa tanjira nestaje
u par poteza viljuškom.
Kafu ispijaš u dva gutljaja.
Ostavljaš otiske prstiju
na čaši za vodu.
Napojnicu pored plaćenog računa.
Izlaziš kao da te neko goni.
Napolju te očekuje vjetar.
Sunce po zaleđenoj kori snijega.
I tišina. Mehlem jednom rječju.
ZAKON SIMETRIJE
za prof. Ruždija Ušakua
Na donjem stilobatu
Ugaonog zapadnog stuba
Starog dvorca na Ostrožcu
Dva studenta arheologije
I jedan pjesnik
Otkrili su inskripciju
Čudne sadržine:
Čemu li je u tvom srcu,
Simetrično moje biće?
Dok su je riječ po riječ prevodili
S latinskog na bosanski
Iz grmuškog je kanjona
Gruhnuo vjetar
I razvejao sve papire
Među stubovima u dvorcu.
Onaj s bradom ljutito se obrecnu:
Ne sada Binte,*
Ne SADA!
Trebao si mu odgovoriti,
Onda kada te je pitao!
SVJEDOK
Za stolom u kuhinji
sjedi A. Z. go
i pije rakiju.
Ne znamo zapravo zašto,
ali u tom trenutku pogled mu odluta dolje,
niz crvenu cestu
što udara kroz šumu.
I vidi gomilu mrtvih anđela
koje istovaruju
s prikolice.
Negdje u šumi,
na proplanku,
stoji Van Gogh i slika.
________________
* Japodski bog mora
To što slika nekakve su
plave grane i ljubičasti korijeni
što pužu uokolo, uzduž i poprijeko,
po žutom tlu.
Četrdeset uzrujanih građana
ide u povorci kroz Arles.
Žele da ga zaključaju
i da ekserima zakuju prozore
na njegovoj kući.
”Ubijte me ili ste i sami ubica”
viče Kafka u sanatoriju
na doktora sa špricom morfija
u desnoj, dlakavoj ruci.
Samo dvadesetak godina kasnije
podiže se k nebu stub dima
iz krematorija u Dachau.
A. Z.
za stolom u kuhinji,
sjedi go
i pije rakiju.
Sve je ovo pročitao
istetovirano na ljudima
koji su mu držali petrolejsku lampu
da bi mogao da vidi.
Pedeset godina nakon gašenja
tople krematorijske peći u Dahauu,
u Srebrenici ubijaju ljude na proplancima.
Ljubičasti korijeni
Opet pužu uokolo,
uzduž i poprijeko,
po žutom tlu.
SAMOCENZURA
Ako kroz govna gaziti moraš
Ne vrijedi biti ponosan
Uludo protratit život – šteta je
Drugom biti na teretu – grijeh je
Zato nokte svoje izgrižene
Nikad ne diži na zakletvu
Nikad se ne prepiri
Nikad sumanuto ne grmi
Šuti – tvoja će pjesma
Biti med u saću
Tvoj će se bijes umiriti
Sukob zaboraviti
Tvoj želudac neće biti
Gnijezdo ježevih muka
I ako ne budeš sramota domovine
Bit ćeš zaboravljen kao i drugi
* * *
Kao što ništavilo u trenu sravni rovove
agonije, kao što se pejzaž nakon vejavice
smiri, tako nekako se oblikuje, malo po malo,
dovede u red dijalog čovjeka i Boga,
dijalog stradanja i rađanja.
POVRATAK
Šabanu Šarenkapiću
Ništa me nije tjeralo da se vratim,
ništa viđeno, ili neviđeno,
nije me sililo na suočavanje,
dok sam hodao prema mostu
ispod koga teče Rijeka
modra kao grozd.
Davno je završen rat,
a narodi još ponavljaju fašizam,
utvrđuju pepeo i garež komšijskih kuća.
BILJEŠKA O PJESNIKU
Almir Zalihić rođen je 1960. godine u Mostaru. Završio je studij književnosti. Poeziju,
prozu, esejistiku i književnu kritiku u listovima i časopisima objavljuje od 1980. godine. Bavi
se antologičarskim radom. Zastupljen je u antologijama, čitankama, panoramama i izborima
književnog stvaralaštva. Prevođen je na engleski, njemački, italijanski, makedonski, švedski,
arapski, slovenački, albanski i turski jezik. Bio je osnivač glavni i odgovorni urednik časopisa za
književnost “MAK”. Glavni i odgovorni urednik časopisa za književnost i kulturu “Život”. Glavni i
odgovorni urednik GIK “OKO”. Urednik u časopisu Diwan. Član je Društva pisaca u BiH. Član je
Udruženja novinara BiH. Glavni je urednik izdavačke kuće Zalihica iz Sarajeva.
Objavljene knjige
• Suhi žig. Priče. 1989.
• Raseljeno lice. Poezija. 1993.
• Raseljeno lice i druge pjesme. Poezija. 1994.
• Antologija savremene književnosti Bošnjaka iz Sandžaka (zajedno s Nurom Sadikovićem). 1998.
• Pogled iznutra. Eseji. 1999.
• Raseljeno lice i drukčije pjesme. Poezija. 2000.
• Antologija savremene poezije Bošnjaka iz Sandžaka, 2000. /II izdanje 2001. III izdanje 2003./
• Sasvim obična smrt. Roman. 2002.
• Porodični album. Poezija za djecu i omladinu, 2003.
• Rječnik sumnji. Poezija, 2005. /drugo izdanje 2006./
• Gospodari balansiranja /Antologija savremene proze Bošnjaka iz Sandžaka/. 2006.
• Imaju li zvijezde domovinu. Priče. 2007.
• Lucida Calligaphy. Poezija. 2010.
• Polovina pređašnjeg svijeta. Poezija. 2011.
• Camera obscura. Poezija. 2012.
• Poetika razdešenih detalja Amira Brke. Studija. 2017. /drugo izdanje 2018./
• Pearl Medicine. Fairy tale. 2017.
• Biser-lijek. Roman-bajka. 2019.
• Iskorak iz muka. Eseji, kritike. Knjiga prva 2019.
• Iskorak iz muka. Eseji, kritike. Knjiga druga 2019.
• Slaganje vremena. Izabrane pjesme. 2019.
Objavljeni udžbenici
• Čitanka za 6. razred osnovne škole (zajedno sa Željkom Grahovcem). Sarajevo, 2003.
• Čitanka za 6. razred osnovne škole (zajedno sa Željkom Grahovcem), II izdanje, Sarajevo, 2004.
