Vuk Begović: Kontinuum

 

Stvaranje uspomena

Prilazi mi žena sa dolarskom novčanicom u ruci
Prodaje suvenire na malom štandu
Ostavila sam cigarete, ali nešto gledam tebe/vas
to ne postoji u engleskom
Mogu li da dobijem jednu
Naravno, m’aam

Neobičan dan, toplo samo na suncu
Dunuo vjetar sa okeana
Hvatam ga u kožnu jaknu

Prilazi jedan lutalica, i on bi cigaretu
Načuo je iz razgovora da su evropske
Je li hladno tamo kod vas u toj Evropi
dodaj mi i upaljač

Pored šeta žena sa slijepim čovjekom
I oni bi rado sjeli na osunčanu stranu
Dva japanska tinejdžera im ljubazno ustupaju mjesto
Napravio sam žutu fleku na nekom novom džinsu
žarom sa evropske cigarete

Sve djeluje prilično jednostavno,
Kao da se nastavlja u istom tonu
Samo šum talasa opominje
Da se to stvaraju nove uspomene
Na suncu

 

Ispraznost

Na kamionu sâm
Na poslu sâm
Na plaži, takođe
Uvijek sa ljudima
Možda popijemo piće
Na pola puta, sklopim oči
Prazan stan

 

Kontinuum

Trenutak kada ti žena kaže
kako bi ipak trebalo da spavaš
pakuješ stvari –
to malo intimnog što staje
u jednu torbu ili kofer,
koji je prošao mnoge razvode
kupljen u zalagaonici,
sigurno jeste

Pozdraviš se isključivo riječima
gledajući u zidni sat
Vratiš se sa praga
unutra
radi tog izraza na licu
kombinacije zbunjenosti
iščekivanja, stida i bola –
sve ono što ne smiješ da osjećaš –
pokreni se
od sobe do sobe u potrazi za nečim
što staje u džep
vanjski džep starog kaputa
u kojem napuštaš dom
jer nijesi anđeo
koji se osvrće preko ramena
na kuću u kojoj ostaje neko
sa pitanjima bez odgovora

A ti, u poznu zoru
prije bilo koje kafane ili autobuske stanice
sa pretposljednjom cigaretom koja dogorijeva
svratićeš u zalagaonicu
da zamijeniš uspomene
sa sljedećom mušterijom, molim

 

Ana-Mariji

Sanjao sam te sinoć.

Pratila si svaki moj korak
očima životinje iz savane,
išla si za mnom, nasmijana –
kao što sam i ja za tobom,
cijelog života – primijetila si?

Nijesam te prepoznao
kad smo se sreli
u gradu, vikend je?
Pijan sam, bez izvini…
Znala si.

Cigančići igraju
na ulici, hej;
u četiri ujutro
ne spavaju, gladni.

Najljepši stih kojim bih mogao
da počnem bilo koju pjesmu:
sanjao sam te sinoć.
I to mi je bilo dovoljno.

Podijeli

Komentari su suspendovani.