Prevod s makedonskog: Lena Ruth Stefanović
PREOBRAŽAJI
Kad te nema, u trenu se pretvorim u suncokret bez sunca,
u knjigu bez slova, u dom bez vrata, u kišu bez kapi,
u kontrabas bez žica, u trotinet bez prednjeg točkića,
u časovnik bez kazaljki, u stih bez antičkih stopa,
u čokoladu bez kakaoa, u glavni grad bez bulevara,
u žirafu bez vrata, u orkestar bez dirigenta,
u kondora bez perja, u ulicu bez trotoara,
u skulpturu bez glave i bez postamenta.
Kad te nema, postajem orah bez jezgre,
pčela bez kapi meda ili sebični
skakavac bez violine u ruci.
A kad sam s tobom
običan sam čovjek koji zna
da je nekad bio sve i svašta.
NOVA SAZVJEŽĐA
1.
Prvi dio noći nam je protekao
U sastavljanju novih sazvježđa
Kad sam na nebu ugledao „Uspavanu lastu“
požurila si da sastaviš sazvježđe „Jastuk“
Kad si prepoznala sazvježđe „Kriva lala“
skupio sam dvije-tri zvijezde da ga poduprem
Kad sam vidio sazvježđe „Jegulje“
rekla si mi da je čitavo nebo okean
Kad si ugledala sazvježđe „101 biser“
šapnuo sam ti: galaksije su kao školjke
Kad smo opazili nova zvjezdana jata
potražili smo im brzo nebesko drveće za predah
2.
I kad smo konačno uspjeli da udomimo
sve zvijezde, komete, meteore i sazvježđa
riješili smo da preostali dio noći
i mi možemo da provedemo u zasluženom odmoru
3.
Jutro je počelo kao i svako drugo jutro: pogledali smo se
kao da ništa ne znamo o novim sazvježđima
Prevod s makedonskog: Nenad Vujadinović
MUZEJ SOLI
U muzeju soli ne pričaju
se neslane šale.
Iskazi se ne začinjavaju
nepotrebnim pridevima.
Hrana se dosoljava
a znoj se ne odsoljava.
Nema izloženih skulptura
od grudvi soli, niti grupnih
portreta kristala.
U muzeju soli more
je gost kao svako od nas, koji,
ranije ili kasnije, isparava.
PESMA IZ VODE
Nadomak Zabranjenog grada
jedan starac s četkom po tlu
piše stihove. Molim
prijatelja da mi brzo prevede
dok pesma ne ispari. Otpija
od vode i prevodi u jednom dahu:
Samo ono što bi zapisao
vodom, koju bi izdvoijo iz usta
u najvrelije podne, samo to
vredi da se zapiše! Sve drugo
najbolje je da se pusti da ispari.
I da se vrati sa sledećom kišom.
Prevod s makedonskog: Duško Novaković
MRTVA PRIRODA SA DVA KOFERA
Nabrekli kao bundeve
pred pucanje dva kofera
čekaju usred hodnika
Za mnogo robe
knjiga i sitnica
nije bilo mjesta
(Vraćamo ih
u plakare
i vitrine)
Sve njih na tren kao
da je proželo
neko nijemo
neizrecivo osjećanje:
možda tuga svih onih
za koje nije bilo mjesta
u velikom Nojevom koferu
PORODIČNI PORTRET
Prema jednoj crno-bijeloj
fotografiji iz Muzeja
fotografije u Parizu
Oca porodice nema
Vjerovatno nikada neće
da ga slikaju
(a možda je skriven iza
fotoaparata)
Ni majke nema
Vjerovatno joj je dosadilo
da se slika bez supruga
(a možda je u kuhinji
ili pred ogledalom)
Ni đece nema
Vjerovatno je sin
u vojsci ili se oženio
pa živi kod njenih
A možda je šćer
u inostranstvu
Ni đeda nema
(Vjerovatno je već odavno
napustio ovaj svijet)
Možda zato baka
drži stari porodični portret
kao što majke
drže bebe
ili đeca lutku
TURBULENCIJE
(Pjesma nastala u vazduhu)
Molimo vas, vežite pojaseve,
ulazimo u zonu
jakih turbulencija!
kažu nam basom, donekle uznemirenim glasom.
Poput đačića, svi se poslušno vezujemo
i vraćamo se svojim novinama i knjigama.
Kao da nas se ništa ne tiče. Ali odjednom tresnu
kao da je oluja, zemljotres, poplava, rejv, dok se
vojna parada i prijevremeni izbori održavaju u isto vrijeme!
Padaju čaše i koferi. Jedna stjuardesa se sapliće.
Iznad naših glava, kao oblaci u stripu, smiješani su
fragmenti molitvi, zaklinjanja, blagoslova i amaneta.
Hor od vriske beba! Neko mantra „Hare Krišna“.
Neko guta tablete, dok neko drugi poseže za mobilnim
da napiše oproštajnu poruku…Nakon toga, sve se smiruje.
Kao da ništa nije ni bilo. Ipak, ćutimo
i dišemo nekako drugačije nego prije. Dublje nekako.
Sa po jednim nečujnim „hvala“ u svakom novom dahu.
Vladimir Martinovski (Skoplje, 1974) je pjesnik, pripovedač, esejist, književni teoretičar, prevodilac. Radi kao redovni profesor na Katedri za opštu i komparativnu književnost, na Filološkom fakultetu „Blaže Koneski“, Univerziteta „Sv. Kiril i Metodij!“, u Skoplju. Objavio je desetak pesničkih knjiga: Morski mjesec (2003), Skrivene pjesme (2005), I voda i zemja i vatra i vazduh (2006), Kvartete (2010), Požuri i sačekaj (2011), Pre i nakon plesa (2012), Prava voda (2014), Unutrašnje planine (2016) i Sanjane i budne pjesme (2017), kao i tri knjige haibuna: Eho od valova (2009), Mačka u magli (2016) i Nebo bez zvezde (2016). Objavio je i desetak knjiga studija i eseja. Pjesme su mu prevedene na dvadesetak jezika. Dobio je nekoliko književnih nagrada: „Braća Miladinovci“ (za poeziju), „Nova Makedonija“ (za kratke priče) i „Dimitar Mitrev“ (za književnu kritiku).