(1865 – 1939)

Prepjev i bilješka: Tanja Bakić

 

 

Vihor iznenadni prhnu. Krila velika u poletu mirnome

Nad djevom prestrašenom. Butine njene prekriše

Mreže mračne. Potiljak joj u kljunu njegovome.

Bespomoćne grudi njene uz njegove se sviše.

 

I kako da prstići ti stravljeni perjem mahnu

Slavnim sa omlitavljelih svojih butina?

I kako da tijelo u naletu nad njom što splahnu

K sebi primi unutrašnja sva ta tijanja?

 

I lagano prenu drhtanje sa prepona

Put slomljenoga zida, plamena krova, put kula

I Agamemnona mrtvoga.

Zahvaćena tako,

I svirepim kapima krvi iz zraka savladana,

Je li ono što bi on nasilno da joj da primila

Prije nego hladni kljun je pusti da pada lako?

 

 

***

 

Jednom je Mod Gon upitala Jejtsa: „Da nisi sinoć možda nešto čudno sanjao?“

„Jesam. Sanjao sam da si me ti po prvi put poljubila“, odgovorio je Jejts. Zatim mu je Mod ispričala šta je ona sanjala: „Vidjela sam svetog duha kraj kreveta. Odveo me je do drugih duhova, gdje si me ti čekao. Uhvatilila sam te za ruku. Onda smo se vjenčali. Ostalog se ne sjećam“.

Zatim je Mod prišla Jejtsu i po prvi put ga stvarno poljubila.

Sljedećeg dana Jejts ju je zatekao zamišljenu kraj kamina. „Nije trebalo da ti kažem ono što sam ti rekla“, kazala mu je, „jer ja nikada u ovom životu neću moći da budem tvoja žena“.

„Voliš drugog?“, Jejts upita.

„Ne. Ali imam svoje dijete kojem sam vjerna“.

Onda je Mod Jejtsu, malo po malo, ispričala o svom životu. Već je nešto od ovoga Jejts čuo o njoj kroz raznorazne glasine i skandale, u koje nije vjerovao. No, sada je saznavao istinu. U svojim Memoarima on piše:

 

„Na jugu Francuske upoznala je Lisjena Milevojea (Lucien Millevoye), i u njega se odmah zaljubila. Potom se vratila u Dablin, gdje joj je otac bio vojno angažovan. Jednu noć je kraj kamina počela da razmišlja o svojoj budućnosti i prelistavala knjige njenog oca o magiji. Pomislila je da će Đavo, ako mu se bude molila, moći da joj pomogne. Htjela je da joj Đavo ispuni sve želje, za šta mu je zauzvrat ponudila svoju dušu. U tom trenutku sat je otkucao ponoć, i ona je osjetila da joj je molitva uslišena. Nakon dvije sedmice otac joj je umro, i ona je osjetila duboko kajanje zbog svega“.

 

Mod je ispričala Jejtsu o svojim problemima sa Milevojem. Ispričala mu je i da ima ćerku sa Milevojem koja je umrla, te i da misli da je ona može ponovo roditi. Kazala mu je da je otišla sa Milevojem pod svod posmrtne kapele gdje im je sahranjena ćerka, gdje su njih dvoje vodili ljubav. Nakon toga je Mod zatrudnjela i rodila ćerku Izoldu.

Jejts i Gon zajedno su u tom trenutku doživjeli duboku viziju. Dogovorili su se da sve dok ta vizija traje jedno drugom ništa ne govore šta osjećaju. Gon se osjetila kao „ogromna kamena statua kroz koju protiče plamen“. Bila je nepomična poput kamena i njene voljene zemlje Irske. Jejts je tada osjetio da se pretvara u „plamen koji se penje i izbija iz očiju ogromne kamene statue Minerve“.

 

***

Jejtsov sonet Leda i labud je pisan u formi petrarkističkog soneta. No, iako je pjesma napravljena po strogo tradicionalnoj literarnoj formi i šemi rimovanja, njena glavna tema je sasvim ne-tradicionalna – nasilno silovanje (naspram tradicionalnih ljubavnih soneta). Pomenuti paradoks pomaže u jasnijem razumijevanju suštine dubokih protivrječnosti osjetne u Jejtsovom kolebanju između tradicionalnog i modernog, koja se dalje odražava i na prirodu samog ovog soneta.

Tradicionana šema rimovanja petrarkističkog soneta (abab cdcd efg efg) je u ovom slučaju, zanimljivo, nesavršena. Očit primjer su četiri stiha koji se završavaju s: „mirnome“ i „njegovome“ i „butina“ i “tijanja“. Leda je opisana u konkretnim terminima, a labud u apstraktnim. Dakle, Leda je: „djeva prestrašena“ (“staggering girl“), a u pjesmi se dalje opisuju „butine njene“ (“her thighs“), „potiljak njen“ (“her nape“), „bespomoćne grudi njene“ (“her helpless breast“), „omlitavljele njene butine“ (“her loosening thighs“). Labud, zanimljivo, nikad nije oslovljen labudom (osim u naslovu), kao ni Zevsom. U pjesmi se jedino spominje Agamemnon. Labud je opisan preko: „velikih krila“ (“great wings“), „mreža mračnih“ (“dark webs“), „naleta bijelog“ (“that white rush“), „krvi“ (“blood“), „hladnoga kljuna“ (“indifferent beek“).

Kategorije konkretnog i apstraktnog u pjesmi nisu dovedene do nivoa isključivog, već se miješaju. Leda postaje apstraktna – „prstići ti stravljeni“ (“terrified vague fingers“), a labud konkretan – „krila“, „kljun“ (“wings“, “beak“). Ovako stvorena višesmislenost ima za cilj da ukaže na ideju da je Bog na kraju ipak stvaran, i da je on u pjesmi tjelesnost (biće) koja učestvuje u aktu snošaja.

Jejts dalje u sonetu naglašava višesmislenost, kontradiktornost i dramatičnost. Uske granice soneta ovdje su upotrijebljene da naznače intenzitet silovanja. S tim u vezi, pošto je sonet kratak, to znači da će i silovanje kratko potrajati. Dakle, kompozicija pjesme ima funkciju da osigura ideju da će silovanje kratko potrajati. Prvi kvatren pjesme opisuje napad labuda na Ledu, a drugi kvatren ono šta Leda misli i osjeća. U sljedećoj strofi u prvoj polovini šesterca opisan je trenutak ejakulacije, nakon čega slijedi tišina koja pomalo podsjeća na smrt. Posljednji dio ovog šesterca završava se refleksijama o suštini i smislu života.

U prvoj strofi Labud je opisan kako se spušta na Ledu, gdje atribut „mirnome“ ukazuje na bezvremeno. Dakle, radi se o aktivnom silovanju koje na kraju poprima oblik pasivnog. Suprotnost između apstraktnog i konkretnog oslikava razliku između ljudskog i božijeg, između sebe i svijeta.

No, kontradiktornost unutar eseja oslikava kontradiktornost u Jejtsovom životu. Nasilno silovanje rezultat je Jejtsove vlastite nemogućnosti da izmiri unutrašnje konflikte u pjesmi. Konkretnost u sonetu je želja da se pobijedi stvarnost u kojoj pjesnik Jejts ne vodi ljubav sa Mod Gon. A ista Mod Gon data je dvostruko – i kao Leda i njena ćerka Helena.

Jejtsova želja za seksualnom vezom s Gon zadobija mitološki ukus. No, pošto je ona za njega „čista“, odnosno „svetica“, onda on sam počinje da osjeća kako ne treba da želi blud sa njom. U nemogućnosti da savlada vlastite seksualne žudnje, Jejts ih tumači kao izdaju u Gon. Zbog toga on ima osjećaj krivice. Razočaran je u sebe. Zbog stvorenog osjećaja krivice, on nesvjesno počinje da mrzi i samu Gon.

Par primjera iz njegovog života potkrjepljuje ovu tvrdnju. Ljeta 1908. Jejts doživljava ekstatičnu viziju njega i Mod, ojačanu slikom labuda koji plovi. Na drugom mjestu Mod piše o tome kako su ona i Jejts doživjeli duboku viziju, nakon čega se ona probudila i osjetila vjetar kako ulazi u sobu, a sa njim i glas arhanđela koji govori da se „velika ljepota rađa“ nakon „proživljene patnje“.

Sonet Leda i labud predstavlja, dakle, Jejtsovu vlastitu fantaziju silovanja, koja je i manifestacija konflikata između stvarnog i iluzornog, čovječjeg i božijeg, koje Jejts godinama pokušava da pomiri u sebi. Ovaj sonet Jejtsu omogućava da se oslobodi tjelesnih fantazija o Mod, što on i čini, ali na struktuiran i duboko kontrolisan način, čime ostaje pristrasni romantičar. Leda i labud je realistična alternativa za vlastite konflikte, unutrašnja terapija, Jejtsova umjetnička iluzija.

Podijeli.

Postavi odgovor