Pjesme – Slobodan Blagojević
Pjesme, izbor poezije,
OKF Cetinje, 2008.Odlomak iz knjige
Ova knjiga predstavlja izbor iz nekoliko neobjavljenih zbirki pjesama, nastalih između 1985. i 2005. Na kraju je uvršteno i četrnaest pjesama, koje su nastale posljednjih godina.
Jednom klasiku
Njegovi stihovi čvrsti su kao žrtveni obred
ali elegancija njegovih akcenata
melodija njegova glasa
zvučnost njegove retorske palače
ne traže iskupljenje.
To je djelatna volja poezije.
Ukiva u slijepe zidove patnje
oči prozora.
Pod pragom zmiju otjera
zasadi cvijet intuicije
i miriše formulu duše.
2.
U stilskoj figuri vijeka
on sluša prazninu bivših oblika
sunčan od sjećanja.
Dobrodjelac
zna
da je vječnost
ispunjena sadašnjošću ljudi
u novim kostimima
čijim krojnim arhetipom on drži
razvitak vlastitog čuvstva.
Realizam
kuhinja u kojoj kruže
domaćica i roj muha
oko stola
i oko lustera
s tijestom na rukama
s mirisima na rilima
u prašini od brašna
u oštrim zujevima
diljem kuhinjskog svemira
u kojem kruže
oko stola i lustera
rukama i krilima
sa salivom na rilima
sa zujem u ušima
poetika instinkata
dramska stanka
prehranjujućeg rata
Kierkegaard
Duboka sjeta pratila ga je od dječaštva
besprijekoran kršćanski odgoj, poslušnost i pokajanje
sve dok se poslije jednog potresa
sam nije razvio u psihologa i otpadnika
kada mu se slika ostarjela oca
umjesto kao blagoslov ukazala kao kletva.
Ovaj napad lucidnosti, negdje oko dvadeset i pete
nije ga napuštao do smrti, u četrdesetoj
a bio je tako sabran da ga je ponukao
da u dvije godine napiše 14 knjiga
o zabludama vlastite mladosti
što bi bilo nemoguće da nije posjedovao
veliku dozu osvetoljubivosti
prema odgoju koji mu je darovao
osjećanje drske svemoći, ali ne i
odbacivanje lanaca sjete
u koje ga je okovala, kako je sam govorio, neka tuđa sila.
Izradio je mape očajanja, dosade, straha i drhtanja.
Okomio se na crkvu, na propast mogućnosti
svakodnevnih otkrivenja, transa osobne prisutnosti
na zavjeru institucije protiv uznemirujuće prirode vjere
koja, da bi se pod sjetom izrazila, potrebuje ljutnju.
Samo negativnim uvidom u laž pozitivne odredbe
može se mogućnosti dati riječ
i nema druge forme njezina ispunjenja
do osobnog časa prisutnosti koji će,
makar i polemički, ustrajati u apsurdu postojanja.
Lirski stroj
naplavine srca
irigacija suznih žlijezda
vjetrometina uzdaha
kap tinte neba
i šuštaj zvijeri dok se prikrada
po suhim grančicama slova
skretnice svjetla pravaca
lokomotiva vjetra
euforija koraka
trn vremena u peti beskraja
prirodna slika zbraja se krvlju i kostima
bez očiglednog suda bez apstraktnih decimala
tjelesna i spolna
mistična i suzdržana luta
ljestvicama zvuka
žari se ugalj iz rudokopa
mišica bakrena od sunca antičkih divljaka
osmijeh nečega čega više nema
na prazni list dolijeće utisak
s nadom u očima s nepcem od tamnog žbunja
utonuo u šapat u vulkan u mir podvodne struje
u malu formu svog odsjaja
Slika od metala
Ideja što razdire nejak mozak
Kao karteč kao mrtvac
Kao pravedni rat kao sveta klauzula
Probija suvišno meso i koštane luke
Nagoni krv u sudove razjaruje mrzlo srce
Sipljiva volja obnovljena s prvim pucnjima
Rekonvalescira u eksplozivnim skulpturama
Na svježim poljima cvjeta u sjaju sunčevih omraza
Bivstvo od limenih listova mjedenog korijena
U koroziji vremena i prostora
Jer
Ima jedno duboko mjesto
ni žuč ni moždina ni srce
koje vjeruje u apsolutnu stvarnost
ali se ne odaje riječju
postoje samo rijetki odbljesci
njegove ponesene neuobličenosti
ostalo su loše shvaćeni znaci:
put kroz melankoliju žučne močvare
uz lednike moždanog brijega
niz struje srčanog nesporazuma
Što nagoni na rast
izvan je formacije Napretka
u dubljoj sjeni
izazvanoj vedrim danom
u kojem udišemo svijet
jedni prepoznavajući
drugi ne dozvoljavajući
Marš
Kvantitativno veoma je nakrcano
Geografski prerastegnuto umno nedokučivo
Puno okolnosti i discipline u nuždi
Uobličeno u segment koji je apsolutan
U pravac u premiještanja teža
Vrišteće šume nezakonito nebo
Prilagođavanje na odlučnost
Izvršna volja
Misao vodene bare tijelo gvozdene cokule
želja ždrala jal prahistorije
a kvalitativno Sve je Uvijek
iste nosnice isto neraspoznavanje
U dragama zaborava
zrnce sjećanja
zazeleni se na crnoj grani
galop u mjestu ukopan
krik zamišljen neoslušan
kruži u praznim granicama
davno odlutalog jutra
šuplji odjek kosti
fuga praha u odzvuku nedohvata
besprostorni san u urni
otkucaj srca u oklopu vječnosti
Kadrovi jula
I
Na rubu pločnika
zeleni se prirodna okolina.
U dugmetarskoj radnji
velika izložba puceta.
Na crvenim štitovima crijepova
kiša pucketa.
II
Crne mačke
skaču po podrumima
gledaju kroz tamu
nužnu svoju hranu.
Ribe u akvarijumu
izvode stilove
prsne i leđne
sve figure vodne.
III
Bose dječje stope
protrčaće tako
kroz ljetno popodne.
Slobodan Blagojević rođen je u Sarajevu 1951. Objavio je pet knjiga poezije (posljednja, “Slika bojnog saveznika” pojavila se 1985), prijevod “Sabranih pjesama” Konstantina Kavafija (1988), “Antologiju novije poezije Bosne i Hercegovine” (1978), “Antologiju bosanskohercegovačke poezije dvadesetog vijeka” (1980), “Američke poetike” (s Hamdijom Demirovićem i Dubravkom Đurić, 1989), “Grci” (prijevodi i prerade, 1990), te dvije knjige eseja – “Poezija, mistika, povijest” (1986), “Tri čiste obične pameti” (1996). Bio je urednik časopisa “Izraz”, Sarajevo (1976-1979) i glavni urednik časopisa “Delo”, Beograd (1987-1992) i “Erewhon”, na engleskom jeziku, Amsterdam (1994-1997). Objavljuje i pod heteronimima Anhel Antonić (tri knjige pjesama) i Aristid Teofanović (drama i tri knjige proze).
