Šeki Radončić ANATOMIJA JEDNE HAJKE
UVOD
Kad je protiv mene krenula rijeka laži, podmetanja i uvreda, koja je pred sobom gurala drvlje i kamenje, a na površini su joj plivale fekalije, uplašio sam se da u tom blatu mogu netragom
nestati. Gotovo tri godine potom, ta strašna bujica izgubila je snagu, vratila se u prirodno korito i pretvorila se u smrdljiv potok.
S gađenjem sam prikupljao te prljavštine i kasnije pravio njihovu forenzičku analizu. Poput zanešenog naučnika, ostajao sam do kasno u noć, nekad i do zore, proučavajući taj smrad, i na
počinak često odlazio s osjećajem da mi se smrad uvukao pod kožu. No nijesam odustajao: analizirao sam prikupljenu građu, komentarisao, crtao šeme, sklapao mozaik. Izvještaj o rezultatima istraživanja stavio sam među korice ove knjige i nazvao ga Anatomija jedne hajke, aludirajući na Čas anatomije Danila Kiša koga su, kao što znamo, zbog Grobnice za Borisa Davidoviča, hajkači sedam mjeseci rastrzali, etiketirali, lažno optuživali i natjerali ga da o njima napiše nezaboravno djelo. Za razliku od Kiša, uz izvinjenje što se upoređujem s njim, hajka
na mene nije dignuta zbog knjige, već zbog dokumentarnog filma Heroj našeg doba. Podgorička samoproglašena elita, uz pomoć intelektualnog podzemlja, čaršije i interneta, napadali su taj film prije nego što sam ga završio, prije nego što su ga vidjeli: optuživali su me da sam njime negirao svoja ranija djela, da sam izdao sebe i njih, da sam falsifikator, izdajnik, režimski paž…
NEZAVISNI A PRIVATNI
Dok je na centralnoj pozornici lokalni kamerni trio izvodio djela Rahmanjinova, Šostakoviča i Pjacole, četvorica ortaka iz prvog reda zadovoljno su trljali ruke: ovaj koncert upriličili su povodom petnaestogodišnjice osnivanja svoje dnevne novine. „List Vijesti nije samo prvi nezavisni dnevni hroničar u istoriji Crne Gore već važni generator koji gura vlast i cjelokupnu političku elitu da se mijenja“, skromno se uoči koncerta pohvalio vizionar Miodrag Perović, najstariji osnivač Vijesti i profesor matematike koji je prije dvadesetak godina tiho ušao u crnogorsko novinarstvo. I u legendu. No, pripadnik nove klase, Miško Nezavisni, mudro je ćutao o tome kako su on i njegovi ortaci, baveći se uzvišenom novinarskom misijom, i boreći se protiv totalitarnog režima, za samo petnaest godina od podstanarskih domova dogurali do vila, dvorova i enormnog bogatstva. Ćutao je i o tome kako su njih četvorica usred siromašne Crne Gore ostvarili američki san na hajdučki način. Ćutao je utemeljitelj Miško i o drugim suosnivačima i suvlasnicima lista – novinarima kojim su četvorica slavljenika brutalno opljačkali osnivačke
akcije, a onda ih pred crnogorskom javnošću bezočno optužili da se lažno predstavljaju kao osnivači Vijesti. Na proslavu velikog jubileja opljačkani novinari nijesu pozvani. Odbačeni su kao loša savjest. Slušajući kamernu muziku, Miško Nezavisni se blago dosađivao i često namještao svoju demode kravatu i zapuštenu kosu. Drugi suosnivač, Šćeka Nezavisni, popuštao je kaiš na pantalonama, jer ga je pritiskao veliki stomak. Treći ortak, Željko Nezavisni, autor najboljeg panegirika umivenom fašisti Borisu Tadiću i najgoreg teksta o operi u istoriji crnogorskog novinarstva, okretao se iza sebe ne vjerujući da je velika sala Narodnog pozorišta prazna, da je u njoj svega tridesetak zvanica, uglavnom novinara Vijesti. Očekivao je Željko da će na tu svetkovinu nezavisnosti sala biti dupke puna, da će tu biti sva crnogorska svita i elita, a sve je ličilo na komemoraciju. Četvrti ortak, Ljubiša Nezavisni, vrpoljio se kao da je u tuđoj koži, ponašao se kao da ne pripada tom društvu, kao da je tu doveden pod nekom teškom prijetnjom.
Zamišljeni Miško Nezavisni je, siguran sam, a znam ga više od 20 godina, u tim trenucima računao koliko se novca, za tih petnaest godina, nakotilo na njegovom nekad bijednom računu, a možda je, opet, računao koliko mu je novca još potrebno da postane pravi bogataš. Tim proračunom misionar Miško je bio, prosto, opsjednut. Sabirao je profesor računa cijene velelepnih kuća, vikendica, automobila, jahti, aviona, posluge, obezbjeđenja i Bog zna čega sve još što treba da ima jedan bogatun. Sjećam se, tokom jednog druženja u redakciji Monitora,
Miško se zaustavio na cifri od nekih 150 miliona dolara. Toliko mu je bilo dovoljno. Tajkun Miško, koji umjesto zjenica, kao Baja Patak, ima znak dolara $, računao je i koliko generacija treba da prođe da bi njegovi nasljednici postali prava aristokratija. „Tek će naša treća generacija znati da se ponaša i da živi kao aristokratija“, procjenjivao je misionar Miško. No Miškova frizura, kravata iz doba Brežnjeva i njegovo držanje govorilo je nešto drugo: pored svih silnih para, uvaženom profesoru ni osmo koljeno, ako iole na njega bude ličilo, neće uhvatiti korak sa evropskom aristokratijom. Krv im neće poplaviti, sve da im se u vene ubrizga mastilo.
Šeki Radončić
BILJEŠKA O PISCU
Šemsudin Šeki Radončić (1957, Berane), novinar, publicista, scenarista, autor i producent dokumentanih filmova, borac za ljudska prava. Prvi je novinar u istoriji Crne Gore osuđen za klevetu, na dva mjeseca zatvora uslovno na godinu, zbog tekstova u kojima je pisao kako su komandanti JNA rušili i pljačkali Dubrovnik sa okolinom. Zbog serije tekstova o političkim suđenjima u Crnoj Gori nepoznati počinioci su mu, 1994., pucali na majku i suprugu. Nakon serijala tekstova o deportaciji bosanskih izbjeglica iz Crne Gore, na Radončićevu kuću u Sarajevu bačena je bomba, a nekoliko mjeseci kasnije u Podgorici demoliran automobil. Šeki Radončić
je dugo godina obavljao dužnost potpredsjednika Nezavisnog udruženja profesionalnih novinara Crne Gore. Jedan je od osnivača Crnogorskog helsinškog komiteta. Dobitnik je prestižne Nagrade za ljudska prava, Medijske organizacije jugoistočne Evrope (SEEMO), sa sjedištem u Beču kao i brojnih priznanja za svoje dokumentarne filmove. Predsjednik je NVO Witness- Sarajevo.
Objavljene knjige
Crna kutija / policijska tortura u Crnoj Gori od 1992–1996 (1996)
U četiri oka (1999)
Crna kutija 2 / policijska tortura u Crnoj Gori od 1992–1999 (2003)
Iza maske (2003)
Kobna sloboda / Deportacija bosanskih izbjeglica iz Crne Gore (2005)
Miško Kesedžija i njegove bize /esej o montenegrinskom zlu (sa Markom
Vešovićem), 2012.
Serijali
Obruč se steže – istraživanje o višegodišnjem skrivanju Radovana Karadžića i Ratka Mladića
Sto godina robije – politički procesi u Crnoj Gori
296
Dokumentarni filmovi
Bjegunci (2004), novinar-istraživač i saradnik na scenariju
Život i priključenija Radovana Karadžića (2005), novinar-istraživač i saradnik
na scenariju
Karneval (2006), koscenarist
Esma (2008), scenarist i autor
Heroj našeg doba (2011), scenarist i autor
