Seid Serdarević: Pisati o Mirku
Odlaskom Mirka Kovača u književnostima koje se pišu na bosanskom, crnogorskom, hrvatskom i srpskom jeziku nastala je i ostala golema praznina. Mirko Kovač bio je jedan od posljednjih, ako ne i posljednji, pisac svih tih jezika, koji je svakim idiomom vladao savršeno, koji je znao sve nijanse i sitne razlike između tih jezika i koji je s vrela crpio najbolje za svoje književno i esejističko djelo. Kovač je od svojih početaka pa do prerane smrti bio u potpunosti posvećen pisanju, stvaranju svjetova, ponekad boljih, ponekad gorih od stvarnoga svijeta, ali uvijek književno veličanstvenih,u kojima se zrcalilo iskustvo života i pročitanoga, povijesti i sadašnjosti. Pisati o Mirku Kovaču neizmjerno je teško i lako istovremeno – teško jer pred svakim tko o Kovaču piše i razmišlja nalazi se njegovo djelo, istančano, cizelirano, promišljeno u svakom detalju, a lako jer Kovač svojim temama i načinom pisanja poziva da se o njemu razmišlja, da ga se iznova čita i spozna sva nijansiranost njegova rada bez obzira na to je li riječ o njegovim zavičajnim temama, beogradskim pasažima, esejima o književnosti i pisanju, političkoj esejistici iliscenarističkom i dramskom radu, kojiu njegovuopusu zauzima posebno mjesto.
Prvi Dani Mirka Kovača bili su prigoda da se njegovi prijatelji i štovatelji prisjete njegova rada. U četiri jesenska rovinjska dana od 25. do 28. rujna 2014. o Kovačevu radu govorili su Zvonko Kovač, Božidar Koprivica, Mile Stojić, Mića Vujičić, Filip David, Borka Pavičević, Svetislav Basara, Enver Kazaz, Branislav Mićunović, Lordan Zafranović, Bruno Kragić, Vlaho Bogišić, Ivan Lovrenović, MiljenkoJergović, Nada Gašić, Melita Jurkota i Seid Serdarević tesubiliprikazani dokumentarni film o Mirku Kovaču Novice Milića i dugo bunkerirani TV-film Lordana Zafranovića Gosti i radnici.Na zatvaranju, pod redateljskom palicom Radmile Vojvodić, uprizorena su neka pisma iz Knjige pisama 1992-1995 koja su izmjenjivali Kovač i David, ačitali su ih glumci Žarko Radić i Bane Popović.
Kako je i na Danima Mirka Kovača najviše bilo riječi o njegovu posljednjem romanu Vrijeme koje se udaljava, tako se i najveći broj tekstova u tematu o Kovaču bavi upravo posljednjim Mirkovim romanom, no određeni je broj posvećen i esejističkom radu, ali i Kovaču kao osobi. Svi tekstovi pokazuju koliko je Kovačev opuskompleksan, koliko je tema koje je razmatrao i otvarao svojim radom.Iz njih je vidljivo da je Mirko Kovač jedan od posljednjih velikana potonule epohe, i nepostojeće jugoslavenske književnosti, jedan od rijetkih autora kojeg baštine sve književnosti jezika na kojima je pisao i koji savršeno pokazuje kako je svaki istinski pisac prije svega pisac svojih čitatelja te da itekako nadilazi uske nacionalne okvire.
