Olivera Knežević: Ples u Vremenu

I

Plešimo u vremenu
Naštimuj sluh
Uhvati ritam
Već dugo čekam
Strpljivo vježbam korake
Nekad ubrzam
iskoračim bezvoljno
Znam
mogu bolje
muzika ne prestaje
Vjekovima je tu
za nas…
Kad vjera posustane
ostaje pitanje
Da li je sve varka
ili duša to svira
samo zbog nas…

II

Tumaraš od ludila…
ljubav što se zove kažeš…
dio sam priče tvoje
kako
kad ni dahom se
dotakli nijesmo
Ne znam čak
ni koje su boje oči tvoje
Govoriš
da samo za mene
tu mjesta ima
neznanče
stranče
što dozivaš me noći ove
da obojim
snove tvoje…

III

Idi
ne čekaj više
jer čekanje ne postoji
čekaju samo nevjernici
od sopstvenog straha drijemaju
Skloni se sa tog puta
što uzalud zove
Potraži nove staze
Ne daj se nemanima
Skloni se
Ne posustaj
Samo gazi
Sanjaj o novoj stazi
Bez straha
ne daj da te bijedna sruši
Idi dalje
tamo
čekaju te putokazi

IV

Te oči
sanjaju neke druge snove
daleko od dokučivih
i prepoznatljivih istina
varka je
a mislite da znate
prepoznajete
vlastitom tvrdnjom mašete
kao istinom
Varka je
nikad nećete znati
nedokučivi su snovi
što se prepliću
i valjaju dubinama njenim
Enigma je to
nikad do kraja riješena
uvijek nedostaje po neko slovo
Nema joj kraja
Nerješiva je
tabu postojanja
Žena

V

More i nebo
se došaptavaju
Učim taj jezik
jezik ljubavi
i bivam srećna
uvijek iznova
zagledana
u beskraj

VI

I tako ona i ja plovimo
kroz noć
skupa
odmiču sati
Sinhronizujemo se
lagano
Otkrivam joj lice
dopuštam da me kvasi
Osluškujem
osjećam
Prija
Zavodi me
Usklađujem sebe
Mir
ona i ja
Ta čudesna kiša

VII

Ne znam
sebe ovakvu
opet neka nova
i drugačija
moguća
i nemoguća
završena
i usklađena
A onda
ludo zamršena
a opet sa sobom
Sve se podrazumijeva
sve je prirodno
normalno
završavam se
u riječima
mislima
tišinama
ima me
i nema

VIII

Svuda sam
a niđe
U beskraju lelujam
Pomalo ošamućena
Svjesna svega
a opet u neznanju
Kako obuhvatiti
nemoguće je
Bio bi to
samo pokušaj
Ne postoji ništa
uhvatljivo
opipljivo
postojano
Možda u nepostajanju
U besmislu sa smislom
Tu sam
a nema me
Ko sam
Možda samo lahor
u iluziji vremena

IX

Zagrljaj
Najsvetije utočište
Tu
za trenutak
sve brige prestaju
sve tuge
sve boli
Samo ona je tu
bezuslovna
neprikosnovena Ljubav
Iskonska
Prava
i kaže
rekla si da ću zaboraviti
kad odrastem
kad se zaljubim
Vidiš li
isto je kao i prije
Uvijek će biti tu
Da … takva je
moja i tvoja
Jača i snažnija od života
Od mene
od tebe
od svijeta

Podijeli.

Komentari su suspendovani.