NATAŠA GUDELJ rođena je 1997. u Trebinju. Završila je Gimnaziju ,,Slobodan Škerović“. Studentkinja je ekonomije na Ekonomskom univerzitetu u Beču. Jedna je od finalista 33. Festivala mladih pjesnika u Zaječaru. Član je Foruma mladih pisaca koji se od 2015. godine okuplja u KIC-u „Budo Tomović“. Objavljivala je u zbornicima: Raspoloženi za ptice, Ili je već neko to isplanirao, Rješenje zagonetke, Bespomoćne riječi, Rukopisi 40, Rukopisi 41, kao i u studentskom listu VESNA.

S (SOČIVA NIJESU POTREBNA DA SE VIDI KROZ ZID,
A NI RUKE DA SE SRUŠI)

ljubav prima facie,
redovi pisma su tiha priznanja
bosih stopala u providnim čarapama
i tamnim cipelama
Oksford i na nogama i u glavi.
ti znaš da sreću služe samo četvrtkom,
drugim danima je krademo
iz kolutavih očiju Austrijanaca,
na semaforima na kojima se ona i ona drže za ruke,
a on i ona negoduju
gdje je potonuo kulturni Beč.
zimi najviše volimo kada se sakrije
na dnu velikog melanža
pa bude topla i uvaljana u šećer.
mi smo kolekcionari duša
praznih, dugih, značajnih, izgubljenih pogleda
u metrou, na krovu, na pijaci
i u ludnici, koju moderno zovu obrazovna institucija.
tvoja misija je prosta:
jedinim pokretom ljubav je prestala da se stidi,
i pokazala svoje bijelo lice.

NUSPOJAVA

niz crnih pruga
crvenog odijela
smrdi na autoritet
i dvoranu neželjenih nuspojava
kombinacija boja nedopustiva
kao i proizvoljno ponašanje
oči su bijele sa crnom mrljom
vrat fiksiran nevidljivom kragnom
operacija srca svršena
svaka rupa uspješno zapušena
funkcija tijela savršena
mali homo sapiens
izgubio je svoje homo
bar je tako pročitao u novom članku
NY Times-a
moj direktor tvrdi da stiže treći svjetski rat
moj direktor tvrdi da će svijet preuzeti roboti
moj direktor ne primjećuje da već jesu.

ORVELU

on je stvorio svijet
u kojem želim da
živim
živiš
žive
gledam njegove aspidistre
one lete iznad moje glave
iznad svih mojih glava
i kada poželim
slome tuđu
neku nepristojnu, neobzirnu
kada aspidistre lete
i ja letim sa njima
zajebem ženstvenost
nekada i ja želim da se sakrijem
ispod suknje
i ugrizem žensku za butinu
pecam norme
pakujem ih u ukrasni papir
grizem Snežaninu jabuku
manje njih će čekati princa
iskočila sam sa pokretne trake
upala u mehanizam i napravila grešku
daddy, I was bad
bič nikoga nije doveo u red
ali probaj da me kazniš.

GLAVNO PREBIVALIŠTE – Hauptwohnsitz

Cijeli dan je poklonila
mislima o neostvarenom snu
i pogrešnom tajmingu
na mostu slobode okovana lancima
lanci su teški olovni
plave korice je progone
i jedne oči iza davno sklopljenih kapaka
boji se od sjećanja oslijepiće
čitav dan je bio uplašen
na mostu slobode stalo je vrijeme
ljudi se nijesu usudili ući u bezvremensku zonu
opasno, opasno
a tvrde da se plaše samo izbjeglica
da ne treba ići u deseti becirk
da čvrsto čuvamo torbe
achtung! achtung!
jedan svijet se ruši
jedan svijet je pao
niko nije vidio
nije ga ukrao izbjeglica
kome da naplate kaznu?
hvata šipku u metrou
šipku bakterija, zaraza
i ostalih druželjubivih stranaca
hvata šipku bluda, skoro pa će zaplesati
posljednja stanica, bitte steigen Sie aus
ništa novo, ništa staro
posljednja stanica, na papiru ovjerena
kao Hauptwohnsitz
i stiže sve da uhvati i svakom da pobjegne
samo nikako voz kući
posljednja stanica – Hauptwohnsitz.

MJESTA ZA SVE

Na dlan moje majke
stane cijeli svijet
kada me pomiluje
ja se ponovo rađam
na bijelom papiru
opet ima mjesta
za prstohvat ludila
i pažljivo birane riječi
ima vremena za revolucije
hrane za gladne
i bol je samo mit.
Na dlanu moje majke
spavaju nerođena djeca
i tvrde da im je svaki san ostvaren.

***
ne znam kako da pozdravim proljeće
niti šta ono zapravo donosi
smrdi na smrt
i raštan koji više neću jesti
zraci mi bodu zjenice
ne želim da se branim
opet ću odbiti da nosim naočare
ako sakrijem oči
jedno dijete će živjeti u mraku
zvuci sirena i propelera
biće jedino što može da prizove
behar je lijep samo u očevom dvorištu
i tek onda kada majka kaže da je tako
nostalgija polako prelazi u stanje
stanje u sjećanje
jer se bojim da se vratim.

BEZ VANILINOG ŠEĆERA MOLIM

Delirijum bejb,
uopšte nijesi težio ka tome
da zvuči romantično
sve podgrupe stanja definisane kratko
a mrziš definicije
ljudi su vanilice
rekao bi
kada se trudiš da budeš pristojan pred mojom mamom
hrpa tijesta naći će svoj kalup
hrpa tijesta naći će svoj par
rekao si
život su crne i bijele pruge
osim kada obučem cvjetni print
onda tvrdiš da postoji samo jedno godišnje doba
i da je to jedino cvijeće na koje nijesi alergičan
ljudi su vanilice
rekao bi
a mi smo onaj višak što nije stao ni u jednu modlicu
pa su nas smotali u loptu
i dali djetetu da pojede.

Podijeli

Komentari su suspendovani.