Mirko Božić: Gradski derbi
DANIJEL DRAGOJEVIĆ
Danijel Dragojević je Platon koji iz svoje pećine
Promatra blještavilo svijeta razlomljeno u sitne
Kristale sjena na stalaktitima unutarnjeg mora
Budi kao Danijel, govore mi, ćup prepun tišine
Sklonjen daleko na svome otoku, kao prorok
Koji sa oblaka naslikanog na kupoli katedrale
Promatra okupljene dolje ispod, na zemlji
A ja za inat iz te bjelokosne kule, usnule dveri
Spuštam kose od slova, da se popenju uz njih
Ovdje je klaustrofobično, spasite me iz ormara
U kojem se kriju i bubre neizgovorene pjesme
Sjedim gore obamro od muka, priđi, ne boj se
Poezija nije marketing, poezija je crna magija
A što smo nego negromanti, igračke zvijezda
U poniznosti, u tamnoj milosti ljepote sklupčani,
Opservatorij pun tople magme, svjetlucavi origami
Dovoljan je jedan Danijel Dragojević, govorim mu
Jednom izgovorene, napisane riječi, oslobođene
Pobjegnu kao golubovi iznad Piazza San Marco
Čitati mi je dok se oči ne sklope od umora,
Tiho uminu kao noćna svjetla na Grand Canalu
Piši, Danijele, sve dok pišeš, čekati nam je
Apis, sveti bik ustihovljen, stojiš gore visoko
Oko tvoje oaze, sva poezija suha je pustinja
Čekaonica u kojoj pisac do pisca strpljivo
Sjedi i čeka da sljedeći apis umre kako bi
Preuzeo njegov pijedestal i jednako kao on
U pustinju pretvorio sav svijet oko sebe
Zato Danijele, piši, koliko te noge nose, piši
Možda se već negdje u nekoj pećini krije
Novi negromant, literarni spavač, koji će se
Jednog dana iznenada probuditi i eksplodirati
Bestidno glasno, bojama, melodijama
Rastjerati nakupljene ugruške tišine i reći:
Sensei, vratite nam trubadure
8.5.2015.
GRADSKI DERBI
Dok ulicom paradira vreli bijes
Navijača nekog lokalnog kluba
Ja sjedim na terasi lokala pored
Pijem sok od svježe cjeđene jabuke
(coca cole sam se već odavno odrekao,
Isto kao i cigareta i janjetine)
Čitam Paula Watzlawicka, dumam
I prdim.
26.4.2015.
Mostar
KRITIČNA
Za I.M.
I.
PUNO MI JE TOGA TU SPORNO,
U JEDNOM MOMENTU,
A I SAD NISAM SIGURNA
JE LI TO ZAPRAVO PRIČA
O PUTOVANJU TRAMVAJEM
DI JE KNJIGA REKVIZIT.
SVE OVO ISPREPLITANJE
GEOGRAFSKO, HISTORIJSKO, ARHITONSKI,
PEJZAŽNO PA MALO OSOBNOG I PUNO MIMIKANJA.
ČEMU UPOTREBA PRVOG LICA MNOŽINE,
NISI NA KAVI S FRENDOVIMA KOJI SU SVI
UPOZNATI S REŠICKIM PA JE INTERNO JASNO
I NE TREBA OBJAŠNJAVAT. STVARI
TAKO UGLAVNOM NE STOJE.
DAKLE, NE NPR. OSJEĆAMO VEĆ OSJEĆA SE
ŠTO BI OPET MOGLO BIT SPORNO
JER JE POETSKI DOŽIVLJAJ KOD SVAKOG DRUGAČIJI…
PRVO LICE JEDNINE BI BILO LOGIČNIJE
AKO SE RADI O TVOJOJ RECEPCIJI.
PRILIČNO SAM UMORNA.
DODAT ĆU SUTRA NEŠTO KONSTRUKTIVNIJE
JER MI TREBA ODMAK
NEMOJ SE PRIPAST CRVENILA.
JA KONSTANTNO NEŠTO NOVO UČIM
I TO MI JE ZAPRAVO GUŠT
II.
Ovo je izgledalo ko korektura školske zadaćnice
Djeteta sa posebnim potrebama
Koje je igrom slučaja završilo
U razredu za najbolje đake.
Da ne bi bilo da si me totalno napizdila
Sa ovim mailom, bilo mi je jako zanimljivo
Čitati tvoje tumačenje, koje je, naravno,
Samo tvoja osobna interpretacija.
Uvijek me kritika motivira više od pohvale.
Poziv na kavu i dalje stoji.
20.5.2015.
MI U ŠVEDSKOJ
Mi u Švedskoj drukčije se ponašamo, rekao je
Mi nismo tako stereotipni kao što vi mislite,
Mi imamo emocije, sjetite se samo, koliko smo
Sadake podijelili svuda za vrijeme vašeg rata
Bilo mi je zanimljivo odakle jedan Šveđanin zna
Za stari turski naziv za milodare, no to je bio
Zapravo tek jedan od svih onih naših koji su
Imali rodbinu u Švedskoj, sve redom izbjeglice
Koji su sklonište i sadaku zamijenili azilom
U nekom stockholmskom predgrađu i onda
Preko noći postali Šveđani zaboravljajući
Kako su i zbog čega zapravo završili tu
Mi u Švedskoj, kaže, imamo socijalnu državu
Imamo ljude na biciklima, organsku hranu i
Jeftine letove za vikende u Londonu i Berlinu
Jer ti je svugdje jeftinije biti nego kod kuće
Mi u Švedskoj volimo jesti losos i družiti se doma
Noćni izlazak je luksuz, kao i alkohol i cigarete
Mi u Švedskoj dobro pazimo na svoje zdravlje
A zube popravljamo u Mostaru, Brčkom ili Čapljini
Mi u Švedskoj sa roditeljima govorimo na hrvatskom
A međusobno na engleskom i švedskom, kako kad
Mi u Švedskoj doma šaljemo Ikeine regale i stolice
A u obrnutom smjeru bakrene džezve iz Mostara
Susjedu koji još uvijek nije u potpunosti shvatio
Gdje se nalazi zemlja iz koje dolazite i da li je
Rat u njoj zapravo završio ili se još uvijek puca
Mi u Švedskoj naime, nemamo vremena za to
U Švedskoj se puno radi, život je dovoljno stresan
Da razviješ razne ovisnosti kako bi pronašao smisao
U brojenju tjedana, dana i sati do sljedećeg ljeta
I zamjeni plombi kod nekog sarajevskog zubara
Mi u Švedskoj crpimo svoj unutarnji mir iz prirode
Osim što povremeno neki od nas malo prolupaju
Od tog silnog mira, trezvenosti i tišine pa pobiju
Pun autobus ljudi ili se raznesu u shopping centru
Ali to nismo mi, jer mi takve stvari ne radimo
Umjesto toga, čekamo sljedeću iseljeničku večeru
Gdje ćemo uz ćevape pričati kako je dobro bilo
Dok su farmerke stizale iz Trsta, umjesto iz Švedske
1.5.2015.
PRIJEKOR
Nemoj, ograjisat će, pu, pu, pu!
Ne sijeci nokte po kući, ne hodaj po njima
Na ljuske, na rožnato, rožnicu, rožu
Ima da ograjiše zbog tebe, sram te bilo!
Na noge, na ruke, na lijepe oči njegove
Ni kriv ni dužan, pu, pu, pu
Pljuni to iz usta, rekla joj je-iz ovih stopa!
Sihiri mu pod jastukom, pod šarenicom
Ni stotinu zapisa, nikakvi stihovi, nema pomoći
Neka zaspe i sanja, presanit će, u sebe prijeći
Nemoj, ograjisat će, pu, pu, pu!
Pljuni to iz usta, jezik pregrizla, ne osvanula
Kako da ti kažem a da shvatiš, istući bi te trebalo
Bilo bi bolje da te nikada ni sreo, ni vidio ni čuo
Proklet bio trenutak kad si mu u dušu pogledala
Kao termit si ga izjela, ništa iza tebe ostalo nije
U kadaver ga pretvorila, crn, crvljiv, prazan
Izvuci mu sihire ispod kapaka, oči neka probistre
Biserje među trepavicama, potamnilo, izlomilo
Neka ne zna što mu se pod epidermom krije
Nemoj, ograjisat će, pu, pu, pu!
Što ostane, pojest će se, ni baciti se ne može
Nego na tabut s njim, pokrij i pod humak
Neka ni nišan ne zna gdje mu je glava a gdje noge
Nitko zakukati neće, ni zvijezde ni mjesec
Od gotova čovjeka gotov luđak, gluho bilo
Od svilene košulje, luđačka košulja
Rastrančirati ga treba, noktima, zubima
Ružičnjak obraza, sedef bjeloočnica
Sve posjeći, počupati, spaliti, do temelja
Nemoj, ograjisat će, pu,pu,pu!
Govorila joj je, kao da govori zidu
Mlatarala rukama, grlila, nimalo suptilno
Sad je kasno za naknadnu pamet
Prijekor je vlak koji uvijek kasni
Lavinu ne zaustavljaš riječima, mislila je
Tko po noktima hoda, na čavlima će sjediti
Oblaci od kose, snijeg od peruti, krošnje od prstiju!
Vrti se u krug kad ti kažem, nebo će se otvoriti
Pu,pu,pu,pu,pu,pu,pu,pu,pu,pu,pu!!!!!
26.3.2015.
Zagreb
