Mirko Božić: Gradski derbi

 

DANIJEL DRAGOJEVIĆ

 

Danijel Dragojević je Platon koji iz svoje pećine

Promatra blještavilo svijeta razlomljeno u sitne

Kristale sjena na stalaktitima unutarnjeg mora

Budi kao Danijel, govore mi, ćup prepun tišine

Sklonjen daleko na svome otoku, kao prorok

Koji sa oblaka naslikanog na kupoli katedrale

Promatra okupljene dolje ispod, na zemlji

A ja za inat iz te bjelokosne kule, usnule dveri

Spuštam kose od slova, da se popenju uz njih

Ovdje je klaustrofobično, spasite me iz ormara

U kojem se kriju i bubre neizgovorene pjesme

Sjedim gore obamro od muka, priđi, ne boj se

Poezija nije marketing, poezija je crna magija

A što smo nego negromanti, igračke zvijezda

U poniznosti, u tamnoj milosti ljepote sklupčani,

Opservatorij pun tople magme, svjetlucavi origami

Dovoljan je jedan Danijel Dragojević, govorim mu

Jednom izgovorene, napisane riječi, oslobođene

Pobjegnu kao golubovi iznad Piazza San Marco

Čitati mi je dok se oči ne sklope od umora,

Tiho uminu kao noćna svjetla na Grand Canalu

Piši, Danijele, sve dok pišeš, čekati nam je

Apis, sveti bik ustihovljen, stojiš gore visoko

Oko tvoje oaze, sva poezija suha je pustinja

Čekaonica u kojoj pisac do pisca strpljivo

Sjedi i čeka da sljedeći apis umre kako bi

Preuzeo njegov pijedestal i jednako kao on

U pustinju pretvorio sav svijet oko sebe

Zato Danijele, piši, koliko te noge nose, piši

Možda se već negdje u nekoj pećini krije

Novi negromant, literarni spavač, koji će se

Jednog dana iznenada probuditi i eksplodirati

Bestidno glasno, bojama, melodijama

Rastjerati nakupljene ugruške tišine i reći:

Sensei, vratite nam trubadure

 

8.5.2015.

 

 

 

 

GRADSKI DERBI

 

Dok ulicom paradira vreli bijes

Navijača nekog lokalnog kluba

Ja sjedim na terasi lokala pored

Pijem sok od svježe cjeđene jabuke

(coca cole sam se već odavno odrekao,

Isto kao i cigareta i janjetine)

Čitam Paula Watzlawicka, dumam

I prdim.

 

26.4.2015.

Mostar

 

 

 

KRITIČNA

 

Za I.M.

 

I.

 

PUNO MI JE TOGA TU SPORNO,

U JEDNOM MOMENTU,

A I SAD NISAM SIGURNA

JE LI TO ZAPRAVO PRIČA

O PUTOVANJU TRAMVAJEM

DI JE KNJIGA REKVIZIT.

SVE OVO ISPREPLITANJE

GEOGRAFSKO, HISTORIJSKO, ARHITONSKI,

PEJZAŽNO PA MALO OSOBNOG I PUNO MIMIKANJA.

ČEMU UPOTREBA PRVOG LICA MNOŽINE,

NISI NA KAVI S FRENDOVIMA KOJI SU SVI

UPOZNATI S REŠICKIM PA JE INTERNO JASNO

I NE TREBA OBJAŠNJAVAT. STVARI

TAKO UGLAVNOM NE STOJE.

DAKLE, NE NPR. OSJEĆAMO VEĆ OSJEĆA SE

ŠTO BI OPET MOGLO BIT SPORNO

JER JE POETSKI DOŽIVLJAJ KOD SVAKOG DRUGAČIJI…

PRVO LICE JEDNINE BI BILO LOGIČNIJE

AKO SE RADI O TVOJOJ RECEPCIJI.

PRILIČNO SAM UMORNA.

DODAT ĆU SUTRA NEŠTO KONSTRUKTIVNIJE

JER MI TREBA ODMAK

NEMOJ SE PRIPAST CRVENILA.

JA KONSTANTNO NEŠTO NOVO UČIM

I TO MI JE ZAPRAVO GUŠT

 

 

 

 

 

II.

 

Ovo je izgledalo ko korektura školske zadaćnice

Djeteta sa posebnim potrebama

Koje je igrom slučaja  završilo

U razredu za najbolje đake.

Da ne bi bilo da si me totalno napizdila

Sa ovim mailom, bilo mi je jako zanimljivo

Čitati tvoje tumačenje, koje je, naravno,

Samo tvoja osobna interpretacija.

Uvijek me kritika motivira više od pohvale.

 

Poziv na kavu i dalje stoji.

 

20.5.2015.

 

 

 

MI U ŠVEDSKOJ

 

Mi u Švedskoj drukčije se ponašamo, rekao je

Mi nismo tako stereotipni kao što vi mislite,

Mi imamo emocije, sjetite se samo, koliko smo

Sadake podijelili svuda za vrijeme vašeg rata

 

Bilo mi je zanimljivo odakle jedan Šveđanin zna

Za stari turski naziv za milodare, no to je bio

Zapravo tek jedan od svih onih naših koji su

Imali rodbinu u Švedskoj, sve redom izbjeglice

 

Koji su sklonište i sadaku zamijenili azilom

U nekom stockholmskom predgrađu i onda

Preko noći postali Šveđani zaboravljajući

Kako su i zbog čega zapravo završili tu

 

Mi u Švedskoj, kaže, imamo socijalnu državu

Imamo ljude na biciklima, organsku hranu i

Jeftine letove za vikende u Londonu i Berlinu

Jer ti je svugdje jeftinije biti nego kod kuće

 

Mi u Švedskoj volimo jesti losos i družiti se doma

Noćni izlazak je luksuz, kao i alkohol i cigarete

Mi u Švedskoj dobro pazimo na svoje zdravlje

A zube popravljamo u Mostaru, Brčkom ili Čapljini

 

Mi u Švedskoj sa roditeljima govorimo na hrvatskom

A međusobno na engleskom i švedskom, kako kad

Mi u Švedskoj doma šaljemo Ikeine regale i stolice

A u obrnutom smjeru bakrene džezve iz Mostara

 

Susjedu koji još uvijek nije u potpunosti shvatio

Gdje se nalazi zemlja iz koje dolazite i da li je

Rat u njoj zapravo završio ili se još uvijek puca

Mi u Švedskoj naime, nemamo vremena za to

 

U Švedskoj se puno radi, život je dovoljno stresan

Da razviješ razne ovisnosti kako bi pronašao smisao

U brojenju tjedana, dana i sati do sljedećeg ljeta

I zamjeni plombi kod nekog sarajevskog zubara

 

Mi u Švedskoj crpimo svoj unutarnji mir iz prirode

Osim što povremeno neki od nas malo prolupaju

Od tog silnog mira, trezvenosti i tišine pa pobiju

Pun autobus ljudi ili se raznesu u shopping centru

 

Ali to nismo mi, jer mi takve stvari ne radimo

Umjesto toga, čekamo sljedeću iseljeničku večeru

Gdje ćemo uz ćevape pričati kako je dobro bilo

 

Dok su farmerke stizale iz Trsta, umjesto iz Švedske

 

1.5.2015.

 

 

 

PRIJEKOR

 

Nemoj, ograjisat će, pu, pu, pu!

Ne sijeci nokte po kući, ne hodaj po njima

Na ljuske, na rožnato, rožnicu, rožu

Ima da ograjiše zbog tebe, sram te bilo!

Na noge, na ruke, na lijepe oči njegove

Ni kriv ni dužan, pu, pu, pu

Pljuni to iz usta, rekla joj je-iz ovih stopa!

Sihiri mu pod jastukom, pod šarenicom

Ni stotinu zapisa, nikakvi stihovi, nema pomoći

Neka zaspe i sanja, presanit će, u sebe prijeći

 

Nemoj, ograjisat će, pu, pu, pu!

Pljuni to iz usta, jezik pregrizla, ne osvanula

Kako da ti kažem a da shvatiš, istući bi te trebalo

Bilo bi bolje da te nikada ni sreo, ni vidio ni čuo

Proklet bio trenutak kad si mu u dušu pogledala

Kao termit si ga izjela, ništa iza tebe ostalo nije

U kadaver ga pretvorila, crn, crvljiv, prazan

Izvuci mu sihire ispod kapaka, oči neka probistre

Biserje među trepavicama, potamnilo, izlomilo

Neka ne zna što mu se pod epidermom krije

 

Nemoj, ograjisat će, pu, pu, pu!

Što ostane, pojest će se, ni baciti se ne može

Nego na tabut s njim, pokrij i pod humak

Neka ni nišan ne zna gdje mu je glava a gdje noge

Nitko zakukati neće, ni zvijezde ni mjesec

Od gotova čovjeka gotov luđak, gluho bilo

Od svilene košulje, luđačka košulja

Rastrančirati ga treba, noktima, zubima

Ružičnjak obraza, sedef bjeloočnica

Sve posjeći, počupati, spaliti, do temelja

 

Nemoj, ograjisat će, pu,pu,pu!

Govorila joj je, kao da govori zidu

Mlatarala rukama, grlila, nimalo suptilno

Sad je kasno za naknadnu pamet

Prijekor je vlak koji uvijek kasni

Lavinu ne zaustavljaš riječima, mislila je

Tko po noktima hoda, na čavlima će sjediti

Oblaci od kose, snijeg od peruti, krošnje od prstiju!

Vrti se u krug kad ti kažem, nebo će se otvoriti

Pu,pu,pu,pu,pu,pu,pu,pu,pu,pu,pu!!!!!

 

26.3.2015.

Zagreb

 

Podijeli.

Komentari su suspendovani.