Milena Radević: Više se ne igram, ne trčim i vraćam se sporije

 

Prvi put smo se trkali
do groba
Ko će prvi stići
da dodirne tatu
Nijesmo očekivali kamen

Biram najljepše cvijeće
Nikada bijelo
(majka kaže da se najbrže prlja)
Prisvajam ga kao bidermajer
Pažljivo aranžiram saksije
Mali bizarni dekorator
neukusne plastike

Jagodice prstiju umačem u vosak
Vruća bol vrijedi savršenih balončića
Majka kaže:
„Kad već mora dolaziti
na groblje
ima pravo da se igra“

Na putu do kuće
na usnama osjećam
oblik svijeće
hladan kamen
prašinu cvijeća
i majčine suze
Brzo perem ruke
i idem opet da se igram

***
Svi jezici su most koji razdvaja
Jezik grebe vazduh, desni krvare
Čuje se samo škripa vokalnih pokušaja
Vratne žile izlaze dok izgovaram pravu riječ
I bojim se da nije vrijedna toga

Free your nipples

Zašto su bradavice grešne?
Zašto kada ne daju mlijeko
ne smiju izaći van?
Seksualizacija uskraćuje vitamin D.

Ipak ih ponekad prošetam
da ih osunčam
iza tanke tkanine
U inat
svemu što su mi ikada nametnuli
U inat
sebi
jer mrzim što me je
tada
ipak
pomalo
sramota.

 

Milena Radević rođena je 1998. godine u Podgorici. Studentkinja je Filološkog fakulteta u Nikšiću, studijskoga programa za francuski jezik i književnost. Članica je književne grupe Forum mladih pisaca koja se okuplja u podgoričkom KIC-u Budo Tomović od 2015. godine. Pjesme su joj objavljivane u zbornicima Foruma mladih pisaca: Raspoloženi za ptice, Ili je već neko to isplanirao…, Rješenje zagonetke, Bespomoćne riječi i Kolažiranje), u crnogorskom časopisu za jezik i književnost Script, književnom online časopisu Fragment; zborniku Rukopisi 43, Doma omladine Pančevo. Njena poezija uvrštena je u antologiju konkursa Vrijeme (bez) utopije, a biće objavljena u 164. broju renomiranog austrijskog časopisa Lihtungen. Dobitnica je III nagrade na konkursu za neobjavljene rukopise mladih piscaca do 27 godina na 50. Ratkovićevim večerima poezije, 2020. godine.

Podijeli.

Komentari su suspendovani.