Mehmed Begić: Poezija
NA KOJU STRANU ŽELIŠ
Gledaj na koju god stranu želiš, okreni se i gledaj
Otvori bočicu, istresi pilule u šaku,
sasvim dovoljno,
nikada previše.
Neka ipak boli.
Mora da traje čak i kad prestaje.
Na putu ne smije biti prepreka.
Nikakvih pitanja bez odgovora.
Gdje bi bila,
šta bi radio,
ko bi se ubio?
Koliko imena bi bilo
dovoljno promijeniti i dovraga zašto?
Bolivija je još uvijek divna i surova,
baš kako je pamte Cassidyjeve kosti
u tim planinama, i snijeg,
prokleto je svako njegovo ime
i svako može biti savršeno.
Zato skini te haljine,
skini hlače,
skini suknje i majice,
pocijepaj ono ispod njih,
neka ne ostaje ništa, obrij se do kože,
zamišljaj najdivljijeg konja
da te čeka dok to činiš,
da te poznaje po mirisu,
po muzici, po nekom imenu,
zakorači u ledenu vodu potoka,
neka te ta bol podsjeti na one
koji ne mogu noću spavati.
Svjetla gradova u magnovenjima se ukazuju,
više ih se i ne sjećaš kako bi trebala.
Ko će ti osušiti stopala?
Napiši svoja pisma, polako,
tako doživi vrhunac.
Sanjaš brvnaru kraj izvora,
a bude te neonska svjetla budućnosti
koja su otrovala Planetu
tako da nam preostaje tek lagano umiranje,
sve manje po redu,
sve više u muci
koja nas izgladnjuje.
Plamenovi su boje krvi.
Neka podsjećaju zašto je bolje da nisam tamo,
i zašto nikada neće postojati ovdje.
Neke je muka natjerala
da spale gradove,
ali ih to ne čini manjim zlotvorima.
Granada u Nikaragvi neće im oprostiti.
Lorka je strijeljan!
Flamenco je Muzika!
KONJANIK
Ne treba razmišljati o razlozima
u središtu velikoga grada
dok pokraj tebe
prolazi dječak
na konju u galopu.
Znaš da nije san,
da se dešava
kroz zavjesu tropske kiše
između džipova i kamioneta.
Jasno vidiš kako se kreće,
svjestan si
divote prizora,
znaš da će ga biti
nemoguće zabilježiti.
Oluja oslobađa ovu zemlju,
svaka krupna kap što pada
slatka je nezemaljska misao.
KRLETKA OD SNIJEGA
Ne tražim dugo, nalazim te umotanog
u talase piratske radiostanice
kojom uglavnom vladaju
Woody Guthrie
i Mississippi John Hurt.
Snijeg se gotovo otopio
i uskoro ćeš u ribolov.
Imao si dovoljno vremena da
usavršiš hvatanje ptica golim rukama.
To sam uvijek želio za tebe,
ali još nisam načisto sa sobom
šta ćeš s njima kada ih uloviš.
Hoćeš li ih puštati
ili ćeš im lomiti krhke vratove
preciznim potezima
pa ih nositi mačkama
koje nestrpljivo čekaju
svaki tvoj povratak,
čak i onda kad izgledaju
kao da ih nije briga.
Hipnotisan slatkom melanholijom
ionako ne primjećuješ ništa od toga.
RAZRJEŠENJE
Kakvo olakšanje –
odustati od svega
otkriti sve ispočetka
odustati od prijatelja
kakva uzbudljiva misao
napraviti drugačije greške
naučiti iz svake ponešto
ponoviti neke stare
uživati dok traje
ne ubiti se
ne prepustiti se
dok prestaje
kad dotle dođe
biti pametan
izvući se riječima
kao toliko puta ranije.
AUTOBUS BROJ 27
U autobusu broj 27, sadašnjost nisam u stanju
razdvojiti od budućnosti ili prošlosti.
Misli su prebrze,
predivna crna žena na stanici propušta autobus
u kojem se vozim svakoga jutra.
Kao da ne zna da sam jedan od Podzemnika,
da mi je mokrim šaptom otkrivena tajna jazza.
Dočekao sam noći u San Franciscu, davno je bilo,
Jack Kerouac Aleja se zvala drugačije
i umjesto haikua, krasili su je kamioni i smeće.
Dočekao sam jutra u ruševini od Mostara.
Svi mi barem jednom umiremo mladi.
Sada na to mogu gledati smireno,
s osmijehom.
Misao kao uvod u onu koja slijedi:
za doručak ćemo jesti cvijeće, sačuvao sam
i kolače za dane kad odlučiš da mi otkriješ tajne
meskalina. Otvorićeš prozore balkone,
pozdravićeš jutra razmičući zavjese gradova
u kojima nisi bila nikad ranije.
Postaje toplo, neizdrživo i divno, a onda prasak
i najednom sam na berlinskom aerodromu.
Stojim u redu, čekam neko pomjeranje.
Dovodi je službenik, gura donekle zainteresovano
njena kolica, hvatam se kako zurim u taj osmijeh
i crte lica, pokušavam zamisliti kako iz njene
vizure izgledaju ta invalidska kolica –
meni nezamislivo
– baš kao ona koja divno izgleda.
A ja sam pobjegao u suprotnom smjeru.
Svaka priča, ako potraje dovoljno, okončava se
smrću. Slažem se. Odsanjao sam i cestu
u ruševini od Mostara i opet, u trenu, daleko sam
od svega toga, u autobusu broj 27. Možda bih
mogao pronaći sjedište ako se potrudim.
Spuštam pogled. Mendoza Silvia, C.
to joj je ime, to piše na bijeloj narukvici,
na njenoj desnoj ruci.
Sjedi mirno, na trenutke sklopi oči kao da zaspe,
čuva tašnu, pa se trzne i uspravi tijelo.
Stanica na kojoj je ušla zove se po nekoj bolnici.
Još malo ću se igrati verzijama njene priče
i napustiti autobus prvi. Sunčane naočale i ulice,
opet sam na cesti.
A ti, hajde zapleši sa mnom,
otkrićemo pokrete koje je moguće izvoditi
samo u kuhinji. Ovo srce lutajuće crne mačke
zaraslo je poput gušterovog repa
iz avlije u kojoj sam rastao – nikad više isto,
pa ipak, teško da će ikad moći drugačije.
RUKE VICTORA JARE
Jedanaestog septembra
sedamdeset treće
Ameri su
izmedju ostalog sjebali i Čile
pa onda vlast dali
lokalnim fašistima
da započnu svoje
stadionske orgije mučenja
Te misli me proganjaju
dok želim da ti se ispovijedim
do kraja jasan
i bez ičeg prešućenog
kao Branko
svom drugu Ziji
kojeg su krvnici Jasenovca
davno ubili
a on mu i dalje priča
kako je u Sevilji tražio ulicu
u koju su Crni Konjanici
odveli Lorku
da se nikada ne vrati
U pismu ga podsjeća
na one druge
crne Goranove krvnike
i ove nove svih boja
što će nas uvijek vrijebati
svojim usavršenim
verzijama mučenja
kao da sami sebi nismo
dovoljna kazna
Ali ova noć nije moja
i ta će priča
dočekati malo drugačiji mrak
Zato pismo neću staviti u kovertu
na kojoj je ispisano tvoje ime
Nekako znam
Ti ćeš me nadživjeti
Zasad te molim
nauči ko je Viktor Jara
I šta nam znače njegove ruke
MEHMED BEGIĆ je rođen u Čapljini, 1977. godine. Osim u rodnom gradu, školovao se u Mostaru i Sarajevu. Njegovi prevodi pjesama Leonarda Cohena objavljeni su u knjizi «Moj život u umjetnosti», izabrana poezija i pjesme (Alternativni Institut, Mostar 2003.). Jedan je od osnivača i urednika časopisa “Kolaps”. Pisao je za bend «Vuneny», kao i za kantautora Sanela Marića «Maru». Njegova poezija je uglazbljena na albumu «Savršen Metak – Pjesme Mehmeda Begića», u produkciji sarajevskog dvojca Basheskia & Edward EQ. Rezultati te saradnje mogu se pratiti na web stranici http://savrsenmetak.madvibratingsand.com/. Trenutno živi u Managvi, Nikaragva.