Marko Stanojkovski: Revolutionary Road
SATI
Zvuci fanfara dopiru iz ormara,
Gube se u očima voštanih figura iz naših snova.
Boje jutra na limenim krovovima
Klize niz oluke u kofe za kišnicu,
Miluju vlati trave i gase fenjere svitaca.
Lavirintima naših umova lutaju čudovišta.
Pogrbljena, umorna od prethodne noći,
Od starog plesa mitskih bića
Pred previše znatiželjnim iskrama novog poretka.
Daske koje više ništa nemaju da kažu
Pokorno savijaju vratove pod stopama polubogova.
Zveckaju sati u kojima prestajemo da
Tražimo imena svojih potomaka
Među redovima tuđih knjiga,
Taložimo stihove inspirisane greškama,
Tijelima uzidanim u mulj riječnih tokova,
Prašinom na pragu hramova drevnih naroda,
Godinama koje su pojele kazaljke,
Namršteni putnici univerzuma
Sakriveni u neprimjetnim džepovima kaputa.
MELANHOLIČNA IRONIJA BEKIMA SEJRANOVIĆA
,,Ne mere bolan ćojk svirat kad ga nema”
Izigravanje nedodirljivih ptica.
My name is Nordic Terminator.
Gužvanje ostataka utrobe
poput parčeta sivkastog papira.
Traženje kapi patetike
u oštrom štivu.
Napadi mučnine,
mijenjanje emocija,
izraza lica
poput ratnih vihora
na balkanskom tlu.
Želio bih imati cigansko srce,
svirati na pločniku pred hotelom
iz kojeg još uvijek dopire
miris hašiša.
Andrić je ponovo zapalio
„Travnatu hroniku“.
Noć pravi strance
od ponosnih državljana.
Djeca se bespravno rađaju
od Vardara pa do Triglava.
Jugoslavija je bila Titova kurva.
Sada svaki njen ud
živi zasebno.
Negativci iz „Alana Forda“
ih pakuju u najlonske vrećice
koje po cesti Evrope
razvlače galebovi.
Na njima otisnute
krajnja i početna tačka puta:
„Nigdje, niotkuda“.
ON THE ROAD
Betoven napušta obrise predgrađa.
Vuče točkove kofera po stanici,
Ispisuje etide po mermeru toaleta.
Par ugljenisanih nota do grafita sačinjenog
mokraćom sidaša zgrčenog pred ogledalom.
Svježe obrijani muževi potpisuju
Brakorazvodne parnice, nečitke potvrde alimentacije
Pred razrokim sudijama umrljanim kiselim mlijekom.
Cesta istačkana brdašcima balege
Lagano odlazi ka poljima kukuruza.
Daleko od grada, mladi rojevi pčela
Biraju sjeme za prvi orgazam.
Lavanda garantuje nježan odnos,
ruža zdrav i bezbolan seks.
Matica preporučuje sigurnu smrt:
Aktiviranje otrova žaoke pod kapkom
Suviše radosnog djeteta umivenog kapima meda.
Konzerve na seoskom groblju pozivaju na misu.
Miris tamjana potiskuje kolute hašiša bludnika.
Preparirani Isus u vidu trofeja krasi zidove tavana.
Blagosilja trpezu posljednjeg sedmičnog dana.
Specijalitet: Patrijarhat preliven kuvanom tradicijom.
Na radiju glas prvog među jednakima
Obavještava o naglom porastu broja komaraca.
Marks pridiže mamurnog Engelsa
Govoreći o šali izazvanoj burnom noći.
Revolucija novog vijeka
leži na mastilom pokvašenim dirkama
Čekajući prve taktove devete simfonije.
Ali Ludvig je isuviše mator i gluv.
Otrovan ciničnom mizantropijom priziva Tolstoja
Da zajedno nestanu pod kotačima voza.
Pruga istačkana brdašcima balege
Lagano odlazi ka poljima kukuruza.
TOSKANA
Sumrak miriše na tvoje stope
Nestale tragom rimskih legija.
Sjene ratnika miluju čemprese
Krošnji skupljenih u čast gladijatora
Krunisanih vjencima od lovorovog lišća,
Osuđenih na lutanje vječnim poljima žita
U potrazi za stazom kajanja koja vodi kući.
Rubom usana izvajanih znojem i prašinom
Klizi posljednja misao Romula Avgusta:
,,Toskana je tako lijepa večeras”.
REVOLUTIONARY ROAD
Pićemo čaj na Putu Oslobođenja.
Čitati novine i jesti kiflice sa makom.
Deset sati ujutru i zvuci čembala sa sprata,
Iako živimo u maloj kolibi na ćošku.
Lajati na tramvaje i kad ne prolaze.
Po ustaljenoj rutini voziti bike
Pored aleje zaslužnog građanstva
I nikad ne znati ko sve tu živi,
Ko se šunja našim ormarima noću
Samozadovoljno čitajući Džojsove prepiske.
Oblačiti kostime na dan zaljubljenih
I micati usnama poput duhova od marmelade.
Sutra sanjati o anarhizmu u Moskvi,
Rođenom u vrisku Transsibirskog voza.
Diskutovati o filozofiji paukova i jagoda
Pod nadstrešnicama siromašnih dućana.
Ostaviti sjenke na Putu Oslobođenja
Utonuvši u davno zaboravljen krik
Lepršavih stihova izvjesnog Novice T.
Pored aleje zaslužnog građanstva
Irski vilenjaci će voziti bike.
Marko Stanojkovski rođen je 1998.u Podgorici. Član je Foruma mladih pisaca koji se kao književna grupa od 2015. godine sastaje u KIC-u „Budo Tomović“. Objavljivao je u zbornicima: Raspoloženi za ptice, ili je već neko to isplanirao, Rješenje zagonetke, književnom časopisu SCRIPT i Rukopisima 41. Jedan je od finalista 47. Ratkovićevih večeri poezije u Bijelom Polju.
